Delegiranje ili mikroupravljanje: kako predati posao timu
Vodič za menadžere i vođe timova u BiH: šta istraživanja kažu o delegiranju, kako predati zadatak, koliko samostalnosti dati i kako pratiti posao bez mikroupravljanja.
Ukratko: Istraživanja o osnažujućem vođenju, čiji je središnji dio delegiranje, uglavnom pokazuju korist; o samom mikroupravljanju ozbiljnih istraživanja nismo našli. U meta-analizi 105 uzoraka takvo vođenje bilo je povezano s boljim učinkom. U eksperimentu sa studentima timovi usmjeravajućih vođa bili su bolji na početku, a timovi osnažujućih vođa više su napredovali. Naša preporuka: predajte rezultat, rok, ovlaštenja i tačke provjere.
Mikroupravljanje je stil u kojem menadžer prati svaki detalj rada svojih saradnika, preuzima kontrolu nad zadacima i sam donosi sve odluke. Na prvi pogled to izgleda kao zaštita od grešaka. Delegiranje je suprotno: menadžer povjerava zadatak uz jasnu odgovornost, postavlja cilj i ostavlja saradniku slobodu da sam nađe način da ga ostvari.
Vodič je za menadžere i vođe timova u BiH. Ostale tekstove o vođenju ljudi naći ćete u temi Upravljanje timom.
Šta istraživanja kažu o delegiranju?
Meta-analizu ili eksperiment o samom mikroupravljanju nismo našli. O njemu se uglavnom piše na osnovu anketa čija metoda nije poznata, pa takve postotke ne navodimo. Istraživači mjere srodnu stvar, osnažujuće vođenje (engl. empowering leadership): vođa dijeli moć sa saradnicima, motiviše ih i podržava njihov razvoj. Delegiranje je njegov središnji dio, ali autori meta-analize opisane ispod nisu našli nijednu studiju koja je mjerila oba zajedno, pa nalazi govore o osnažujućem vođenju u cjelini.
Šta je pokazala meta-analiza?
Allan Lee, Sara Willis i Amy Wei Tian objedinili su u meta-analizi u časopisu Journal of Organizational Behavior (2018) podatke iz 105 uzoraka, većinom odraslih zaposlenih s punim radnim vremenom iz različitih djelatnosti. Osnažujuće vođenje bilo je povezano s boljim učinkom pojedinaca i timova. Kod pojedinaca je veza bila jača s kreativnošću (korigovana korelacija 0,35) i s dobrovoljnim doprinosom koji nije u opisu posla (0,37) nego s učinkom u osnovnim zadacima (0,21). Korelacija pokazuje koliko snažno dvije stvari idu zajedno, ne da jedna uzrokuje drugu. Autori to tumače time da sloboda manje znači u rutinskom poslu.
- Staž: u studijama u kojima su zaposleni u prosjeku kraće radili u firmi (ispod prosjeka tih studija, oko 40 mjeseci; poređenje počiva na samo 12 rezultata) veza s učinkom u osnovnim zadacima (po ocjeni drugih) bila je 0,23, a u ostalim 0,05.
- Kultura: suprotno očekivanju autora, ta veza bila je statistički značajna samo u studijama iz kultura u kojima ljudi više poštuju autoritet i sebe vide kao povezane s drugima. Gdje bi u toj podjeli bila BiH, rad ne kaže.
- Povjerenje: veza je išla preko povjerenja u vođu i osjećaja osnaženosti. Kad ih vođa ne izgradi, autori pretpostavljaju da osnažujuće vođenje može i štetiti, uz ogradu da to može biti i posljedica metode. Saradnici, kažu, takvo ponašanje mogu shvatiti i kao znak da vođa prebacuje odgovornost na njih da bi izbjegao teške odluke.
Šta ti nalazi ne dokazuju?
Većina uključenih studija mjerila je sve u jednom trenutku, pa autori upozoravaju da se iz njih ne može zaključiti šta je uzrok: moguće je i da oni koji dobro rade dobijaju više slobode. Detalji su iz autorskog rukopisa prihvaćenog za objavu.
