Alisa Lingo: „Ostati u kontaktu sa sobom je jako važno"

U novoj epizodi podcasta Kultura poslovanja, Alisa Lingo govori o tome zašto su liderima često najveća prepreka oni sami, kako prepoznati trenutak kada vlastito znanje počne kočiti razvoj tima, koliko koštaju izbjegnuti razgovori te šta zaista znači biti uspješan, a pritom ne izgubiti sebe.

Liderstvo, kaže Alisa, ne počinje imenovanjem na poziciju, nego onda kada se pojave pitanja za koja nas niko nije pripremio: kako donijeti tešku odluku, kako voditi druge, a ne izgubiti sebe, kako ostati dosljedan kada je to najteže.

Najčešće smo sami sebi prepreka
Kada radi s liderima, Alisa primjećuje da prepreke rijetko dolaze iz okoline. Mnogo češće nastaju iz nedostatka jasnoće, o tome šta rade, zašto to rade i s kim to rade. Svaki poslovni ciklus, kaže, ima svoja pravila i traži da povremeno stanemo i pogledamo gdje smo, čak i kada nam se čini da nema vremena za to.

„Najčešće budemo sami sebi prepreka."

Zato zastajanje, po njenom iskustvu, nije gubljenje vremena, nego uslov za dalji napredak. Sama to redovno radi za sebe, provjerava ide li putem koji je zaista njen ili nečiji tuđi, jer bez tog odgovora nestaje i smisao koji nas gura naprijed.

„Uradi korak nazad da bi napravio dva naprijed."

Kad znanje postane zamka
Isto ono znanje i iskustvo koje je nekoga dovelo do pozicije lidera, s vremenom može postati prepreka. Kada ne znaju da se odmaknu, ljudi ostanu zarobljeni u ulozi onoga ko sve zna najbolje, umjesto da grade druge i prelaze na strateško razmišljanje.

„Teško je izmaći se iz mjesta 'ja znam', 'ja najbolje znam', 'to je moje'."

Upravo tu, kaže Alisa, nastaje mikromenadžment, ali i osjećaj usamljenosti kod lidera koji ne uspijevaju delegirati, često zato što su sami birali saradnike kojima teško vjeruju. Podsjeća i da lider, htio to ili ne, uvijek postavlja standarde za svoje okruženje, na isti način na koji roditelj postavlja standarde djetetu.

„Ti si primjer. Ti postavljaš standarde."

Tržište rada se promijenilo, a diskonekcija je ostala
Alisa se prisjeća perioda kada je posao bio teško naći, kada se radilo šta god se ukaže kao prilika, bez mnogo pitanja. Danas je ponuda posla veća, ali je, kaže, veća i diskonekcija između poslodavaca i posloprimaca. Kompanije koje su prije decenije počele mijenjati odnos prema zaposlenima, kroz employer branding i drugačiji stil menadžmenta, otvorile su put, ali stari model „radi kako ti kažem" i dalje postoji kod dijela lokalnih firmi.

„Ima ljudi, ljudi su tu, samo trebamo da ih privolimo."

Rješenje, smatra, nije u tome da jedna strana čeka drugu, nego u zajedničkom stvaranju vrijednosti, jer poslodavci i zaposleni su, kako kaže, osuđeni jedni na druge i najbolje prolaze oni koji to prihvate.

Uspjeh nije isto za svakoga
Prema Alisinom iskustvu, sve više ljudi danas uspjeh ne mjeri isključivo novcem ili pozicijom, nego vremenom, mogućnošću da odu na ručak, na trening, da provedu vrijeme s ljudima do kojih im je stalo.

„Sad živim, više ne preživljavam."

Upozorava i na opasnost kada osoba svoj identitet u potpunosti veže za posao. U takvim slučajevima teško je prepoznati trenutak kada nešto više ne prija, jer cijeli osjećaj vrijednosti zavisi od profesionalnih rezultata.

„Nisi samo to, svašta si još nešto drugo."

Ista dinamika, dodaje, često vodi u izgaranje. Prisjeća se nedavnog razgovora s prijateljicom koja joj je priznala da joj se ne ustaje na posao, da se ne osjeća poželjnom ni zadovoljnom, iako je radila po dvanaest sati dnevno i vjerovala da drugačije nije moguće jer su svi oko nje tako radili. Nekoliko pitanja bilo je dovoljno da shvati u kakvom je stanju. Alisa smatra da je upravo to odgovornost lidera, da primijete kada nekome u timu treba predah prije nego što do izgaranja uopšte dođe.

Cijena izbjegavanja teških razgovora
Alisa smatra da je izbjegavanje neugodnih razgovora, otkaza, feedbacka, teških tema, posebno izraženo u ovom regionu. Kada se problem ne imenuje na vrijeme, on ne nestaje, nego raste.

„Skupi su ti razgovori koji se dugo odgađaju."

Bez jasnog feedbacka, kaže, ljudi ne znaju šta se od njih očekuje niti šta trebaju promijeniti, a nedostatak otvorenog dijaloga vremenom postaje dio kulture kompanije. S druge strane, ni izbjegavanje sukoba nije rješenje. Kada obje strane žele doći do rješenja, konflikt prestaje biti prijetnja i postaje prilika da se stvari konačno kažu naglas, a ne svaka rasprava mora završiti kao svađa.

Kroz cijelu epizodu Alisa govori i o imposter sindromu kod lidera, razlici između ega i nedostatka samopouzdanja, te o tome šta za nju lično znači ostati radoznala i dosljedna sebi kroz godine rada.

Epizodu podcasta Kultura poslovanja u kojoj je gošća Alisa Lingo pogledajte na YouTube kanalu.