Jasna Kovačević :"Etička neutralnost nije pozicija. To je poruka koju lider šalje cijeloj organizaciji."

Postoji trenutak u životu svake organizacije kada se neko odluči da "samo ovaj put" progleda kroz prste. 

Jasna Kovačević, doktorica ekonomskih nauka i profesorica poslovne etike na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, tu pojavu prepoznaje kao jedan od najopasnijih obrazaca u organizacijskom životu.

"To su one male promjene i opravdavanja: samo ovaj put, ovo nije velika stvar, možda mogu progledati kroz prste. Međutim, ti mali problemi narastaju, i onda vrlo često to rezultira korporativnim skandalom ili ozbiljnim prijestupom."

Obrazac koji Kovačević posebno ističe jeste postepeno prilagođavanje neetičnom okruženju. Visoko moralna osoba koja dođe u organizaciju bez jasnih etičkih normativa suočava se s izborom: napustiti je ili se prilagoditi. 

"Ako lideri i liderice na vrijeme ne uoče i ne suzbiju ponašanja koja nisu etična, ona postaju dio organizacijske kulture. A organizacijska kultura koja je obilježena neetičnim ponašanjem legitimizira nemoralnost u poslovnom kontekstu."

Kovačević je direktna kada govori o etičkoj neutralnosti. Zaposleni, kaže, od lidera očekuju konkretan potez. Kada taj potez izostane, poruka je jasna, samo nije ona koju je lider namjeravao poslati.

U tom kontekstu posebno ističe model koji naziva 3M: modeliranje, motiviranje i mobilizacija. Lider koji modelira etično ponašanje šalje direktan signal cijelom timu. Lider koji to ne radi šalje drugačiji signal, jednako direktan.

Kada pritisak pobijedi princip

Jedna od najčešćih pretpostavki u poslovnom svijetu je da se etično poslovanje i profitabilnost međusobno isključuju. Govoreći iz iskustva, Kovačević to osporava. 

"Često ljudi kažu da je biti etičan i biti profitabilan oksimoron, nešto što jedno drugo isključuje. Ja se ne bih složila. Nakon dugo godina istraživanja same poslovne etike i suradnje sa kompanijama koje posluju etično, koje su društveno odgovorne, koje zapravo etiku imaju inkorporiranu u svoju strategiju i u svoja strateška opredjeljenja, možemo vidjeti da to dvoje ne isključuje jedno drugo."

Veliki korporativni skandali posljednjih desetljeća, kaže, nisu nastali zato što su ljudi bili nužno pokvareni. Nastali su jer je paradigma fokusiranosti isključivo na profit stvorila okruženje u kojem su neetična ponašanja postala logična, pa čak i podsticana. 

Ono što otežava situaciju je i to što pod ekonomskim i vremenskim pritiskom ljudi teže vide dugoročne posljedice svojih odluka. Kratkoročna rješenja izgledaju privlačnije, a cijena se plaća kasnije, i obično je viša nego što se predviđalo.

Kovačević napominje da u tom procesu niko ne mora biti svjesno zao. Izloženost određenoj ideji, odsustvo jasnih pravila i etičkih kodeksa, pritisak vremena i konkurencije, sve to stvara plodno tlo za ono što struka naziva etičkim slijepilom. Ljudi donose odluke brzo, kratkoročno, pod pritiskom i bez dovoljno perspektive.

Etika se uči i živi svakodnevno

Kovačević za kraj dekonstruira etiku kao apstraktnu kategoriju u nešto što se primjenjuje svakodnevno, u odlukama, odnosima i procesima, mijenja organizacije iznutra.

Studente uči tehnikama poput "đavolije advokature": kada se grupa načelno složi oko neke odluke, jedna osoba dobiva zadatak da je sagleda iz potpuno suprotne perspektive. Jer konsenzus koji ne uključuje nelagodu često znači da nešto nije dovoljno promišljeno.

View this post on Instagram

A post shared by @kultura.poslovanja

U vremenu u kojem je tehnologija dostupna na jedan klik, Kovačević podsjeća da tamo gdje prestaje moć algoritma, počinje prostor za ljudsku empatiju. Digitalna pismenost i etička pismenost nisu alternativa jedna drugoj. U savremenom biznisu, obje su neophodne.

Epizodu podcasta Kultura poslovanja u kojoj je gošća Jasna Kovačević pogledajte na YouTube kanalu.