Native oglašavanje i sponzorisani sadržaj: kako ih označiti i mjeriti

Vodič za oglašivače i urednike u BiH: vrste native oglasa, šta istraživanja kažu o prepoznavanju sponzorisanog sadržaja, koja pravila važe u BiH, kako ga jasno označiti i kako mjeriti rezultat.

7. februar 2025. - 13:21
Ažurirano: prije 1 mjesec
Native oglašavanje i sponzorisani sadržaj: kako ih označiti i mjeriti

Ukratko: Native oglas i sponzorisani tekst označite tako da čitalac odmah vidi da je sadržaj plaćen i ko ga je platio, a uspjeh mjerite i po tome koliko čitalaca to zna. To je naša preporuka. U istraživanju u SAD-u sponzorisani članak kao oglas prepoznalo je manje od jednog od deset čitalaca.

Ovaj vodič je za ljude iz marketinga, vlasnike i menadžere firmi u BiH koji plaćaju sponzorisane tekstove i objave, i za urednike medija koji ih objavljuju. Istraživanje o tome koliko čitaoci u BiH prepoznaju sponzorisani sadržaj nismo našli, pa su nalazi u nastavku iz drugih zemalja.

Šta je native oglašavanje?

Native oglas je plaćen oglas koji izgleda kao ostatak stranice ili platforme na kojoj se pojavljuje. Američko udruženje digitalne oglašivačke industrije IAB u priručniku o native oglašavanju (2019) piše da većina oglašivača i izdavača želi plaćene oglase toliko usklađene sa sadržajem stranice, dizajnom i načinom na koji platforma radi da gledalac osjeća da tu pripadaju. Priručnik izdvaja tri osnovne vrste i za sve tri traži oznaku da je riječ o plaćenom oglasu, a ne o sadržaju izdavača ili platforme.

VrstaGdje je čitalac vidiPrimjer
Oglas u nizu sadržaja ili u tekstu (in-feed i in-content)Na naslovnoj, u rubrici i u članku, među objavama na društvenim mrežama, među proizvodima u internet prodavniciKartica s naslovom i slikom koja izgleda kao najava članka, a vodi na sponzorisani tekst ili stranicu oglašivača
Preporuke sadržajaUz urednički sadržaj, u bloku preporučenih tekstovaNiz naslova i slika koji vode na tekstove drugih stranica ili na druge stranice istog izdavača
Sponzorisani sadržaj (branded ili native content)Na stranici medija, u istom obliku kao urednički tekstovi, obično uz saradnju s timom izdavačaČlanak o zdravoj prehrani koji je naručio i platio proizvođač suplemenata

Izvor: vrste i mjesta prema priručniku IAB (2019); primjeri su naši.

Na televiziji i radiju plaćen sadržaj unutar programa dolazi kao sponzorstvo i plasman proizvoda, o kojima pišemo niže. Na društvenim mrežama to su i plaćene objave kreatora sadržaja, o kojima pišemo u vodiču o radu s influenserima i malim agencijama.

Zašto čitalac mora znati da je sadržaj plaćen?

Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) u smjernicama za primjenu Kodeksa o komercijalnim komunikacijama (2024) piše da gledalac koji zna da gleda reklamu doživljava je kao sadržaj koji mu se obraća kao potrošaču, s ciljem da utiče na njegovo ponašanje na tržištu. Prema smjernicama, kad je proizvod promovisan u sadržaju koji nije predstavljen kao reklamni, gledaoci ga dožive vjerodostojnije nego u klasičnom oglašavanju, kojem se obično prilazi s određenom kritičkom distancom. To je obrazloženje regulatora, ne nalaz istraživanja.

O tome gdje prestaje uvjeravanje, a počinje manipulacija, pišemo u vodiču o etici u oglašavanju.

Koliko čitalaca prepozna sponzorisani tekst?

Michelle Amazeen i Bartosz Wojdynski su u istraživanju (Mass Communication and Society, 2019) na nacionalno reprezentativnom uzorku od 738 odraslih u SAD-u ispitali da li čitaoci digitalnih vijesti prepoznaju sponzorisani članak kao oglas. Prepoznalo ga je manje od jednog od deset, češće mlađi i obrazovaniji ljudi koji vijesti prate da bi se informisali. Sponzorisani sadržaj čitaoci su najbolje prihvatali kad je izdavač otvorenije pokazao da je komercijalan.

Šta se dešava kad ga prepoznaju?

Bartosz Wojdynski i Nathaniel Evans su u dva eksperimenta (Journal of Advertising, 2016) mjerili i kako čitaoci ocjenjuju brend i izdavača: prepoznavanje sadržaja kao oglasa uglavnom je vodilo do lošijih ocjena. U eksperimentu Wojdynskog s 343 učesnika (American Behavioral Scientist, 2016) čitaoci koji su članak prepoznali kao oglas slabije su ocijenili njegov kvalitet, imali lošiji stav prema sponzoru i manju namjeru da članak podijele. Ko su bili učesnici i iz koje zemlje, sažeci ovih radova ne navode.

