Kako prepoznati i razvijati buduće lidere u firmi

Vodič za menadžere i HR u BiH: po čemu prepoznati buduće lidere u timu, zašto dobri rezultati nisu dovoljni, kako dati probu vođenja, kako razvijati kandidate i koje greške izbjeći.

22. decembar 2025. - 13:20
Ažurirano: prije 1 mjesec
Kako prepoznati i razvijati buduće lidere u firmi

Ukratko: Budućeg lidera ne prepoznajete samo po rezultatima. Istraživanje na prodavcima iz 131 američke firme upućuje na to da firme pri unapređenju daju prednost trenutnim rezultatima, iako druge osobine bolje predviđaju uspjeh menadžera. Naša preporuka: gledajte i kako osoba radi s ljudima, kako uči i da li želi voditi; prije unapređenja dajte probu vođenja, a poslije jasna očekivanja i podršku.

Lideri nisu uvijek oni koji nose menadžerske titule. Često su to ljudi koji bez formalnog autoriteta utiču na druge: smire tim kad je napeto, preuzmu zadatak koji niko ne želi i završe ga, ohrabre kolegu. Ostale tekstove o vođenju ljudi naći ćete u temi Liderstvo.

Vodič je za menadžere, vođe timova i HR u BiH: po čemu prepoznati budućeg lidera, kako mu dati probu vođenja, kako ga razvijati i koje greške izbjeći. Za BiH nismo našli istraživanje o tome kako firme biraju kandidate za prvo unapređenje u menadžere, pa su nalazi u nastavku iz drugih zemalja.

Zašto najbolji izvršilac nije nužno najbolji lider?

Česta greška u razvoju lidera je vjerovanje da „najbolji izvršioci postaju najbolji menadžeri“. Osoba može biti vrlo produktivna i stručna, a vođenje traži i drugo: strpljenje, slušanje, odluke koje nisu uvijek popularne i posao koji se radi preko drugih ljudi.

Šta je pokazalo istraživanje o prodavcima?

Benson, Li i Shue su u radu u časopisu Quarterly Journal of Economics (2019) analizirali detaljne podatke o učinku prodavaca i o tome koga firme unapređuju u menadžere. Nalazi su u skladu s Peterovim principom, po kojem firme pri unapređenju daju prednost učinku u sadašnjem poslu, na račun drugih vidljivih osobina koje bolje predviđaju uspjeh menadžera.

Podaci su obuhvatili 38.843 prodavca iz 131 firme sa sjedištem u SAD-u, od 2005. do 2011.; najviše firmi (57) bilo je iz grane informacionih tehnologija i usluga. Od prodavaca je 1.553 unaprijeđeno u menadžere. Uspjeh menadžera mjeren je njegovim doprinosom prodaji podređenih. Prodavci s boljom prodajom od kolega češće su unapređivani: dvostruko veća prodaja od prosjeka firme u istom mjesecu bila je povezana s 32% većom vjerovatnoćom unapređenja u odnosu na osnovnu mjesečnu stopu od 0,23%. Među unaprijeđenima je bilo obrnuto: menadžer s dvostruko većom prodajom prije unapređenja bio je povezan s padom prodaje svakog podređenog od 6,1%. Iskustvo u saradnji (prosječan broj različitih kolega s kojima je prodavac radio na jednoj narudžbi) bilo je povezano s boljim učinkom menadžera, ali nije dosljedno bilo povezano s unapređenjem. Rad je o prodaji; da li isto važi u drugim poslovima, studija ne mjeri.

Zašto firme ipak unapređuju najbolje?

Autori procjenjuju da je cijena unapređivanja ljudi s manjim potencijalom za vođenje visoka. Nude dva objašnjenja: ili firme pri unapređenju griješe, ili im je unapređenje kao podsticaj da svi rade bolje dovoljno vrijedno da prihvate cijenu menadžera koji ne odgovaraju ulozi. Firme su manje gledale prodaju kad je menadžerska uloga nosila veću odgovornost i kad su prodavci ionako imali jaku nagradu za učinak u plati. Ni takva nagrada, prema istom radu, nije uklonila cijenu takvih unapređenja.

Naša procjena: kad je unapređenje jedina nagrada za dobar rad, firma lako postavi za menadžera nekoga samo zbog prošlih rezultata. Naša preporuka: nagradu za stručnost (plata, bonus, stručna titula) odvojite od izbora menadžera, ali to samo po sebi ne rješava problem.

Da li je stručnost onda nebitna?

