Kada je pravi trenutak za odlazak iz stabilnog posla

Stabilan posao, redovna plaća i onaj osjećaj da znaš šta te čeka ponedjeljkom ujutro. Ipak, sve češće se pitaš je li to dovoljno.

Ta misao ne dolazi odjednom. Dolazi polako, između dva sastanka, u nedjelju navečer, u trenutku kada kolega dobije unapređenje koje si ti čekao, ili kada shvatiš da već treću godinu za redom radiš iste stvari. Stabilnost je prestala biti sigurnost. Pitanje nije treba li ići, pitanje je kako znati kada.

Stabilnost koja se pretvori u zamku

Postoji razlika između stabilnog posla koji te nosi i stabilnog posla koji te drži. U prvom rasteš, učiš i osjećaš da gradite nešto zajedno. U drugom si siguran, ali statičan. Plaća stiže, ali s njom ne dolazi ništa novo.

Zamka stabilnosti je u tome što izgleda razumno. Teško je argumentovati odlazak kada nema ničeg dramatično lošeg. Nema toksičnog šefa, nema nepravednog tretmana, nema krize. Samo tiho, postojano osjećanje da si narastao iz mjesta u kojem si.

Muhamed Pilav, jedan od najiskusnijih poduzetnika u Bosni i Hercegovini i osnivač tri uspješne fabrike, u podcastu Kultura poslovanja govorio je o tom osjećaju. Iako je radio u kompaniji koja je bila toliko dobra da je preživjela rat i nastavila rasti, vođen idejom da može više doprinijeti društvu, odlučio je otići: 

"U nekim trenucima sam se osjećao neiskorišteno, i u nekim momentima, kad dođem na posao, bilo mi je dosadno. I zaista, to je jedan od razloga zašto sam odlučio da idem u poduzetnike", kaže Pilav. 

Novo doba, novi obrasci

Mijenjanje posla više nije izuzetak, postaje norma. Podaci Landbase analize karijernih trendova pokazuju da prosječan radnik danas mijenja posao čak 12 puta tokom karijere, a medijalni staž na jednoj poziciji pao je na najniži nivo od 2002. godine. 

Suzana Tihi Babić, direktorica HR-a u Addiko Bank, u podcastu Kultura poslovanja govori o tome kako nove generacije mijenjaju pravila igre.

"Istraživanja kažu da će oni svake dvije godine mijenjati posao. Kad imate to na umu, morate potpuno drugačije s njima i komunicirati i očekivati i upravljati karijerama. Boomeri izlaze sa tržišta rada, generacija X postaje dominantna. I njihova očekivanja su drugačija. Ono što smo mi tolerisali, ni slučajno", objašnjava Tihi Babić.

To ne znači da treba mijenjati posao zbog trenda. Znači da stigma oko odlaska polako nestaje i da je odluka o promjeni sve češće dio svjesnog karijernog planiranja, a ne bijeg ili neuspjeh.

Signali koji kažu da je vrijeme stiglo 

Nezadovoljstvo okruženjem. Odnosi u timu ili s menadžerom postali su izvor stresa, a ne podrške. Kada okruženje troši više energije nego što je vraća, teško je dati maksimum, bez obzira koliko voliš sam posao.

Kada osjećaj da možeš doprinijeti više, ne samo kompaniji, nego i široj zajednici, postane glasniji od sigurnosti koju imaš, vrijedi ga poslušati.

Odlazak koji nije bijeg

Postoji važna razlika između odlaska iz nečega i odlaska prema nečemu. Odlazak koji dolazi iz bijega od nezadovoljstva rijetko donosi ono što tražiš. Odlazak koji dolazi iz jasne slike o tome što hoćeš sljedeće, to je drugačija priča.

To ne znači da moraš imati sve odgovore prije nego napraviš korak. Znači da vrijedi zastati i pitati se: odlazim li jer znam kuda idem, ili odlazim jer više ne podnosim gdje sam?

Pravi trenutak za odlazak iz stabilnog posla nije kada postane nepodnošljivo. Pravi trenutak je kada jasno vidiš da ono što te čeka izvan njega vrijedi rizika koji dolazi s promjenom. Stabilnost je vrijedna. Ali nije vrijednija od rasta.