Martin Eisend i saradnici su u meta-analizi (Journal of Advertising, 2020) objedinili 61 rad s 57 zasebnih skupova podataka. Uz oznaku sponzorisanog sadržaja stav prema brendu, vjerodostojnost i ocjena izvora bili su u prosjeku lošiji, a prepoznavanje, svijest da ih neko pokušava uvjeriti i otpor poruci veći. Učinci su zavisili od sadržaja oznake, trenutka kad se pojavi, toga da li su je ljudi uočili, te od proizvoda i osobina uzorka; zemlje i vrste medija sažetak ne navodi.

Može li i medij izgubiti povjerenje?

Michelle Amazeen i Ashley Muddiman su u online eksperimentu iz marta 2016. (Digital Journalism, 2018) s 443 učesnika iz SAD-a, okupljena preko platforme Amazon Mechanical Turk, našle da su i tradicionalni i online izdavač vijesti ocijenjeni lošije kad su čitaoci na njihovoj stranici prepoznali native oglas: pali su stav prema izdavaču i ocjena njegove vjerodostojnosti. Tradicionalni izdavači bili su New York Times i Wall Street Journal, a online izdavač izmišljen portal, i stav prema njemu pao je više. Podaci o uzorku su iz rukopisa rada.

Oznaka, dakle, oglašivača nešto košta u stavu prema brendu, ali su čitaoci sponzorisani sadržaj najbolje prihvatali kad je izdavač bio otvoren. Naša procjena: oglašivaču je bolje da tekst čitaocu koristi i kad zna ko ga je platio, jer prikriven tekst djeluje samo dok ga čitalac ne prepozna.

Kakva oznaka pomaže čitaocu?

U eksperimentima Wojdynskog i Evansa oznaka smještena u sredini ili pri dnu i riječi „advertising“ (oglašavanje) ili „sponsored“ (sponzorisano) češće su vodile do prepoznavanja oglasa nego ostale verzije koje su testirali. Veza između položaja oznake i prepoznavanja išla je preko vizuelne pažnje. U eksperimentu Wojdynskog iz 2016. logo sponzora i vizuelno istaknuta oznaka povećali su izglede da čitalac prepozna oglas, ali su uz logo čitaoci oznaku češće pogrešno shvatali kao zaseban baner oglas.

Šta savjetuje američki regulator?

Američka Savezna komisija za trgovinu (FTC) u vodiču za native oglašavanje (2015) piše da će potrošači vjerovatno razumjeti oznake „Ad“, „Advertisement“, „Paid Advertisement“ i „Sponsored Advertising Content“, a da oznake „Promoted“ i „Promoted Stories“ ne treba koristiti, jer su u najboljem slučaju dvosmislene i mogu čitaoca navesti da misli da sadržaj podržava izdavač. Izraz „Sponsored by [X]“ čitaoci mogu shvatiti tako da je sponzor sadržaj platio, ali ga nije napravio niti na njega uticao. Vodič važi u SAD-u; navodimo ga kao primjer prakse, ne kao pravilo u BiH.

FTC dalje savjetuje:

  • oznaku ispred ili iznad naslova, i na stranici na koju oglas vodi, ne samo na kartici koja na nju vodi;
  • slova i boju koje je lako pročitati, s jakim kontrastom prema pozadini, a uz drugačiju pozadinu oglasa i uočljiv okvir, za čitaoce koji razliku u boji ne vide;
  • oznaku na početku linka kojim se sadržaj dijeli na društvenim mrežama ili e-mailom;
  • u videu oznaku prije poruke oglasa, što bliže njoj, i dovoljno dugo na ekranu da se primijeti, pročita i razumije.

Prema istom vodiču, logo ili ime firme sami po sebi vjerovatno nisu dovoljan znak da je sadržaj oglas. FTC savjetuje oznaku iznad naslova i upozorava da oznaka ispod oglasa u nizu sadržaja povećava rizik da čitalac klikne a da je ne vidi, a u eksperimentu Wojdynskog i Evansa bolje je prošla oznaka u sredini ili pri dnu. Zato je naša preporuka oznaka na oba mjesta: iznad naslova i ponovo u tekstu.

Šta kažu pravila u BiH?

Zakoni o zaštiti potrošača

Državni Zakon o zaštiti potrošača u BiH uređuje odnose potrošača, proizvođača i trgovaca na teritoriji BiH (član 1.) i primjenjuje se u Federaciji BiH i Brčko distriktu, a Republika Srpska ima svoj zakon. Vlada Federacije BiH je 16. jula 2026. utvrdila prijedlog zakona o zaštiti potrošača za Federaciju i uputila ga Parlamentu po hitnom postupku; do 20. oktobra 2026. nismo našli da je usvojen.