Nije. Artz, Goodall i Oswald (ILR Review, 2017) su na podacima iz SAD-a i Velike Britanije (od 1979. do 2000.) našli da je tehnička stručnost šefa najjače pojedinačno povezana sa zadovoljstvom poslom zaposlenih; u zaključku opreznije pišu da to važi u nekim njihovim modelima. I stručnost šefa (na primjer, da li bi mogao obaviti njihov posao kad su odsutni) i svoje zadovoljstvo u većini mjera ocjenjivali su sami zaposleni. U podacima koji prate iste ljude više godina, rast stručnosti šefa bio je povezan s boljom dobrobiti zaposlenog i kad je on ostao na istom poslu i radnom mjestu.

Naša procjena: dobar stručnjak može biti i dobar lider. Rezultati u sadašnjem poslu su dio slike, a ne dokaz da će neko dobro voditi ljude; uz njih gledajte znakove iz sljedećeg dijela.

Po čemu prepoznati budućeg lidera?

Silzer i Church (Industrial and Organizational Psychology, 2009) pišu da ni unutar firmi ni među njima nema mnogo slaganja o tome šta potencijal jeste i od čega se sastoji, a njihov model nudi način da se odgovori na ključno pitanje: potencijal za šta? Model su izveli iz ranijih radova i prakse procjene u firmama; sažetak ne navodi da je provjeren na podacima.

Dries i Pepermans (Human Resource Management, 2012) su na osnovu pregleda literature od 1986. do 2010. i dvije studije predložili model liderskog potencijala s četiri dijela: analitičke sposobnosti (radoznalost, strateški uvid, odlučivanje, rješavanje problema), spremnost na učenje (volja da se uči, emocionalna inteligencija, prilagodljivost), zalaganje (usmjerenost na rezultat, istrajnost, posvećenost) i liderstvo koje se već pokazuje (motivacija da vodi, isticanje sebe i svog rada, osjećaj za interese drugih na koje posao utiče). Autori ističu da model ne miješa učinak s potencijalom, ni liderski potencijal s uspješnim, zrelim liderstvom. Menadžeri na vrhu firmi, linijski menadžeri i HR menadžeri u velikoj su se mjeri složili da je model koristan u praksi (anketa na mreži sa 179 ispitanika; autori upozoravaju da su ispitanici mogli davati poželjne odgovore). Studija je mjerila slaganje, a ne to ko je kasnije uspio kao lider.

Šta gledati u svakodnevnom radu?

Naša preporuka: posmatrajte ponašanje nekoliko mjeseci, a ne utisak s jednog sastanka, i zapisujte primjere. Ovo su znakovi koje vrijedi pratiti:

  • Odgovornost: preuzima zadatak kad je potrebno, ne krije se iza izgovora i završava ono što preuzme. Problem primijeti rano i riješi ga prije nego što postane prepreka.
  • Uticaj bez titule: kolege joj se same obraćaju po savjet i rado rade s njom.
  • Rad s ljudima: primijeti kad nekome treba podrška, zna kada je vrijeme za razgovor, a kada za odluku, i u napetoj situaciji smiruje ljude.
  • Učenje: traži povratnu informaciju, poslije greške mijenja način rada i snalazi se u novom poslu.
  • Pogled šire od svog zadatka: razumije kako njen posao utiče na druge timove i klijente.
  • Želja da vodi: sama pokazuje interes za vođenje ljudi, a ne samo za veću platu ili titulu.

Naša preporuka: emocionalnu inteligenciju procjenjujte po ponašanju, ne po testu ili upitniku. Šta o njoj kažu meta-analize, opisali smo u vodiču o razvoju liderskih vještina.

Da li lider mora biti ekstravertan?

Judge, Bono, Ilies i Gerhardt su u meta-analizi 73 uzorka (Journal of Applied Psychology, 2002) našli da je ekstraverzija najdosljednije povezana s liderstvom, i s tim ko se izdvoji kao lider i s tim koliko je djelotvoran. Ukupna korelacija s liderstvom bila je 0,31 za ekstraverziju, 0,28 za savjesnost, 0,24 za otvorenost prema iskustvu i -0,24 za neuroticizam (emocionalnu nestabilnost).

Naša procjena: korelacija od 0,31 je umjerena i o pojedincu govori malo. Tihog kandidata ne otpisujte, a glasnog ne birajte samo zato što se ističe na sastancima.

Da li osoba uopšte želi voditi?

