Snježana Udovičić: „Preduzetništvo je najbolji rad na sebi!"

Snježanu Udovičić upoznajemo kao SoulBiznis mentoricu i suosnivačicu Centra LiderLab, prvog coaching centra u BiH. Diplomirana je ekonomistica, iza sebe ima dvadeset godina poduzetničkog iskustva i certifikate iz NLP-a, coachinga i timskog liderstva, a danas kroz mentoring podržava solopreduzetnike u kreativnim i pomagačkim djelatnostima da svoj zanat pretvore u stabilan i održiv biznis.

U razgovoru za Kulturu poslovanja, Snježana govori o tome kako pomaže klijentima da odrede cijenu svog rada bez osjećaja krivice, zašto vjeruje da prodaja nije nametanje nego poziv, i gdje vidi granicu između tehnologije i ljudskog kontakta.

Priča o Snježani počinje kao priča o preduzetnici koja gradi vlastiti biznis, a završava se uvjerenjem da je najveći posao zapravo ostati dosljedan sebi dok taj biznis raste.

KP: Iza SoulBiznisa stoji dvadeset godina vlastitog poduzetničkog iskustva. Kada se osvrnete unazad, šta vas je nagnalo da to iskustvo pretvorite u mentoring za druge, umjesto da nastavite isključivo graditi svoj biznis?

S: Ove godine sam obilježila dvadeset godina u preduzetništvu, period života koji me je oblikovao na neočekivan i ujedno divan način. Volim reći kako je preduzetništvo najbolji rad na sebi, jer nas skoro svakodnevno podsjeća koliko je važno ostati fleksibilan i radoznao, pogotovo u smislu učenja i pivotiranja kroz promjene koje su sve brže.

Ideja o mentoringu se rodila još 2019. godine, kada sam završila Coaching akademiju i NLP studij te sa koleginicom Anjom Bilanović osnovala Centar za lični razvoj, coaching i edukaciju LiderLab, prvi coaching centar u BiH. Tada sam kroz radionice i coaching sesije sa timovima i pojedincima uvidjela da je mnogima, pored coachinga, potreban i mentoring, pogotovo u pravcu jačanja ličnog brenda i posljedično pokretanja vlastitog biznisa, jer se u razgovorima upravo ta tema često pokretala: „rado bih pokrenula nešto svoje".

Moj prirodan odgovor na tu potrebu bilo je kreiranje mentorskih programa, baziranih dijelom na mom preduzetničkom iskustvu u lingvističkoj industriji, dijelom na iskustvu kroz rad u našem coaching centru, koji je i sam izrastao u biznis, tako da od 2024. godine zvanično poslujemo kao LiderLab d.o.o. Želja da to iskustvo sintetizujem, pojednostavim kroz lako primjenjive korake i sisteme te ponudim zajednici solopreduzetnika, s vremenom je prerasla u SoulBiznis mentoring.

KP: Radite prvenstveno sa preduzetnicima u kreativnim i pomagačkim djelatnostima, ljudima čiji je fokus najčešće zanat, a ne biznis. Šta je, po Vašem iskustvu, najveća prepreka koja ih sprečava da svoju vještinu pretvore u stabilan prihod?

S: Upravo to, zanat, a ne biznis. Ukoliko živite isključivo od svoje ekspertize, zanata, umjetnosti ili talenta, od krucijalne je važnosti da što prije shvatite da ipak imate biznis, koji, kao i sam zanat, traži dodatno vrijeme, pažnju, posvećenost, strategisanje, bavljenje brojkama.

Mnogi prepuste tu biznis dimenziju svakodnevnici, vanjskim uticajima ili ad-hoc prilikama, bez neke dugoročne vizije. Kao rezultat, ostaju zaglavljeni na jednom nivou, bez daljeg rasta ili bar olakšavanja poslovanja. Psihoterapeuti, na primjer, najčešće ostanu na jednoj usluzi, 1:1 terapijama, i nakon nekog vremena, ma koliko voljeli svoj posao, dostignu limit, poslovno, finansijski, ali i lično, u smislu zasićenja ili energetskog iscrpljivanja.

