Kako kreativci mogu napredovati u korporativnom okruženju

Kreativnost je među najtraženijim vještinama na tržištu rada. Paradoksalno, u sistemu koji voli spreadsheetove, najteže je objasniti njenu vrijednost.

Ako radite u kreativnoj ulozi, vjerovatno poznajete taj osjećaj. Znate da ste doprinijeli nečemu važnom, ali ne znate kako to staviti u kvartalni izvještaj. Ideja koju ste predložili prije šest mjeseci, a koja je tada izgledala previše apstraktno, danas pokreće cijeli projekt. Samo, niko to nije zabilježio kao vaš doprinos.

Kada sistem nije napravljen za vas

U savremenom poslovnom okruženju gotovo sve ima metriku. KPI-evi, ciljevi, grafikoni napretka. Ti alati su korisni, ali imaju slijepu tačku: kreativni proces se ne odvija linearno i ne isporučuje rezultate po rasporedu.

Ideja može mjesecima izgledati beskorisno, da bi u jednom trenutku donijela rješenje koje niko drugi nije vidio. Kako doprinos kreativaca često nije odmah mjerljiv, nije slučajnost što se kreativci osjećaju nevidljivima.

Problem se dodatno produbljuje kada kompanije očekuju da će ideje dolaziti na zahtjev. Takav pristup guši maštovitost jer kreativni proces podrazumijeva i vrijeme tišine, istraživanja i neuspjelih pokušaja. Upravo u tom procesu leži prava snaga kreativnog rada.

Naučiti govoriti dva jezika

Kreativci koji napreduju u korporativnom okruženju najčešće nisu oni koji su odustali od kreativnosti. To su oni koji su naučili govoriti dva jezika istovremeno, jezik ideja i jezik rezultata.

To ne znači pretvarati svaku ideju u prezentaciju s brojevima. Znači biti svjestan poslovnog konteksta u kojem radite i znati objasniti kako vaš rad doprinosi ciljevima tima ili organizacije. Ideja vrijedi onoliko koliko je primjenjiva, ali i onoliko koliko je vidljiva ljudima koji donose odluke.

Vidljivost kreativnog rada gradi se kroz nekoliko stvari: aktivno prisustvo u razgovorima gdje se planira, a ne samo gdje se izvršava, dijeljenje procesa, a ne samo finalnog proizvoda, i izgradnja reputacije nekoga ko razmišlja šire od zadatka koji mu je dodijeljen.

Okruženje koje omogućava ili guši

Kreativnost se ne može posmatrati izolovano od kulture u kojoj se razvija. Organizacije koje nagrađuju samo finalno rješenje gube uvid u cijeli proces koji je do njega doveo. One koje grade prostor za eksperimentisanje, slobodu da se griješi i mogućnost da se povezuje nespojivo, dugoročno dobivaju više od onih koje kreativnost tretiraju kao robu s rokom isporuke.

Za kreativce, to znači i da je važno birati okruženje, a ne samo poziciju. Titula je manje važna od kulture u kojoj radite. U prostoru gdje se različite perspektive ohrabruju i uvažavaju, kreativnost prestaje biti teret koji treba opravdavati i postaje prednost koju je teško replicirati.

Možda se kreativnost nikada neće moći izmjeriti precizno kao prodajni rezultati. Ali može biti najvrjednija stvar u timu, ako znate kako je učiniti vidljivom.