Ljudi izostaju s posla, a brojke skrivaju prave razloge
Vodič objašnjava šta zaista stoji iza izostanaka s posla: koliko je riječ o zloupotrebi bolovanja, a koliko o stvarnim uzrocima kao mentalno zdravlje i organizacijska kultura, uz korake koje HR i menadžeri mogu primijeniti umjesto pojačane kontrole.
Ukratko: Prema Damiru Kovačeviću, osnivaču Instituta za upravljanje apsentizmom, svega 3 do 8 posto bolovanja je stvarna zloupotreba; ostatak najčešće pokrivaju stvarna bolest, mentalno zdravlje i organizacijska kultura koja ne pruža dovoljno podrške ili priznanja. Istraživanja o uzrocima izostanka to potvrđuju: kontrola i kazna rješavaju simptom, a ne uzrok. Prevencija počinje mjerenjem obrazaca ponašanja i razgovorom, ne sumnjom prema svakom zaposleniku.
Izostanci s posla u kompanijama se obično posmatraju kroz administrativnu prizmu: broj dana bolovanja, broj neplaniranih odsustava, trošak u tabeli. Takav pogled rijetko postavlja pitanje zašto se to događa, pa poslodavac prvi uzrok traži u zloupotrebi.
„Naime, većina poslodavaca, nažalost, kao glavni generator dana bolovanja, smatra da smatra zapravo zloupotrebu bolovanja strane radnika. Međutim, vjerovali li ne, zloupotreba bolovanja je prisutna u nekakvih 3 do maksimalno 8% slučajeva bolovanja. Za sve ostalo postoje objektivni razlozi zbog kojih se ta bolovanja događaju“, objašnjava Damir Kovačević, MBA, osnivač Instituta za upravljanje apsentizmom, u epizodi podcasta Kultura poslovanja Masterclass.
Ako njegova procjena stoji, većina bolovanja nije prevara, nego posljedica nečeg što se u firmi stvarno događa. Pitanje je šta istraživanja o uzrocima izostanka zaista pokazuju, i šta s time može učiniti HR ili menadžer koji ne želi svaki izostanak tretirati kao sumnjiv.
Koliko je to zaista zloupotreba, a koliko stvaran uzrok
Kovačevićeva procjena, koliko god djelovala kao stav jednog stručnjaka, uklapa se u ono što pokazuju veći, sistematski pregledi uzroka izostanka s posla. Prema izvještaju CIPD-a i Simplyhealtha za 2025. godinu (anketa među 1.101 HR stručnjakom i menadžerom u Velikoj Britaniji, YouGov, mart i april 2025.), glavni uzrok kratkotrajnog izostanka, do četiri sedmice, jeste obična bolest, prehlada ili gripa, u 78 posto slučajeva. Mentalno zdravlje je na drugom mjestu sa 29 posto, a stres i obaveze prema djeci po 26 posto. Kod dugotrajnog izostanka, četiri sedmice ili više, mentalno zdravlje, kao depresija ili anksioznost, postaje glavni uzrok u 41 posto slučajeva, ispred mišićno koštanih povreda (31 posto) i drugih zdravstvenih stanja (30 posto).
Ovo je podatak iz Velike Britanije, ne iz Bosne i Hercegovine, i zasniva se na procjeni HR stručnjaka, ne na medicinskoj dijagnostici svakog pojedinačnog slučaja, ali pravac je dosljedan s onim što kaže Kovačević: većina izostanaka je vezana za stvarno zdravstveno stanje, fizičko ili mentalno, ne za namjeru da se izbjegne posao. Zato upravljanje apsentizmom, kako to opisuje i sam Kovačević u istoj epizodi, polazi od pretpostavke da je zaposlenik stvarno bolestan, a cilj je da mu se pomogne da povrati radnu sposobnost, ne da se posumnja u njega.
Šta brojke govore o uzrocima izostanka
| Uzrok | Kratkotrajan izostanak (do 4 sedmice) | Dugotrajan izostanak (4 sedmice i više) |
|---|---|---|
| Obična bolest (prehlada, gripa) | 78% | nema podatka |
| Mentalno zdravlje (depresija, anksioznost) | 29% | 41% |
| Stres | 26% | nema podatka |
| Obaveze prema djeci | 26% | nema podatka |
| Mišićno koštane povrede (bol u leđima) | nema podatka | 31% |
| Druga zdravstvena stanja (npr. rak) | nema podatka | 30% |
Izvor: CIPD i Simplyhealth, Health and wellbeing at work 2025, anketa HR stručnjaka u Velikoj Britaniji; procenti za svaku vrstu izostanka se ne zbrajaju na 100, jer je svaki poslodavac mogao navesti više uzroka.