Zato je važno da biznis posmatramo kao živ koncept, koji se razvija onako kako se i mi kao preduzetnici razvijamo, i da planiramo skaliranje i automatizacije, bez obzira na to koliko je biznis mali, kako bismo oslobađali vrijeme za svoj život mimo posla i za kreativnost, iz koje se neminovno rađaju nove ideje za progres. Vjerujem da edukacije, coaching, networking, a ponajviše mentoring, najbrže doprinose razvoju biznisa na način koji je u skladu sa samim preduzetnikom, njegovom vizijom posla i željenim životnim stilom. Ukratko, mentor je tu da skrati put, odvoji bitno od nebitnog.

KP: Vaša filozofija se često vraća na riječ "mjera", da strategije i ciljevi imaju svoje mjesto, ali ne bi trebali oblikovati naš habitus. Šta to konkretno znači kada radite s klijentom koji je navikao da uspjeh mjeri isključivo rastom i brojkama?

S: Ima i takvih klijenata, mada rjeđe, moram priznati. U početku mi bude drago, jer volim kada ljudi razumiju tu terminologiju, strategija, ciljevi, brojke, jer to obično znači da će klijent u mentoringu biti izuzetno angažovan.

Voljela bih napomenuti da ja nisam odgovorna za rezultat klijenta, bilo da je loš ili vanserijski, to prosto nije moje, nego klijentovo. Mentoring ne može garantovati rezultat, jer ishod zavisi od mnogo faktora, prije svega unutrašnjih, stanja preduzetnika, kao i vanjskih, prilika na tržištu.

Kada radim sa klijentima koji su dosta fokusirani na metrike, volim povremeno koristiti coaching na sesijama, kako bih provjerila da li je klijent kongruentan kada određuje svoje ciljeve, da li su u skladu sa njegovim vrijednostima, životnom situacijom, realnim mogućnostima i energetskim kapacitetom. Dešava se da klijenti imaju ambiciozne biznis ciljeve u kratkim rokovima, a da nemaju kapacitet da ih iznesu do kraja, vremenski, psihološki ili energetski. U tim slučajevima, malo nježniji pristup i pronalaženje balansa između trenutne životne situacije i biznis ciljeva daje najrealnije izglede za ostvarenje istih: malo pivotiranja, relaksiranja rasporeda i rokova, usitnjavanja ciljeva u manje ciljeve, dodavanje obaveznih perioda odmora u raspored, nagrađivanje nakon ostvarenih ciljeva. Sve su to ideje koje mi pomažu da klijent ostane u dobrom stanju i iznese svoju viziju bez burnouta.

KP: Cijena je često najosjetljivija tema za preduzetnike u kreativnim i pomagačkim djelatnostima, mnogi se osjećaju neprijatno kad treba odrediti koliko vrijedi njihov rad. Odakle, po Vašem iskustvu, dolazi taj otpor, i kako pomažete klijentima da ga prevaziđu?

S: Otpor često dolazi iz nesigurnosti u vrijednost usluge koju pružaju, ili iz nepotrebnog poređenja sa konkurencijom. Ponekad se javlja i "impostor sindrom", utisak i preispitivanje da li smo dovoljno dobri ili stručni u onom što radimo. U tim situacijama pomažu dokazi: na mentoringu sugerišem da se klijenti podsjete rezultata koje su njihovi klijenti postigli zahvaljujući njima. To je najbolji način da se ohrabre i sa sigurnošću stanu iza svoje cijene.

Na sesijama prolazimo i kroz konkretan proces gdje koristimo formulu za obračun cijene po satu, ako rade na taj način, uzimajući u obzir željenu godišnju zaradu, troškove biznisa i lične troškove, te broj termina na raspolaganju dnevno, sedmično i mjesečno. Na kraju dobijemo vrlo konkretan pokazatelj ispod koje cijene nema smisla ići.

Najljepši dio mentoringa je kada klijenti požele da skaliraju svoj biznis i uvedu premium uslugu, odnosno izađu iz zamke u kojoj trampe svoje vrijeme za novac. Tada znam da im tema cijene više neće biti prepreka za rast.

KP: Sa mnogo klijenata i radionica iza sebe, sigurno postoji priča koja Vam je ostala u sjećanju, trenutak kada je neko kroz rad s Vama promijenio način na koji gleda na vlastiti biznis. Možete li nam je ispričati, naravno, bez otkrivanja povjerljivih detalja?