Chan i Drasgow (Journal of Applied Psychology, 2001) uveli su pojam motivacije za vođenje (motivation to lead) i na tri uzorka našli da ona ima tri dijela. Prema doktorskoj disertaciji prvog autora istog naslova (1999.), to su bili vojni regruti i učenici u Singapuru i studenti u SAD-u, ne zaposleni u firmama. Motivacija za vođenje predviđala je dvije mjere liderskog potencijala zasnovane na ponašanju, i kad su uzete u obzir opće sposobnosti, vrijednosti, ličnost i stavovi.

Badura, Grijalva, Galvin, Owens i Joseph su u meta-analizi 100 studija (Journal of Applied Psychology, 2020) našli da su sva tri dijela motivacije za vođenje uglavnom povezana s tim da se osoba izdvoji kao lider, s korisnijim ponašanjem lidera i s djelotvornijim vođenjem. Tri dijela su međusobno samo umjereno povezana, pa autori zaključuju da ih je možda najbolje mjeriti kao tri odvojene motivacije.

Naša preporuka: u razgovoru o razvoju pitajte direktno da li osobu zanima vođenje ljudi i šta je u tome privlači ili odbija. Odgovor „ne“ je legitiman i nije znak slabe ambicije.

Kako dati probu vođenja prije unapređenja?

Naša procjena: na manjem projektu, u koordinaciji tima, u strateškim razgovorima ili uz odgovornost za jedan proces vidi se ko zna uticati na ljude, povezivati ih i donositi dobre odluke. Proba koristi i samoj osobi: prije nego što promijeni posao, vidi da li joj vođenje odgovara.

DeRue i Wellman (Journal of Applied Psychology, 2009) su na 225 iskustava na poslu kod 60 menadžera našli da su izazovnija iskustva išla uz veći razvoj liderskih vještina, ali sa sve manjim dobitkom; kod vrlo zahtjevnih iskustava pomagao je pristup povratnoj informaciji. Studija je rađena s menadžerima, ne s kandidatima za prvo unapređenje.

Naša preporuka za probe, od lakše prema težoj:

  1. Vođenje manjeg projekta s jasnim ciljem, rokom i dvoje ili troje kolega.
  2. Uvođenje novog kolege u posao tokom prvih sedmica.
  3. Vođenje sedmičnog sastanka tima ili osvrta poslije završenog projekta.
  4. Zamjena menadžera tokom godišnjeg odmora, s dogovorenim ovlaštenjima: šta smije odlučiti sama, a šta čeka povratak menadžera.
  5. Odgovornost za jedan proces ili za saradnju s drugim timom tokom nekoliko mjeseci.

I ovo je naša preporuka: prije probe dogovorite šta ćete gledati i kada ćete razgovarati. Dok proba traje, smanjite osobi druge obaveze, da vođenje ne bude prekovremeni posao. Poslije probe pitajte i ljude s kojima je radila, ne samo nju.

Kako predati zadatak s ciljem, rokom i ovlaštenjima, opisali smo u vodiču o delegiranju.

Kako razvijati buduće lidere?

Day, Fleenor, Atwater, Sturm i McKee u pregledu 25 godina istraživanja (The Leadership Quarterly, 2014) navode da je sistematsko proučavanje razvoja lidera i liderstva relativno mlado u poređenju s dugom historijom istraživanja samog liderstva. Naša procjena: razvoj je razumno graditi na poslu i pratiti šta se stvarno mijenja, umjesto oslanjanja na jedan program.

Zadaci i povratna informacija

Naša preporuka: plan razvoja gradite oko proba iz prethodnog dijela, ne oko kurseva. Poslije svakog većeg zadatka razgovarajte o tome šta je išlo dobro i šta bi osoba sljedeći put uradila drugačije, i to o konkretnom poslu, ne o njenoj ličnosti.

Mentor i coach

U meta-analizi Allen i saradnika (Journal of Applied Psychology, 2004) mentorstvo je za one koje neko mentoriše uglavnom bilo povezano s boljim ishodima karijere, ali su veze s objektivnim ishodima, kao što je plata, bile slabe. Naša preporuka: budućem lideru nađite mentora u firmi, izvan tima koji bi mogao voditi. Kako izgleda dobar mentorski odnos, pisali smo u vodiču o mentorstvu.

Coach je osoba koja u nizu razgovora pomaže drugome da postavi i ostvari razvojne ciljeve. Jones, Woods i Guillaume su u meta-analizi 17 studija (Journal of Occupational and Organizational Psychology, 2016) obradili coaching na poslu koji vode coachevi iz firme ili izvana; coaching koji daje sam nadređeni ili kolega nisu uključili. Ukupan učinak na ishode u organizaciji bio je pozitivan, a jači kad je coach bio iz firme nego izvana.

