Dr. Ema Burić: „Talent menadžment u BiH postoji u fragmentima, ali sistemski pristup još uvijek nedostaje"

Smjernice za unapređenje HR praksi u organizacijama koje žele zadržati i motivirati svoje talente dalo je istraživanje o razvijanju talenata koje su, na uzorku od 101 prwduzeća, objavili dr. Ema Burić s Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Zenici, Admir Čavalić s Internacionalne poslovne informacione akademije Tuzla i Faruk Hadžić sa SSST Univerziteta.

Istraživanje fokusirano na razvijanje talenata pružilo je dublje razumijevanje značaja razvijanja talenata kroz podizanje zadovoljstva ključnih zaposlenika, kroz kontinuirano učenje, mentorstvo, prilike za napredovanje i profesionalni razvoj. Međutim, znanje koje ostaje unutar akademskih zidova ne mijenja praksu. Šest mjeseci od objavljivanja istraživanja, o rezultatima i njihovoj primjeni u proteklom periodu, razgovarali smo s Dr. Emom Burić.

„Jedan od zanimljivijih nalaza jeste činjenica da se, iako je talent menadžment u BiH generalno nedovoljno razvijen, aktivnosti razvoja talenata ipak relativno često primjenjuju u organizacijama. To je bilo iznenađujuće, ali ujedno i pozitivno, pokazuje da određeni segmenti upravljanja talentima već postoje u praksi, iako sistemski pristup još uvijek nije razvijen u potpunosti", napomenula je Burić.

Između globalnog standarda i lokalne prakse

Važnost ovakvih aktivnosti davno je prepoznata na svjetskom nivou, a u kontekstu socioekonomskih izazova u BiH i regiji dobiva posebnu težinu. Organizacije se suočavaju s odlaskom kvalificiranih i mladih kadrova, što naglašava potrebu za strateškim pristupom razvoju talenata kao načinom za zadržavanje ljudi i poticanje njihove posvećenosti i lojalnosti.

Međutim, u Bosni i Hercegovini, kako kaže Burić, talent menadžment je još uvijek u ranoj fazi razvoja. „Poslodavci se, djelimično zbog izraženog odliva radne snage, sve više počinju fokusirati na zaposlenike i razmišljati o tome šta ih motiviše osim same plate." Ali taj pomak još nije prešao u sistemsku praksu. „U mnogim organizacijama i dalje je prisutan pristup koji naglašava jednakost u tretmanu i benefitima, više fokusiran na radna mjesta nego na individualne potencijale i talente zaposlenika."

Šest mjeseci nakon objavljivanja istraživanja, u poslovnoj praksi nije se desila značajna promjena. Akademska zajednica bilježi veći interes, više istraživača bavi se temom, a na fakultetima se uvode novi predmeti iz oblasti talent menadžmenta. U saradnji između akademske zajednice i poslovnog sektora, dr. Burić vidi rješenje: 

„Ključno je povezivanje nauke i prakse kako bi istraživanja imala stvaran učinak. Istraživači kroz svoj rad generišu znanje, analiziraju i nude preporuke, dok bi praktičari, kompanije i menadžeri, to znanje trebali koristiti za unapređenje vlastitih organizacija. Nažalost, ta veza u praksi još uvijek nije dovoljno razvijena. Ipak, upravo saradnja između akademske zajednice i poslovnog sektora može značajno doprinijeti unapređenju HR praksi i jačanju konkurentnosti organizacija", zaključila je Dr. Burić.

Dok veza između nauke i prakse u BiH još uvijek traži čvršće temelje, istraživanja poput ovog predstavljaju vrijedan korak naprijed. Činjenica da neko sistematski mjeri, analizira i objavljuje nalaze o talent menadžmentu u BiH sama po sebi govori da se nešto mijenja. Ostaje da pratimo hoće li praksa konačno krenuti u korak s istraživanjem.