Zakon o zaštiti potrošača u BiH (prečišćen tekst, „Službeni glasnik BiH“, br. 25/06 i 88/15): oglasi ne smiju sadržavati izjavu ili vidljivi prikaz koji bi izostavljanjem, nedorečenošću ili pretjerivanjem doveo potrošače u zabludu, naročito o svojstvima, cijeni, isporuci i garanciji proizvoda ili usluge (član 29. stav 2.), oglašavanje ne smije biti prevarno ni dvosmisleno (član 29. stav 4.), a u oglasu moraju biti navedeni ime oglašivača i njegova adresa (član 29. stav 9.). Za prevarno oglašavanje odgovaraju oglašivač i njegova agencija (član 31.). Za oglašavanje suprotno članu 29. zakon propisuje kaznu za trgovca od 4.000 do 8.000 KM, a za odgovorno lice u pravnom licu od 1.000 do 2.000 KM (član 127.). Prikriveno oglašavanje ovaj zakon izričito ne pominje.

Zakon u Republici Srpskoj

Zakon o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj (tekst, „Službeni glasnik RS“, br. 101/25): nepoštena poslovna praksa je zabranjena (član 37.), a obmanjujućom poslovnom praksom smatra se „upotreba uredničkog prostora u medijima za oglašavanje proizvoda, odnosno propuštanje trgovca da u sadržaju oglasa zvukom ili slikom naglasi da se radi o plaćenom oglašavanju, a ne o sadržaju iza kojeg stoji uredništvo“ (član 40. tačka 10.). Za postupanje suprotno članu 40. zakon propisuje kaznu za trgovca kao pravno lice od 2.000 do 10.000 KM, za odgovorno lice u pravnom licu od 800 do 4.000 KM i za trgovca preduzetnika od 1.000 do 5.000 KM (član 131.).

Kodeks za štampane i online medije

Kodeks za štampane i online medije BiH (posljednje dopune decembra 2021.) je samoregulacija: moralno obavezuje novinare, urednike i izdavače štampanih i online medija, a građani Vijeću za štampu i online medije mogu uložiti prigovor. Član 19. glasi: „Reklamni sadržaji kompanija, političkih stranaka i drugih subjekata, kao i sponzorirani sadržaji, moraju biti odvojeni od medijskog sadržaja ili označeni kao reklamni sadržaj. Neetično je prikriveno oglašavanje, kao i naručene ili plaćene tekstove predstavljati kao izvorne novinarske. Sponzorirani materijali moraju jasno ukazivati na izvor sponzoriranja.“ Prema članu 11., s novinarskom profesijom nespojiv je rad u političkim partijama, državnim organima i institucijama, te u marketinškim, lobističkim i PR agencijama.

Televizija, radio i video na zahtjev

Kodeks o komercijalnim komunikacijama RAK-a („Službeni glasnik BiH“, br. 41/23) važi za televiziju, radio i audiovizuelne medijske usluge na zahtjev:

  • komercijalne komunikacije moraju biti odmah prepoznatljive kao takve, a prikrivene i obmanjujuće su zabranjene (član 4.);
  • sponzorisan program mora biti jasno označen imenom, logom ili drugim simbolom sponzora na početku, tokom ili na kraju programa (član 17.), a sponzorisanje vijesti i programa o tekućim događajima nije dopušteno (član 18.);
  • plasman proizvoda zabranjen je u vijestima, programima o tekućim događajima i o potrošačkim pitanjima, te u vjerskim i dječijim programima (član 19.);
  • audiovizuelni program s plasmanom proizvoda, koji je pružalac usluge sam proizveo ili naručio, nosi simbol PP i obavještenje „Ovaj program sadrži plasman proizvoda“ (član 20.).

Kodeks RAK-a uređuje audiovizuelne i radijske usluge, ne tekstove na portalima. Za portal koji objavljuje sponzorisani tekst važi Kodeks za štampane i online medije, kao samoregulacija, a oglašivača i njegovu agenciju obavezuju i zakoni o zaštiti potrošača. Ovo je pregled zakonskih odredbi, ne pravni savjet.

Kako dobro označiti sponzorisani sadržaj?

