Pomodoro tehnika: kako radi i šta pokazuju istraživanja

Ukratko: Pomodoro tehnika je rad na jednom zadatku 25 minuta, pa kratka pauza, a poslije četiri takva bloka duža pauza. Eksperimenti sa studentima u Holandiji nisu našli da oni s tajmerom urade više posla, a nalazi o umoru i motivaciji se razlikuju. Naša preporuka: probajte je sedmicu dana na poslu koji to dozvoljava i bilježite blokove i prekide.

Vodič je za zaposlene, vođe timova i menadžere koji žele raditi s manje prekida. Istraživanje o Pomodoro tehnici u firmama u BiH nismo našli, a eksperiment s tom tehnikom kod zaposlenih na radnom mjestu nismo našli ni drugdje (pretraga 21. oktobra 2026.). Eksperimenti koje opisujemo rađeni su sa studentima, a uz savjet koji nijedno istraživanje ne mjeri piše da je naš. Ostale tekstove o fokusu i organizaciji vremena naći ćete u temi Produktivnost i upravljanje vremenom.

Odakle dolazi Pomodoro tehnika?

Tehniku je smislio Francesco Cirillo. Na svojoj stranici piše da ju je stvorio 1980-ih, kao student koji se nije mogao fokusirati na učenje, uz kuhinjski tajmer u obliku paradajza. Pomodoro na italijanskom znači paradajz, pa se po tajmeru zove i tehnika i jedan blok rada.

Tehniku je opisao u tekstu koji je od 2006. objavljivao kao PDF na svojoj stranici (kopija verzije iz 2007. u Internet Archiveu), a kasnije i u knjizi iz 2018. Pravila u ovom vodiču su iz tog teksta. Cirillo danas na stranici upozorava da tehnika nije samo niz sesija od 25 minuta: uz tajmer uključuje planiranje, procjenu truda, bilježenje, osvrt i timski rad.

Kako tehnika radi, korak po korak?

1. Plan za dan. Na početku dana iz popisa obaveza izaberite zadatke za taj dan, poredajte ih po važnosti i upišite na listu za danas.
2. Prvi blok. Navijte tajmer na 25 minuta i radite samo na prvom zadatku s liste. Tajmer stavite tako da stalno vidite koliko je vremena ostalo.
3. Kratka pauza. Kad tajmer zazvoni, stavite X pored zadatka i napravite pauzu od 3 do 5 minuta. Ne nastavljajte „još nekoliko minuta“, ni kad mislite da biste zadatak tada završili.
4. Duža pauza. Poslije svaka četiri bloka napravite pauzu od 15 do 30 minuta.
5. Do kraja zadatka. Nastavite blok po blok dok zadatak ne završite, pa ga precrtajte.

Blok se ne dijeli: nema pola Pomodora. Ako vas neko ili nešto prekine tako da blok ne možete nastaviti, taj blok se po Cirillu ne računa i počinjete novi. Kad tehniku savladate, Cirillo savjetuje i da na početku dana procijenite koliko blokova traži svaki zadatak, pa procjenu uporedite s brojem blokova koje ste stvarno potrošili.

Na kratkoj pauzi Cirillo savjetuje da ustanete i prošetate, popijete vode, istegnete se ili duboko dišete, a ne da s kolegom pričate o poslu ili pišete važne e-mailove. Na dužoj pauzi možete pospremiti sto, otići do aparata za kafu ili pregledati poštu. Dužu pauzu ne skraćujte zato što ste pod pritiskom: Cirillo to naziva ozbiljnom greškom.

Šta raditi kad vas neko prekine?

Cirillo razlikuje dvije vrste prekida:

• Unutrašnji, kad sami poželite da pogledate poštu, nekoga nazovete ili nešto potražite na internetu. Na listi stavite znak za prekid, novu obavezu upišite na listu za danas ako je hitna ili u popis obaveza za kasnije, i radite dalje dok tajmer ne zazvoni.
• Vanjski, kad vas prekine kolega, telefon ili e-mail. Pravilo je: recite osobi da ste zauzeti, brzo dogovorite kad ćete se javiti i javite se kako ste dogovorili. Zvučno obavještenje za nove e-mailove isključite.

Cirillo iz svog iskustva piše da su prave hitnosti rijetke i da se ono što se obično smatra hitnim gotovo uvijek može odgoditi 25 minuta ili dva sata. To je njegovo iskustvo, ne mjerenje. U radu sa strankama, na dežurstvu ili kad šef traži odgovor odmah, to često ne važi; o tome više niže.

Mora li blok trajati 25 minuta?

