Muhamed Pilav: „Bez poštenja, znanja i zalaganja nema uspjeha"
Muhamed Pilav, jedan od najiskusnijih poduzetnika u Bosni i Hercegovini, osnivač tri uspješne fabrike, suosnivač Fondacije Olimpijada znanja i član Upravnog odbora Udruženja poslodavaca Kantona Sarajevo, govori o svom iskustvu. U razgovoru otkrivamo kakva je uloga poduzetnika u društvu, kako voditi, prodavati i graditi firme, ali i kako djecu učiti finansijskoj pismenosti.
Poduzetništvo se danas najčešće prikazuje kao brzi rast, startup kultura i exit. Međutim, postoji i starija verzija romantike, ona u kojoj se sjeda u auto i obilazi cijela država, u kojoj se gradi fabrika od ruševine, radi 20 sati dnevno i počinje iznova. Muhamed Pilav je i živio je takvu verziju poduzetništva:
„U poduzetništvu ima romantike, ima gušta, ima ćejfa, zato što se u suštini stvara nova vrijednost i prave se korisne stvari i za pojedinca i za cijelo društvo", kazao je Pilav.
Za njega, poduzetništvo je više od biznisa. To je plemenito zanimanje u kojoj poduzetnik doprinosi cijelom društvu. U želji da doprinese više, napustio je siguran posao u firmi koja je bila „toliko dobra da je preživjela rat“ i otišao u poduzentike.
„Ja sam zvanično 1988. odlučio da napustim izvrstan posao u izvrsnoj firmi i da idem u poduzetnike, jer sam osjećao da mogu više, da mogu bolje doprinijeti našem društvu, iako sam zaista tada bio situiran", ispričao je.
Iako romantično, s guštom i ćejfom, i poduzetništvo ima uspone i padove.
Kako se uči iz grešaka, prodaje i počinje iznova
Pilav ne krije da je pravio greške. Zbog najveće greške u karijeri, radio je dvadeset sati dnevno, ali nije odustao. Kada je ušao je u privatizaciju kompanije koja je bila deset puta lošija nego što mu je prezentirano, proveo je reinženjering cijelog biznisa, zamijenio neradnike stručnjacima i organizovao intenzivne treninge za tim od 20 ljudi, koristeći tada najbolje što je BiH imala, od HR kompanije Kreativa do Adižes Instituta iz Novog Sada.
„Ja sam radio 20 sati dnevno, okupio tim i mi smo napravili jednu od najboljih fabrika u BiH koja je 90, 99% proizvodnje izvozila na svjetsko tržište i to na sve kontinente."
Prvu fabriku prodao je Šveđanima. Opisuje to kao senzaciju, ali i kao jednu od najvećih škola u životu. Ali, ono najvrijednije nije bio novac. Naučio je, kako kaže, „više nego da sam završio još jedan fakultet."
„U početku rada, dok firma ima 20, maksimalno 30 uposlenih, poduzetnik radi sve. Međutim, pravi poduzetnik mora iz te baby faze preći u jednu ozbiljniju fazu i sa rastom svog poslovanja mora znati delegirati i odabrati prave suradnike."
Djeca, obrazovanje i ključne vrline poduzetnika
Kroz saradnju sa međunarodnim kompanijama poput IKEA-e, Assidomena i Mondi grupe, ulazio je u njihove biznis akademije gdje su predavali profesori iz Beča. Upravo tu shvatio je koliko je obrazovni sistem u BiH zapušten.
Pilav posebno naglašava finansijsku pismenost kao temu koja se u BiH previše kasno uvodi.
„Osnove poduzetništva i osnove finansijske pismenosti treba hitno uvesti u osnovne škole, najkasnije u zadnji razred. Jer poduzetništvo nije alat koji uči ljude samo o biznisu i zarađivanju novca, nego te osnove dijete može primijeniti i u svom privatnom životu i da lakše upravlja sobom i svojom porodicom."
Djeca, kaže, ne trebaju ići u vrtić na čuvanje. Trebaju ići na odgoj i obrazovanje. Upravo zato je pokrenuo vrtić koji će djecu do šeste godine dovesti na nivo znanja trećeg ili četvrtog razreda osnovne škole.
Za kraj, tri vrijednosti koje je u svojoj firmi nametao kao standard već 20 godina.
„Ključne vrijednosti: broj jedan, poštenje; broj dva, znanje; broj tri, zalaganje. Bez toga ne može niko uspjeti, ni u nekoj kompaniji, ni u vlastitom biznisu, jer ako neko nema te ključne vrijednosti, to kad-tad dođe na naplatu i postane problem."
Epizodu podcasta Kultura poslovanja u kojoj je gost Muhamed Pilav pogledajte na YouTube kanalu.