Da li je čvrsto vođenje nekad bolje?
Natalia Lorinkova, Matthew Pearsall i Henry Sims (Academy of Management Journal, 2013) rasporedili su 300 studenata završne godine jednog američkog univerziteta u 60 timova od po pet članova, koji su tri sata radili na računarskoj simulaciji od deset rundi. Vođa svakog tima izabran je po sklonosti jednom od dva stila, usmjeravajućem ili osnažujućem, i za taj stil obučen neposredno prije zadatka. U prvih pet rundi timovi s usmjeravajućim vođom imali su bolji rezultat. Timovi s osnažujućim vođom kroz vrijeme su više napredovali, jer su više učili, bolje se usklađivali, bili osnaženiji i više razvili zajedničko razumijevanje zadatka. Autori upozoravaju da su to bili kratkotrajni timovi okupljeni za jedan složen zadatak.
Naša procjena, ne nalaz istraživanja: bliska kontrola ima smisla kratko, u krizi ili dok neko tek uči posao, ali je treba unaprijed ograničiti i postepeno smanjivati. Ni onima s kraćim stažom ne trebaju samo uputstva: u meta-analizi je veza osnažujućeg vođenja s učinkom bila jača u studijama u kojima su zaposleni u prosjeku kraće radili u firmi.
Kad prepuštanje postane teret?
Minyoung Cheong i saradnici (The Leadership Quarterly, 2016) u istraživanju iz Južne Koreje pošli su od dvije pretpostavke. Prva je da osnažujuće vođenje jača vjeru saradnika u vlastite sposobnosti i njihov učinak. Druga je da neka osnažujuća ponašanja vođe povećavaju napetost zbog posla, a ta napetost slabi pozitivnu vezu osnažujućeg vođenja s učinkom. Rezultati su uglavnom podržali obje pretpostavke, pa autori govore o dva lica osnažujućeg vođenja: ono saradnike i osposobljava i opterećuje. Payal Nangia Sharma i Bradley Kirkman u preglednom radu (Group & Organization Management, 2015) traže da se više ispituju i neželjene posljedice takvog vođenja, a jedna od perspektiva koje predlažu je da i dobre stvari može biti previše.
Kome menadžeri prepuštaju posao?
Gary Yukl i Ping Ping Fu (Journal of Organizational Behavior, 1999) anketirali su menadžere i podređene u dva uzorka i razgovarali s menadžerima. Menadžeri su više delegirali saradniku koji je bio sposoban, dijelio ciljeve zadatka, duže radio s njima, i sam bio nadređen drugima te imao dobar odnos s menadžerom. Kao važne razloge za delegiranje naveli su razvoj saradnika i to da im daju slobodu u poslu, ali mnogi su nerado prepuštali kontrolu nad važnim odlukama ili davali važan zadatak neiskusnom saradniku.
Carrie Leana (Journal of Applied Psychology, 1987) razlikuje delegiranje, kad se odluka prepušta saradniku, od učešća u odlučivanju, kad se odluka dijeli. U njenom korelacionom istraživanju objektivno mjeren učinak podređenih bio je povezan s tim koliko nadređeni kažu da delegiraju, ali ne i s tim koliko odluke dijele. To je veza, ne dokaz uzroka. Sažeci ova dva rada ne navode zemlju, a istraživanje koje mjeri delegiranje u firmama u BiH nismo našli.
Šta delegirati, a šta zadržati?
Naša procjena, ne nalaz istraživanja: mikroupravljanje troši vrijeme menadžera i ostavlja malo prostora za inicijativu tima. Dobro delegiranje menadžeru oslobađa vrijeme za planiranje i poslove koje samo on može uraditi, a saradnicima daje odgovornost i priliku da uče. Ima i cijenu: na početku treba vremena da saradnika uvedete u posao i da se izgradi povjerenje.
Ovo je naša preporuka, ne nalaz istraživanja.