S: Bilo je takvih trenutaka dosta, i iako mnoge zaboravim, ostanu negdje zabilježeni u podsvijesti. Sigurna sam da mi upravo oni daju motiv da se nastavim baviti ovim pozivom, i pored izazova i neizvjesnosti koja je tipična za sve pomagačke djelatnosti, pogotovo u eri AI-ja. Mislim da je taj ljudski kontakt, empatija, suptilno kalibriranje, zrcaljenje u očima drugog, smijeh, uzbuđenje, radovanje svakom malom i velikom uspjehu, možda i najvrjednije u mom cjelokupnom iskustvu.

Najsvježiji primjer je rad sa klijenticom koja oblikuje svoj prvi online program. Svaka njena radost nakon savladanog biznis zadatka, moje pomjeranje vlastitih granica i njenih u smislu progresa, taj duh udruživanja, brzih potvrda s tržišta i konkretnih rezultata, kroz takve situacije shvatam koliko ovakav tip podrške može promijeniti život na bolje klijentu, a onda posljedično i ostalima u nizu.

KP: Sve više govorimo o izgaranju, ne samo zaposlenika nego i preduzetnika koji "su svoj šef" pa nemaju od koga zatražiti pauzu. Koliko je to prisutno kod ljudi s kojima radite, i kako prepoznajete da klijent gura sebe preko granice?

S: Svakako da je prisutno. Kada primijetim da klijent ide preko svojih granica, strateški usporavam tempo i vodim ga u pravcu reparacije kroz planiran odmor, predah, energizovanje, prakse koje ga čine resursnijim. Tek nakon postizanja dogovora, prvo stanje, pa onda zvanje, prelazimo na konkretno biznis planiranje i implementaciju.

KP: Kažete da je veza čovjeka s čovjekom nešto što nijedna tehnologija ne može nadmašiti. U vremenu kada se sve više poslovnih odluka oslanja na AI alate i automatizaciju, gdje vidite granicu, šta prepustiti tehnologiji, a šta uvijek mora ostati lično?

S: Nisam protiv tehnologije, štaviše, uglavnom radim sa preduzetnicima koji grade online biznis, tako da zahvaljujući tehnologiji imamo ovako divne poslove. Samo sam budna i pažljivo pratim promjene, kao i ponašanja, vlastito, ali i klijenata.

Pozdravljam korištenje AI alata za automatizacije, repetitivne zadatke i ubrzavanje pojedinih procesa, ali nisam za to da se koriste kao zamjena za ono po čemu smo mi kao ljudi specifični, pogotovo ako želimo graditi biznis zasnovan na ličnom brendu. Nisam za AI kada je u pitanju ljudsko iskustvo, empatija, fino podešavanje i usaglašavanje na neurološkim nivoima kada smo u saradnji, procesu ili bilo kojoj drugoj vrsti kontakta.

Danas je mnogo toga lako dostupno, često imamo osjećaj da smo svemogući, sadržaji se brzo produciraju, a online prostor je poprilično zasićen AI sadržajem, i to se primijeti: padom kvaliteta tekstova, copyja, videa, voiceovera. Imam utisak da će se "ručni rad", odnosno autentičan sadržaj, sve više cijeniti i da će praktički štrčati u online prostoru, što je dobra vijest, pogotovo za nas koji smo vrijedno stvarali i bez AI alata.

Na primjer, da nisam bila budna, odgovore na vaših jedanaest pitanja mogla sam za pet minuta generisati u Claude-u i samo malo korigovati tekst. Ali nisam, jer poštujem priliku koju ste mi ukazali, poštujem vaš brend Kultura poslovanja, poštujem pametne čitaoce ovog intervjua, poštujem sebe i svoj biznis. Želim da iz ovih redova izlazi samo čisto iskustvo i moje promišljanje, ma koliko bilo nesavršeno.

KP: Mnogi preduzetnici u kreativnim zanimanjima imaju otpor prema "prodaji" i marketingu, osjećaju da to narušava njihovu autentičnost. Kako im pomažete da pomire te dvije strane, zanat i biznis, a da ne osjećaju da su nešto izgubili?