Ne mora. Cirillo u istom tekstu piše da je idealan Pomodoro dug od 20 do 35 minuta, najviše 40, i da tehnika po njegovom iskustvu najbolje radi s periodima od 30 minuta. Tradicionalni Pomodoro kod njega traje upravo 30 minuta, 25 minuta rada i 5 minuta pauze, pa se po našem čitanju i ove dužine odnose na rad i kratku pauzu zajedno. Timovi s kojima je radio kao mentor birali su dužinu sami, uz uslov da izbor zasnuju na zapažanjima o tome šta im daje rezultat, i prema njegovom opisu uglavnom su se na kraju ustalili na 30 minuta.

Šta su eksperimenti izmjerili?

Unaprijed zadane pauze, koje autori zovu Pomodoro, i pauze koje studenti biraju sami poredila su tri eksperimenta iz Holandije, u kojima su studenti učili preko interneta. Cirillov raspored od 25 minuta rada i 5 minuta pauze koristio je samo jedan, a u sva tri su se grupe razlikovale samo po rasporedu rada i pauza, ne po planiranju, bilježenju i postupanju s prekidima.

Izvori: Biwer i saradnici 2023 (British Journal of Educational Psychology, sažetak), Smits, Wenzel i de Bruin 2025 i Göksu, Wiradhany i de Bruin 2026 (Behavioral Sciences). Kratki opis nalaza je naš.

Kako su eksperimenti rađeni?

U radovima iz 2025. i 2026. studenti su nasumično raspoređeni u grupe, a umor, motivaciju i raspoloženje ocjenjivali su sami, više puta tokom učenja. U radu iz 2025. i urađeni posao su procijenili sami, od 0 do 100 posto za svaki zadatak koji su odabrali; u radu iz 2026. znanje je provjereno testom. Za rad Biwera i saradnika autori pišu da su studenti s tajmerom, čini se, isti posao uradili za kraće vrijeme; taj rad smo pročitali samo u sažetku.

Treća grupa kod Smitsa i saradnika koristila je raspored Flowtime: učili su dok su se mogli fokusirati, a pauza je bila to duža što su duže učili (od 5 do 10 minuta). Ni po osjećaju zanesenosti zadatkom (engl. flow) grupe se nisu razlikovale, iako je, kako autori pišu, jedna od kritika Pomodora da to stanje prekida. Autori dodaju da je zanesenost bila niska u svim grupama. Autori rada iz 2026. pišu da njihov test možda nije bio dovoljno osjetljiv i da učinak unaprijed zadanih pauza može zavisiti od toga kada su i koliko traju.

Šta to znači za posao u firmi?

Naše čitanje: ni u jednom od tri eksperimenta studenti s tajmerom nisu uradili više posla. Da li tajmer popravlja raspoloženje, zavisi od studije i možda od rasporeda. Svi učesnici su studenti, a svaki eksperiment je trajao od jednog sata do jednog dana. Autori rada iz 2025. izričito pišu da nalaze ne uopćavaju izvan svog uzorka. Na posao u firmi ovi nalazi se ne mogu prenijeti bez provjere.

Šta znamo o kratkim pauzama na poslu?

O kratkim pauzama općenito govori meta-analiza Albulescu i saradnika (PLOS ONE, 2022) o mikropauzama, prekidima posla od najviše 10 minuta. Obuhvatila je 22 uzorka s ukupno 2.335 učesnika; većina studija rađena je u laboratoriji, a u 11 studija učesnici su bili studenti, u 10 zaposleni. Mikropauze su imale mali, statistički značajan učinak: učesnici su imali više energije i bili su manje umorni. Uspješnost u zadacima ukupno se nije statistički značajno poboljšala; poboljšanje je nađeno samo kod manje kognitivno zahtjevnih zadataka, a u studijama s dužim pauzama bilo je veće.

Naše čitanje: kratka Pomodoro pauza od 3 do 5 minuta po definiciji ovog rada je mikropauza. Iz meta-analize, u kojoj je većina studija rađena u laboratoriji, od takvih pauza može se očekivati nešto više energije i manje umora. Bolje uspješnosti u zahtjevnim zadacima nije bilo, a autori pišu da za oporavak od veoma iscrpljujućih zadataka možda treba pauza duža od 10 minuta.

Kim, Park i Niu (Journal of Organizational Behavior, 2017) pratili su 86 uredskih radnika u Južnoj Koreji deset uzastopnih radnih dana. Kratke pauze za opuštanje i za društvene aktivnosti ublažile su vezu između zahtjeva posla tog dana i lošeg raspoloženja na kraju radnog dana. Podaci su samoprocjene učesnika. Pomodoro raspored nijedan od ova dva rada nije provjeravao.

Kako zajedničke pauze utiču na tim i šta zakoni o radu u FBiH, Republici Srpskoj i Brčko distriktu kažu o dnevnom odmoru, pisali smo u vodiču o pauzama s timom.

Kada strogi tajmer ne odgovara poslu?