- Prepustite poslove koji se ponavljaju i koje ste odavno savladali, zadatke u kojima neko u timu zna više od vas ili je bliže klijentu, zadatke koji saradnika pripremaju za veću ulogu i odluke s jasnom granicom (iznos, rok, krug ljudi).
- Zadržite ocjenu rada, platu i razgovore o disciplini svojih saradnika, povjerljive kadrovske stvari i početak krize, dok se ne zna šta se desilo i ko odlučuje.
- Odgovornost ostaje vaša: zadatak i ovlaštenja možete prenijeti, ali pred svojim nadređenim i dalje odgovarate za rezultat tima.
Ako ste tek preuzeli tim, posao koji ste do juče sami radili često je najteže prepustiti (naša procjena). O prvim mjesecima u novoj ulozi pišemo u vodiču za nove menadžere.
Ako unapređenje tek razmatrate, računajte da veći posao bez delegiranja znači više sati rada. O čemu pregovarati prije nego što pristanete, pišemo u vodiču o unapređenju na poslu.
Kako predati zadatak?
Naša preporuka je predaja u pet dijelova, u kratkom razgovoru i zatim u jednoj pisanoj poruci:
- Rezultat: šta tačno treba da postoji na kraju, za koga je i zašto je važno. Opišite kako izgleda dobro urađen posao, a ne korake do njega.
- Rok: krajnji rok i međurokovi, ako ih zadatak ima.
- Ovlaštenja: šta saradnik smije sam odlučiti, do kojeg iznosa, koga smije uključiti i šta mora prvo pitati vas. Recite i drugima da on vodi zadatak, da ga ne zaobilaze.
- Resursi: vrijeme, alati, budžet, pristupi i kontakti. Dogovorite i koji posao saradnik zbog toga odgađa ili predaje drugome, da novi zadatak ne završi kao prekovremeni rad i da posao u timu ne bude neravnomjerno raspoređen.
- Tačke provjere: kada se čujete, u kojem obliku (kratak sastanak, poruka, pregled nacrta) i šta saradnik tada pokazuje.
Na kraju zamolite saradnika da svojim riječima kaže šta je rezultat i šta mu je prvi korak, da se nesporazum vidi odmah, a ne na roku. Osobu birajte po vještinama i snagama, ali i po tome šta želi naučiti.
Koliko samostalnosti dati?
Samostalnost ima stepene. Naša preporuka: pri predaji recite koji nivo važi za taj zadatak.
| Nivo | Šta saradnik radi | Kada ima smisla (naša procjena) |
|---|---|---|
| 1. Uradi po dogovoru | Radi po uputstvu i pita prije svakog odstupanja | Nov posao, nov saradnik, visok rizik ili kriza |
| 2. Istraži i predloži | Prikuplja podatke i predlaže rješenja, a odlučujete vi | Saradnik zna posao, ali odluka ima veće posljedice |
| 3. Odluči, pa provjeri sa mnom | Odlučuje i prije izvršenja traži vašu saglasnost | Saradnik je takav posao već radio uz vas |
| 4. Uradi i javi | Odlučuje, izvršava i javlja poslije | Poznat posao i saradnik koji ga je više puta dobro uradio |
| 5. Vodi samostalno | Vodi cijeli zadatak i javlja se na dogovorenim tačkama | Iskusan saradnik i jasna granica ovlaštenja |
Izvor: podjela je naša, kao pomoć u razgovoru. Istraživači razlikuju savjetovanje sa saradnikom, zajedničko odlučivanje i prepuštanje odluke (Yukl i Fu 1999; Leana 1987).
Naša preporuka: nivo važi za zadatak, ne za osobu. Isti saradnik može biti na nivou 4 za mjesečne izvještaje i na nivou 2 za pregovore s novim klijentom. Nivo podižite poslije nekoliko dobro urađenih zadataka iste vrste i recite to naglas.
Kako pratiti posao bez mikroupravljanja?