Ono što objašnjava zašto se mentalno zdravlje toliko često pojavljuje kao uzrok jeste i njegova stvarna cijena. Prema izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije iz 2016. godine, depresija i anksioznost koštaju globalnu ekonomiju oko 1.000 milijardi dolara godišnje. Ovo je procjena iz 2016., ne trenutno stanje, i odnosi se na svijet u cjelini, ne na Bosnu i Hercegovinu posebno; zvaničan, noviji globalni izračun nismo pronašli.
Apsentizam kao signal o kulturi, ne samo o zdravlju
Rašireno je gledati na apsentizam isključivo kao na lični, zdravstveni problem zaposlenika. Kovačević ga, naprotiv, opisuje kao povratnu informaciju o organizacijskoj kulturi firme, ne samo o zdravlju pojedinca. Podaci o radnim uslovima na Zapadnom Balkanu idu u istom pravcu i pokazuju gdje bi taj signal, ako postoji, mogao biti glasniji.
Prema izvještaju Eurofounda o Zapadnom Balkanu iz januara 2026. (anketa EWCTS 2021, u BiH prikupljena od marta do jula 2021.), 59,7 posto zaposlenih u BiH kaže da dobija priznanje koje zaslužuje za svoj rad, naspram 72,2 posto u Evropskoj uniji. Kod podrške nadređenog brojke idu u drugom smjeru: 48,4 posto zaposlenih u BiH kaže da im nadređeni uvijek pomaže i podržava, naspram 41,1 posto u EU, a kod podrške kolega 51,6 posto naspram 46,7 posto.
Ove brojke ne mjere apsentizam direktno, anketa to ne pita, nego osjećaj priznanja i podrške na poslu, za koji Kovačević kaže da je povezan s brojem izostanaka. Iz njih ne izvodimo da BiH ima više ili manje apsentizma od EU; samo da je dio uslova za koje on kaže da utiču na apsentizam u BiH, prema ovoj anketi, u jednom aspektu bolji, a u drugom slabiji nego prosjek EU.
Zašto kontrola i kazne ne rješavaju problem
Čest prvi instinkt poslodavca kad broj bolovanja raste jeste da pooštri kontrolu: traži doktorske potvrde ranije, uvodi dodatne provjere, prijeti disciplinskim mjerama. Kovačević u istoj epizodi upozorava da takav pristup nije pogrešan po sebi, ali da mjere moraju biti precizno usmjerene na konkretne, utvrđene slučajeve, ne na sve zaposlenike odjednom. Kažnjavanje cijelog tima na osnovu sumnje da neko zloupotrebljava bolovanje, bez da se utvrdi ko, kada i zašto, izlaže poslodavca riziku upravnog spora ako radnik ospori otkaz ili disciplinsku mjeru.
Ovo se poklapa i s onim što uzroci izostanka iz prethodnog poglavlja pokazuju: kad je mentalno zdravlje zaposlenika, ne lijenost ili prevara, drugi najčešći uzrok kratkotrajnog i prvi uzrok dugotrajnog izostanka, kontrola i kazna rješavaju simptom, ne uzrok.
Šta mjeriti i šta učiniti: koraci za HR i menadžere
Nijedno od istraživanja navedenih u ovom tekstu ne daje gotov recept za konkretnu firmu u BiH, to niko ne može bez uvida u njene stvarne podatke. Sljedeći koraci su naša procjena, izvedena iz uzroka izostanka koje istraživanja navode i iz Kovačevićevog iskustva, ne mjeren rezultat:
- Naša preporuka: prije svake odluke o kontroli, pogledajte obrasce, ne samo zbir dana; da li se bolovanja gomilaju ponedjeljkom, poslije napetih sastanaka ili uoči godišnjih odmora govori više od ukupnog broja.
- Naša preporuka: razgovarajte sa zaposlenikom koji se vraća s dužeg bolovanja o tome šta mu pomaže i šta otežava povratak, ne samo o papirima koje treba predati.
- Naša preporuka: pratite apsentizam po timu i po rukovodiocu, ne samo za cijelu firmu; veliki razmak između timova obično upućuje na stil vođenja, ne na slučajnost.
- Naša preporuka: prije dodatne kontrole ili sankcije, utvrdite konkretan slučaj i konkretnog zaposlenika; opća mjera uvedena na osnovu sumnje pogađa i one koji nisu krivi, a teže se i pravno brani.
- Naša preporuka: ulažite u ono što istraživanja navode kao stvaran uzrok: podršku nadređenog, jasna očekivanja, prostor za razgovor o opterećenju, prije nego u strožu evidenciju odsustava.
Za konkretne korake kako prepoznati i smanjiti stres u timu prije nego preraste u duže izostanke, pogledajte vodič Stres na poslu i ravnoteža s privatnim životom.
Kovačevićeva teza da apsentizam odražava povjerenje u timu povezana je i s osjećajem sigurnosti na poslu; o tome šta raditi kad taj osjećaj nedostaje pišemo u vodiču Šta kada se u poslovnom okruženju ne osjećaš sigurno.