Obuka

Lacerenza, Reyes, Marlow, Joseph i Salas su u meta-analizi obuka za lidere (Journal of Applied Psychology, 2017), na 335 uzoraka zaposlenih, našli poboljšanje i u onome što su učesnici naučili i u onome što su primijenili na poslu. Bolji učinak u prosjeku su imale obuke s povratnom informacijom, s više metoda (posebno vježbom) i raspoređene u više termina. Naša preporuka: obuku dajte kad osoba već ima zadatak u kojem naučeno može odmah primijeniti.

Naša preporuka je i da razvoj planirate na šest do dvanaest mjeseci, a ne kao jednu brzu obuku.

Koje greške firme najčešće prave?

Ljudi koji rastu iznutra već poznaju kulturu, procese i vrijednosti firme, a njihovo napredovanje drugima pokazuje da u firmi mogu napredovati. Opisi grešaka i savjeti u ovom dijelu su naša procjena i preporuka, osim gdje je naveden izvor.

Nejasna očekivanja

Ljudi često ulaze u lidersku ulogu ne znajući šta se od njih tačno očekuje, kako će se mjeriti njihov uspjeh i koje su im nove odgovornosti. Ko se na početku osjeća izgubljeno, lako se povuče u stari posao i nastavi raditi operativne zadatke umjesto da vodi. Time trpi tim, a i sam lider, koji ostaje zaglavljen između dvije uloge.

Prije prvog dana u novoj ulozi zapišite zajedno s novim liderom:

  • šta od starog posla ostaje, a šta prelazi na druge;
  • koliko vremena sedmično ide na vođenje ljudi;
  • po čemu ćete za tri i za šest mjeseci znati da ide dobro;
  • koje odluke donosi sam, a koje s vama.

Novi lider bez podrške

Česta je pretpostavka da će novi lider „sve shvatiti usput“. Bez mentora, obuke i pravovremene povratne informacije ljudi lako razviju loše navike: mikroupravljanje, pretjeranu strogoću, izbjegavanje sukoba ili pasivno vođenje. Liderstvo se uči i vježba. U prvim mjesecima novom lideru trebaju redovni razgovori s nadređenim, mentor i obuka uz posao.

Šta novi lider treba uraditi u prvim sedmicama s timom, opisali smo u vodiču za nove menadžere.

Rad s ljudima u drugom planu

Firme ponekad u razvoju lidera gledaju samo tehničku stranu posla: KPI-jeve, procese i izvještaje. Lider koji ne zna razgovarati o problemima, postaviti zdrave granice ili dati korisnu povratnu informaciju brzo gubi povjerenje tima. U plan razvoja upišite bar jedan cilj o radu s ljudima, na primjer redovne razgovore jedan na jedan sa svakim članom tima.

Pritisak da svi žele voditi

Ne žele svi voditi tim, i to je u redu. Neki ljudi grade odlične karijere kao stručnjaci, kreativci ili analitičari. Kad firma liderstvo predstavlja kao jedini oblik uspjeha, može izgubiti dobre ljude ili dobiti menadžere koji to nisu htjeli biti. Prema meta-analizi Badure i saradnika, opisanoj gore, motivacija za vođenje povezana je s djelotvornijim vođenjem.

Zato napravite i stručni put napredovanja: višu platu, titulu i odgovornost za stručne odluke, bez obaveze vođenja ljudi.

Lista za provjeru

Naša procjena: ljudi teško probaju vođenje tamo gdje se greška kažnjava. Ako želite da se kandidati javljaju za probe, greška na probi treba biti povod za razgovor, a ne mrlja u dosijeu. Lista ispod je naša preporuka.

  • Za kandidata imate zapisane primjere ponašanja iz više mjeseci, ne samo rezultate.
  • Pitali ste ga da li želi voditi ljude.
  • Imao je bar jednu probu vođenja, uz manje drugih obaveza i razgovor poslije.
  • Pitali ste i ljude s kojima je radio na probi.
  • Ima plan razvoja na šest do dvanaest mjeseci, sa zadacima, mentorom i, po potrebi, obukom.
  • Prije unapređenja zapisana su očekivanja od nove uloge.
  • Novi lider u prvim mjesecima ima redovne razgovore s nadređenim.
  • Ko ne želi voditi, ima stručni put napredovanja.