Istraživanja iz ovog vodiča nisu mjerila Pomodoro na sastancima, u radu sa strankama ni u dugim stručnim zadacima. Ovo je naša procjena:

• Sastanci i dogovoreni pozivi. Sastanak ne staje kad zazvoni vaš tajmer. Blokove planirajte između sastanaka, ne preko njih.
• Rad sa strankama, prodaja, podrška i dežurstvo. Kad je posao da odgovorite odmah, „javit ću se za 25 minuta“ ne važi. Pomodoro tada koristite samo u dijelu dana bez stranaka, ako ga imate, i taj dio dogovorite s nadređenim.
• Zahtjevan posao koji traži duži neprekinut rad, na primjer pisanje izvještaja, analiza ili programiranje. Zvono svakih 25 minuta može prekinuti misao, iako se kod studenata u eksperimentu Smits i saradnika osjećaj zanesenosti zadatkom nije razlikovao među grupama (bio je nizak u svim grupama). Probajte duži blok, na primjer 30 ili 35 minuta rada uz pauzu od 5 minuta, što ostaje u Cirillovoj granici od najviše 40 minuta, ili Flowtime: radite dok se možete fokusirati, a pauzu prilagodite trajanju rada.
• Rad u paru ili u grupi. Cirillo iz iskustva piše da se tehnika u paru ili timu brže uči i dosljednije primjenjuje, a da tada svaki par radi sa svojim tajmerom. Zajednički blok ipak ima smisla samo ako ga svi žele i ako se dogovorite kad je pauza.

Kako za zahtjevan posao zaštititi duži period fokusa od poruka i obavještenja, pisali smo u vodiču o dubokom radu.

Šta preporučujemo vođama timova?

Naša preporuka: Pomodoro ne uvodite kao obavezu. U eksperimentima sa studentima pauze po vlastitoj odluci u jednom su bile povezane s lošijim raspoloženjem, u jednom razlike nije bilo, a u najnovijem su studenti uz njih imali bolje raspoloženje; urađeni posao se nije razlikovao ni u jednom. Autori rada iz 2025. zaključuju da nijednu od tehnika koje su poredili ne treba preporučivati više od drugih. Ponudite tehniku kao mogućnost, dogovorite u danu vrijeme bez sastanaka i poruka, i prihvatite kad neko kaže da mu ne odgovara.

Kako probati Pomodoro sedmicu dana?

Plan je naša preporuka, ne nalaz istraživanja. Oslanja se na Cirillov savjet da bilježite stvarno potrošene blokove i prekide i da iz tih zapisa učite realnije procjenjivati posao. Cirillo piše da savladavanje tehnike traži od 7 do 20 dana stalne primjene, pa sedmica daje prvi utisak, ne konačan sud.

1. Ponedjeljak, prije početka. Izaberite jednu vrstu posla koja traži mir, na primjer pisanje, izvještaje ili e-mailove koji čekaju. Zapišite koliko vam takav posao inače traje i koliko vas puta dnevno nešto prekine, koliko god to možete procijeniti.
2. Ponedjeljak i utorak. Dva do četiri bloka od 25 minuta dnevno, s pauzom od 5 minuta. Dovoljan je tajmer na telefonu uz isključena obavještenja, ili kuhinjski tajmer kakav Cirillo i danas koristi. Na papiru pored zadatka bilježite X za svaki blok i poseban znak za svaki prekid.
3. Javite kolegama. Recite timu kada ste u bloku i kada odgovarate na poruke. Ako firma ima pravila o tome koliko brzo odgovarate strankama ili kolegama, blokove uskladite s njima.
4. Srijeda i četvrtak. Probajte drugu dužinu bloka (30 ili 35 minuta) ili Flowtime, a poslije četiri bloka napravite dužu pauzu. Dužu pauzu dogovorite s nadređenim ako je raspored u firmi ne predviđa.
5. Petak, osvrt. Uporedite s ponedjeljkom: koliko ste blokova uradili, koliko prekida ste zabilježili, da li je izabrani posao trajao kraće i kako ste se osjećali na kraju dana. Zadržite ono što vam je pomoglo.

Šta ako ne znate šta staviti u blokove ili posao odgađate?

Kako izabrati šta ide u blokove i kako isplanirati sedmicu, pisali smo u vodiču o upravljanju vremenom.

Ako zadatak stalno odgađate, o razlozima i o tome kako ipak početi pisali smo u vodiču o prokrastinaciji.

Lista za provjeru

Pitanja su naša preporuka.

• Da li ste izabrali posao koji se može raditi 25 minuta bez prekida?
• Da li su obavještenja isključena i da li kolege znaju kada ste u bloku?
• Da li na kratkoj pauzi ustanete od posla, umjesto da čitate poruke?
• Da li poslije četiri bloka pravite dužu pauzu i ne skraćujete je kad ste pod pritiskom?
• Da li na kraju sedmice znate da li vam je tehnika pomogla?