Daniel Ravid i saradnici (Personnel Psychology, 2023) u meta-analizi su objedinili 94 uzorka s ukupno 23.461 osobom o elektronskom praćenju rada, kad se tehnologijom posmatraju, bilježe i analiziraju podaci o radu zaposlenih. Nisu našli dokaz da takvo praćenje poboljšava učinak, a samo prisustvo praćenja bilo je povezano s više stresa. Prema autorima, organizacije koje prate otvorenije i manje nametljivo mogu očekivati pozitivnije stavove zaposlenih. To nije istraživanje o mikroupravljanju, nego o nadzoru tehnologijom; po našoj procjeni, srodno je praćenju svakog koraka.
Naša preporuka za praćenje:
- Provjeravajte rezultat na tačkama dogovorenim pri predaji, ne svaki korak. Ako vam treba češća provjera, dogovorite je otvoreno.
- Na provjeri prvo pitajte šta saradniku treba od vas, pa tek onda šta je urađeno.
- Budite dostupni za pitanja i savjet, ali odluke iz njegovog nivoa ne donosite umjesto njega.
- Ako pratite brojke ili rad u alatima, recite šta pratite i zašto.
- Poslije završetka dajte povratnu informaciju: šta je dobro urađeno i šta se sljedeći put može poboljšati. Uspjeh priznajte pred timom, uz ime onoga ko je posao uradio.
Kako tim koji radi od kuće ili hibridno ocjenjivati po rezultatima umjesto nadzora, pišemo u vodiču za menadžere timova na daljinu.
Šta uraditi kad delegirani posao krene loše?
Naša preporuka, korak po korak:
- Prvo provjerite predaju. Da li su rezultat, rok i ovlaštenja bili jasni i zapisani?
- Razgovarajte o činjenicama: šta je urađeno, šta kasni i zašto, i šta saradniku treba da završi.
- Pitajte i o opterećenju. Dodatni zadatak uz redovan posao može postati teret; to je drugo lice osnažujućeg vođenja iz istraživanja Cheonga i saradnika.
- Ne uzimajte posao odmah nazad. Za taj zadatak spustite nivo samostalnosti za jedan ili dva stepena i dodajte češće provjere.
- Kad rok ne može čekati, preuzmite samo dio od kojeg zavisi rok, recite to otvoreno i dogovorite kada se posao vraća saradniku.
- Prema upravi i klijentu odgovornost preuzmite vi, a o grešci sa saradnikom razgovarajte nasamo.
- Na kraju zajedno zapišite šta ćete sljedeći put drugačije dogovoriti pri predaji.
Kako prepoznati da mikroupravljate?
Znakovi su naša procjena, ne nalaz istraživanja:
- tražite da budete u kopiji svake poruke;
- gotov posao prepravljate po svom ukusu, iako je bio dobar;
- kad niste tu, odluke čekaju vas;
- saradnici prestaju predlagati i pitaju i za sitnice;
- uveče radite posao koji ste prepustili drugima;
- stanje provjeravate više puta dnevno, bez dogovora.
Kako prestati, opet naša preporuka: izaberite jedan zadatak ove sedmice, predajte ga u svih pet dijelova i držite se dogovorenih provjera. Prije nego što nešto prepravite, pitajte se da li je pogrešno ili samo drugačije nego što biste vi uradili. Pitajte saradnike šta im u vašem načinu rada usporava posao. O vještinama koje vođa razvija s vremenom pišemo u tekstu o razvoju liderskih vještina.
Lista za provjeru prije predaje
- Znam koji rezultat tražim i mogu ga opisati u dvije rečenice.
- Rok i međurokovi su dogovoreni.
- Saradnik zna šta smije sam odlučiti, a šta mora pitati.
- Drugi znaju da on vodi zadatak.
- Ima vrijeme, alate i pristup sistemima, a znamo i koji posao zbog toga odgađa ili predaje drugome.
- Tačke provjere su u kalendaru.
- Rekli smo koji nivo samostalnosti važi.
- Saradnik je svojim riječima ponovio rezultat i prvi korak.