Od nameta nema selameta... Malo sutra!
U novoj kolumni za Kulturu poslovanja, Enisa Selmanović Salkić piše o odrastanju uz poruku „ne talasaj“ i poslovnom svijetu koji traži inicijativu i odvažnost. Kroz razliku između upečatljivog nastupa i konkretnih rezultata otvara pitanje koga primjećujemo, kome vjerujemo i čiji doprinos previdimo.
Ukratko: Enisa Selmanović Salkić u ovoj kolumni razlikuje nametanje koje ostaje na upečatljivom nastupu od onoga iza kojeg stoje znanje, ideje i rezultati. Polazeći od odgoja u kojem se učilo da ne treba „talasati“, piše o odvažnosti da se zauzme prostor i odgovornosti da se prepozna stvarni doprinos ljudi u timu.
Moja generacija, ali i one prije nje su uglavnom odrastale i bile odgajane u „ne talasaj“ stilu. Ne volim da generaliziram, ali ovo je činjenica.
Ne talasaj stil je bio vrlo popularan, obično potpomognut sa: šuti, ne buni se, ne zamjeraj se, ne iskači, šta će ljudi reći...
U poslu je to obično značilo: nije važno što si pametniji od šefa, ne buni se i ne pametuj, radi. Posebno i najvažnije, nikada nemoj pokazati da si pametniji. Neka, polako. Moraš li biti šef. Čuvaj posao. Ne rasti i ne razvijaj se. Nisam depresivna, samo vjerujem u jak uvod.
Eh, kada je kapitalizam ušao na mala vrata kroz multinacionalke koje su donijele nova pravila igre, tako je i igra postala malo zanimljivija. Barem na ovim našim prostorima, koji se i sada bore protiv „ovih novih pravila“.
Nova pravila su značila da je igra postala baš igra. Takmičenje. Moralo se talasati ako se mislilo ići naprijed. A, cilj bio jasan – naprijed punom parom!
Moralo se nametati da bi bilo selameta. Ali, ne nametati se u partiji, pa te partija pogura. Nametati se znanjem, vještinama, energijom.
Biti inovativan, proaktivan i provokativan. Biti odvažan, braniti stav i boriti se za ideju. Ne partijsku, nego biznis ideju.
Da, znam, još ih ima koji se bore za partijsku ideju, ali sa njima se ne bavimo u ovom našem svijetu u kojem vladaju drugačije vrijednosti. Bolje vrijednosti.
Nova pravila su donijela i nove izazove. I nametnike sa pokrićem i bez pokrića. Obično su ovi bez pokrića za nijansu glasniji, ali neodrživi. I to je ljepota ovih naših vrijednosti.
Kako ćete ih prepoznati? Mislim, ove dvije vrste nametnika.
Fino, onaj bez pokrića je doživljaj za oči i uši. On je predstava, cirkus i seoski vašar.
Kada priča, maše nogama i ruka, gorljiv je i oči mu cakle. Ne može se doći do riječi od njega.
Priča, uzvikuje, smije se, poskoči tu i tamo. Uistinu, spektakularan nastup. Ali, šuplja priča.
Nema tu ništa za iskoristiti. Nema tu konkretne ideje, prijedloga, rješenja. Nema pravca. Nema nade.
Fora je što se na ove pada na prvu. Posebno ako ste pod pritiskom da vam treba neko rješenje, a ovaj naleti u idealnom trenutku. Da, baš imaju dobar tajming.
I onda ta zaljubljenost opija, gledate ga kroz četiri para rozih naočala – da doživljaj bude potpun.
Pa uživate i divite se samom sebi, kako ste dobro izabrali. Pa izostanu prvi rezultati.
Nema veze, mislite vi, treba mu vremena da pokrene tim. Da ga shvate i da ga mogu pratiti.
Pa izostanu i drugi rezultati. Nema veze, mislite vi, sve je to dio procesa. Mora tako.
Pa izostanu i treći rezultati. A, izvjesno je da će izostati i četvrti. E, sada je već panika. Namet je i dalje tu, kao i nametnik. Samo rezultata nema.
Znate šta vam je činiti – teška srca se pozdraviti na nametnikom i što prije mu ugledati leđa. I ne, nije ova odluka nikakva šteta, to je iskustvo i vrijedna lekcija. Ako ništa, znate kako ćete drugi put.
To nas vodi do drugog nametnika – onog s pokrićem.
I on je predstava, ali ona gdje morate uključiti mozak da bi je pratili. Nema gledati 'nako.
I on je gorljiv u svojim nastupima. Mahne i rukama. U očima mu sijaju zvijezde.
Vjeruje u to što priča i entuzijastičan je oko svojih ideja. I one imaju smisla. I zna ih sprovesti u djelo.
Ahaaa, u tome je kvaka! Njegova priča nije šuplja.
Njegova priča ima smisla. To su ideje, rješenja, vizije i realizacije. To je rezultat. I prvi i drugi i treći i četvrti. Uvijek rezultat. I uvijek najbolji rezultat.
Minimalno jednog ovakvog sigurno imate i u svom timu. Na prvu, možda ga niste ni primjetili od seoskog vašara koji je prolazio kroz vaš mali tim.
Niste ni primjetili da se bori protiv te parade. Možda ste ga čak pokušali i skloniti u stranu. Ali, uspio se nametnuti. Jer ima pokriće. I potrudio se da ga primjetite. A, možda je i otišao da se bori negdje drugo gdje će ga primjetiti iz prve.
Ipak, vjerovao je da treba talasati, da bi se prave stvari desile.
Nije sve u svjetlećoj reklami, nešto je i u priči koju ona nosi.