S: Prodaja je tema koja se često otvori na mentoringu i jeste možda najteži dio biznisa, bez kojeg biznis praktično i ne postoji. Mnogi "pomagači" imaju pomalo nategnut odnos prema novcu i prodaji jer vjeruju da je u pitanju nametanje. U stvari, prodaja je poziv, signaliziranje, „hej, ja imam nešto što ti može pomoći i unaprijediti život, predlažem da razgovaramo". Kada stvari posmatramo iz te perspektive, dolazimo do zaključka kako nije etički ne prodavati, ako imate nešto što drugima može riješiti problem.

Iz tog razloga, odlučila sam da kreiram online kurs „Prodaja iz srca" za solopreduzetnike u pomagačkim profesijama, koji je u fazi produkcije i s jeseni će biti lansiran po pristupačnoj cijeni, baš iz razloga da bude dostupniji što većem broju ljudi. U ovom online programu obrađujem prodaju kroz četiri modula, odnosno perspektive, i vodim polaznike kroz proces transformacije njihovog odnosa prema prodaji. SoulBiznis i LiderLab zajednica će uskoro biti obaviještena o ovoj ponudi, i naravno, jedva čekam feedback kako bih kurs optimizovala kroz vrijeme.

KP: Kada biste danas mogli vratiti se dvadeset godina unazad, na početak svog poduzetničkog puta, šta biste sebi rekli, a šta i dalje radite na potpuno isti način?

S: Zanimljivo je da nemam nekog žala ili kajanja zbog propuštenih prilika. Čini mi se da sam biznis voljela potpuno u skladu sa svojom prirodom, nisam doživjela burnout, i dalje imam vremena za odmore, putovanja, druženja, porodicu, nove projekte. Naravno da je u dvadeset godina bilo i propusta, ali na te greške gledam kao na dio puta i rasta. Nemoguće ih je izbjeći, čak vjerujem da su me i one oblikovale u SoulBiz preduzetnicu kakva sam danas.

KP: Kroz rad sa preduzetnicima iz različitih kreativnih i pomagačkih struka sigurno prepoznajete obrasce koji se ponavljaju. Postoji li nešto što gotovo svi Vaši klijenti na početku rade pogrešno, bez obzira na to čime se bave?

S: Različiti ljudi, različiti problemi, ali jedno se često provlači, nedostatak fokusa i potreba da se angažuju na sto različitih strana, bez jasne šire slike gdje ih to vodi. Zato volim što kroz mentoring mogu ponuditi tu širu sliku i dovesti klijenta do jasnoće: šta je za njega ili nju trenutno realno, a šta zahtijeva rad na sebi, razvijanje kapaciteta ili, možda, širenje tima, delegiranje, angažovanje saradnika. Ukratko, na mentoring dolaze sa puno ideja, a odlaze sa jasnoćom koja ih brže dovodi do rezultata.

KP: Kako danas izgleda Vaša definicija uspješnog biznisa, i da li se ta definicija promijenila otkad ste sami bili na početku?

S: Nije se promijenila, iako ranije nisam o tome puno razmišljala u smislu definicije. I dalje je moj biznis, kao i poslovi klijenata sa kojima radim, lifestyle biznis. Važno je da ostanemo zdravi, centrirani, zadovoljni, da slavimo pobjede i ne kompromitujemo vlastite vrijednosti i standarde, ukratko, da ne izgubimo sebe i radost dok kreiramo. U suprotnom, biznis postaje samo dodatni teret u životu, a ne polje za rast. Zato gradimo SoulBiznis, sa svrhom.

Kroz cijeli razgovor, Snježana se vraća na istu ideju: da biznis, bez obzira na to koliko uspješan, ne smije postati veći od osobe koja ga vodi. Dvadeset godina poduzetništva nije je odvelo isključivo ka rastu i brojkama, nego ka mentoring pristupu u kojem su fokus, jasnoća i lična dosljednost jednako važni kao i strategija.

Njen pristup pokazuje da se najveći otpor preduzetnika, prema prodaji, prema cijeni, prema rastu, rijetko rješava novom taktikom, nego promjenom perspektive: prodaja kao poziv da pomognete, a ne kao nametanje. Kako sama kaže, riječ je o biznisu koji ne oduzima, nego gradi, sa svrhom.