Koraci su naša preporuka, izvedena iz istraživanja i pravila iznad:

  1. Riječ koja kaže da je sadržaj plaćen: „Oglas“, „Plaćeni sadržaj“ ili „Sponzorisani sadržaj“. Istraživanja su testirala engleske riječi, pa je izbor bosanskih naš. Oznake kao „Promo“, „PR“ ili „Preporučeno“ čitalac može shvatiti kao izbor redakcije; to je naša procjena, po uzoru na upozorenje FTC-a o riječi „Promoted“.
  2. Ime sponzora uz oznaku, na primjer „Sponzorisani sadržaj: Primjer d.o.o.“ (izmišljen naziv), a adresa oglašivača na kraju teksta. Tako oznaka pokriva i ono što traže Kodeks (izvor sponzoriranja) i član 29. stav 9. Zakona o zaštiti potrošača u BiH (ime i adresa oglašivača). Ako je sponzor tekst napisao ili odobrio, „Oglas“ ili „Plaćeni sadržaj“ je jasnije od „Sponzorisani sadržaj“; to je naša procjena, po uzoru na napomenu FTC-a da čitaoci izraz „Sponsored by [X]“ mogu shvatiti tako da sponzor na sadržaj nije uticao.
  3. Oznaka svuda gdje se sadržaj pojavi: iznad naslova na stranici teksta, na kartici na naslovnoj i u rubrici, u newsletteru i na početku objave kojom tekst dijelite na mrežama.
  4. Ponovo u tekstu ili na kraju, jer je u eksperimentu bolje prošla oznaka u sredini ili pri dnu.
  5. Vidljiva oznaka: dovoljno velika slova, jak kontrast prema pozadini i okvir koji sponzorisani tekst odvaja od uredničkih. Logo ide uz riječ, nikad umjesto nje, i ne treba da izgleda kao zaseban baner.
  6. Video i podcast: na početku, glasom i natpisom, recite da je sadržaj plaćen i ko ga je platio.

Pravila za redakciju

Naša preporuka za urednike medija koji objavljuju sponzorisani sadržaj:

  • Pisana pravila koja oglašivač dobije prije ugovora: kako izgleda oznaka, šta sponzor smije pregledati i šta medij neće objaviti.
  • Odvojen urednički i komercijalni posao. Sponzorisani tekst ne piše novinar koji o toj firmi izvještava, a sponzor ne odobrava urednički tekst o sebi. Da načelo iz člana 11. Kodeksa važi i za sponzorisane tekstove u redakciji, to je naše tumačenje.
  • Bez sponzora u vijestima. Za televiziju i radio to propisuje kodeks RAK-a, a za portal je to naša preporuka.

Kako mjeriti native oglas?

Šta mjeriti zavisi od cilja kampanje. Podjela u tabeli je naša preporuka.

PitanjeŠta mjeritiNapomena
Da li su ljudi sadržaj vidjeli i pročitali?Prikaze kartice, posjete tekstu, vrijeme čitanja, koliko ih je stiglo do krajaUporedite s uredničkim tekstovima iste rubrike
Da li su nešto uradili?Klikove na stranicu oglašivača, prijave, upite i kupovine s označenih linkova kampanjeDogovorite unaprijed koji je broj uspjeh
Da li se promijenio stav prema brendu?Anketu među onima koji su sadržaj vidjeli i među sličnom grupom koja nijeBez grupe za poređenje ne znate šta je učinak teksta
Da li čitaoci znaju da je sadržaj plaćen?Kratku anketu s pitanjem „Ko je platio ovaj tekst?“Ako je to prepoznao mali dio čitalaca, popravite oznaku i mjerite ponovo
Šta je s povjerenjem u medij?Pritužbe čitalaca, odjave s newslettera, ankete o povjerenjuOvo mjeri medij, ne oglašivač

Izvor: podjela i mjere su naša preporuka.

Za pitanje o prepoznavanju postoji i istraživački alat: Bartosz Wojdynski, Nathaniel Evans i Mariea Grubbs Hoy su u radu (Journal of Consumer Affairs, 2018) razvili i provjerili skalu kojom se mjeri koliko poruka čitaocu jasno pokazuje da je plaćen oglas. Pitanje iz tabele je naše, ne dio te skale.

Kako postaviti mjerenje i čitati podatke kampanje, pisali smo u vodiču o marketinškoj analizi podataka.

Naša preporuka: ne prikazujte kao uspjeh kampanje to što čitaoci nisu primijetili da je tekst oglas.

Lista za provjeru

Lista je naša preporuka.

  • Oznaka riječima kaže da je sadržaj plaćen, a uz nju je ime sponzora; ime i adresa oglašivača su u oglasu.
  • Oznaka je iznad naslova, ponovo u tekstu ili na kraju, na kartici, u newsletteru i u objavi na mrežama.
  • Oznaka je dovoljno velika i u kontrastu s pozadinom; logo nije zamjena za riječ.
  • Video i podcast na početku kažu da je sadržaj plaćen i ko ga je platio.
  • Sponzorisani sadržaj nije u vijestima i ne piše ga novinar koji izvještava o sponzoru.
  • Mjerite doseg i akciju, ali i koliko čitalaca zna da je sadržaj plaćen.

Ostale tekstove o marketingu naći ćete u temi Marketing.