Važni su i ovi koji ostaju!

Svjedočimo jednom vrlo zanimljivom momentu na tržištu rada. Ili kompleksnom. Kako god ga nazvali, situacija se značajno promijenila u odnosu na period od recimo prije tri godine.

Promjena se dešavala onako ispotiha, ali je sve glasnija i glasnija. Proširenje tima sa novim ljudima postalo je nemoguća misija. I sve je manje kriterija kojih se organizacije drže kada biraju, sve se bliže da je jedini kriterij: „samo da hoće da radi“.

Nije više ni bitno koja je pozicija u pitanju, koji nivo - panika je podjednaka. I zeznuto je. Prava kriza.

I šta se radi u krizi - pa, radi se što se nikad nije radilo i daje se što se nikada nije davalo. Daju se traženi iznosi plata, ma koliko nezamislivi bili. Daju se auta, avioni i kamioni. Po sistemu: „evo sve, samo dođi“.

I onda dođe, pa bude dobro ili ne bude. Ali se ne povlače potezi baš odmah i baš radikalno, jer je veća nevolja naći novog. Pa se krpi i popravlja. I usmjerava. I šta sve ne, a za masne pare. Tako je, ne dam vam da zaboravite koliko ste ga platili.

Za svo to vrijeme, šta se dešava sa ljudima koji su već tu? Koji rade već neko vrijeme, koju godinu ili više. Pa, gledaju oni to sve. Razmišljaju o tome. I izvode svoje zaključke. Koji se onako krčkaju i krčkaju na laganoj vatri. A, onda proključaju i pokipe kada moraju uraditi nešto dodatno ili im se neko obrati ljutito. Ili iz ma kojeg razloga, koji je potpuno nebitan. Ali se ključanje neminovno dešava.

I šta onda? Ništa, isto kao kad vam ručak pokipi - nestane ga pola, jer završi van šerpe. I nastane veliki nered, koji vam stvori dodatni posao. Isto je i ovdje. Samo što ovdje nestane cijeli čovjek. Ode. U drugu firmu, u nezaposlenost, na planinski proplanak. Nebitno, on ode da se ne vrati. A, vama se situacija naglo i još više zakomplikovala. Imate nered i dodatni posao.

Kako spriječiti katastrofu? Kao i sve drugo, vrlo lako.

U kriznim vremenima se prvo trebate pobrinuti za bazu. Za svoj postojeći tim, koji ima znanja, koji donosi rezultat, koji radi posao. Trebate se pobrinuti da taj tim ostane stabilan i motivisan.

Da dočaram - ako novom date 2000 KM samo da bi ga privukli, a stari radi taj isti posao za 1500 KM - onda nešto morate promijeniti.

Jer iako starog možda to i ne boli u prvom momentu, jer razumije da je teška situacija, fali ljudi, puno posla, bla bla bla...to razumijevanje je potrošno. I pretvara se u frustraciju, pa ljutnju i bijes i na kraju - odlazak.

Ali kako pjesma kaže, nije u šoldima sve. Može biti i da ste novom dali i neke beneficije i privilegije koje stari nemaju. Šta se dešava? Sve isto kao i sa novčanom razlikom. Prvo ne smeta, pa smeta, pa ode.

Ili novom posvećujete svu pažnju, razvijate ga i bodrite, hvalite ga besramno, pričate stalno....a, stari. Pa ništa, oni su stari, ne treba njima to. Oooo kako se varate. Treba im. Svima treba. I stare treba pohvaliti i bodriti i razvijati. I pričati sa njima.

Ne idite u zamku pretpostavljanja i ne mislite da nekome ne treba priznanje jer je dugo tu i „nadobijao se priznanja“. Ili da pretpostavite da je ok da pričate samo sa novim, jer pobogu novi je. Stari su tu, to je ok. Pa jesu danas, a sutra ko zna gdje.

Da ne nabrajam dalje, mislim da vam je jasno. Pobrinite se za postojeće ljude, bazni tim mora biti stabilan. A, onda je lako nove uključivati i dodavati. Pa iako ne možete baš odmah naći te nove koji vam trebaju, postojeći tim će premostiti krizu i raditi i više. Jer se brinete za njih, a njima je stalo.

Oni se mogu osloniti na firmu, firma se može osloniti na njih. I tako zajedno otplovite u suton. Jednostavno, zar ne?

O autorici:
Enisa Selmanović Salkić je stručnjakinja za liderstvo i organizacijski razvoj sa 20 godina iskustva u biznisu, te autorica prve bh. knjige o vođenju timova. Znanja je sticala u praksi i na obrazovnim institucijama: Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Chartered Institute of Personnel and Development, Harvard Business School, Harrison Assessment Certified Coach and Employee Development.

LinkedIn profil: Enisa Selmanović-Salkić