Employee advocacy: kako zaposleni na društvenim mrežama jačaju brend
Employee advocacy, kad zaposleni na društvenim mrežama dijele i brane svoju firmu, nije isto što i opšti glas zaposlenih: razlika je u tome da li je dobrovoljno. Vodič donosi šta dva nezavisna istraživanja kažu o vezi s organizacionom identifikacijom i šta se zasad ne zna o tome da li formalni programi za employee advocacy rade.
Ukratko: Employee advocacy, zaposleni koji na društvenim mrežama dijele i brane svoju firmu, nije isto što i opšti glas zaposlenih: razlika je u tome da li je to dobrovoljno. Dva nezavisna istraživanja (Kina i SAD) povezuju ga s organizacionom identifikacijom, ne s alatima za dijeljenje. Da li formalni programi employee advocacy zaista rade, nauka za sada ne pokazuje.
Employee advocacy, ili zaposleni kao glas brenda na društvenim mrežama, znači da zaposleni sami, svojim imenom i profilom, dijele i brane svoju firmu pred vanjskom publikom: dijele objave kompanije, pišu o projektima na kojima rade, brane firmu kad neko na mreži napiše nešto netačno. Istraživačica Linjuan Rita Men ovaj pojam definiše kao dobrovoljno promovisanje ili odbranu kompanije, njenih proizvoda ili brenda od strane zaposlenog, bez obaveze da to radi (Men, 2014). Riječ „dobrovoljno“ ovdje pravi razliku: čim neko mora dijeliti objave da bi ispunio normu ili dobio bonus, više nije advocacy u ovom smislu, nego nešto drugo, i to je razlika kojom se ovaj vodič najviše bavi.
O tome šta istraživanja o opštem, neplaćenom glasu zaposlenih kao izvoru povjerenja za kandidate kažu, pisali smo u vodiču Interni vs. eksterni employer branding; tamo je riječ o preporuci uopšte, prijatelju ili budućem kandidatu.
Ovdje je fokus uži: zašto neki zaposleni sami, na svojim profilima na društvenim mrežama, odluče da dijele i brane firmu, a drugi ne, i šta se o formalnim programima koji to žele podstaći zaista zna. Ostale tekstove o brendu i ugledu kompanije naći ćete u temi Brend, PR i reputacija.
Šta istraživanja pokazuju: organizaciona identifikacija kao pokretač
Istraživanja o ovom užem pitanju, zaposleni koji sami dijele i brane firmu na društvenim mrežama, tek su se u posljednjih nekoliko godina pojavila u akademskim časopisima o odnosima s javnošću i poslovnoj komunikaciji (više o poslovnoj upotrebi društvenih mreža je u temi Digitalni marketing i društvene mreže). Dva nezavisna istraživanja, u različitim zemljama i različitim godinama, dolaze do istog smjera nalaza: ono što je najviše povezano s dijeljenjem i odbranom firme na mrežama nije plata, bonus ni alat za dijeljenje, nego organizaciona identifikacija, osjećaj da je „moja“ firma dio toga ko ste vi. Istraživači je definišu kao „psihološku povezanost između pojedinca i organizacije, u kojoj pojedinac osjeća duboku, samoodređujuću afektivnu i kognitivnu vezu s organizacijom kao društvenim entitetom“ (Edwards i Peccei, 2007, citirano u Wang, Cheng i Gonzenbach, 2022).
Šta su dva istraživanja mjerila i našla
Wang, Cheng i Gonzenbach (2022) su anketirali 466 zaposlenih u velikim kompanijama u Kini (više od 250 zaposlenih), online anketom sprovedenom u februaru i martu 2020., na početku pandemije koronavirusa. Mjerili su organizacionu identifikaciju (skala Maela i Ashfortha, 1992, na primjer slaganje s tvrdnjom „kad neko kritikuje moju organizaciju, to doživljavam kao ličnu uvredu“), angažman na društvenim mrežama (dijeljenje i komentarisanje objava firme), kvalitet odnosa sa organizacijom i, na kraju, „advokaturu“: spremnost da zaposleni javno govori pohvalno o firmi i preporučuje je. U modelu strukturalnih jednačina organizaciona identifikacija bila je povezana s angažmanom na društvenim mrežama (β = 0,31) i direktno s kvalitetom odnosa sa organizacijom (β = 0,68); angažman na mrežama je dalje bio povezan i s kvalitetom odnosa (β = 0,19) i direktno s advokaturom (β = 0,57), a kvalitet odnosa sa organizacijom direktno s advokaturom (β = 0,30). Svi putevi su bili statistički značajni. Autori sami upozoravaju na dva ograničenja: uzorak su samo velike kineske kompanije, a podaci su prikupljeni u jednom trenutku (cross-sectional), što po njihovim riječima „teško može podržati uzročne veze“, pa nalaze treba čitati kao povezanost, ne kao dokaz da identifikacija uzrokuje dijeljenje.
Drugo istraživanje, druga zemlja, isti smjer
Drugo istraživanje je novije i iz drugog konteksta: Lee, Ma, Basunia i Hu (2026) su anketirali 429 zaposlenih u SAD-u. Prema sažetku rada (puni tekst nam nije bio dostupan), strategije interne komunikacije usmjerene na organizaciju jačaju zaposlenikovu organizacionu identifikaciju, a ta identifikacija „dalje podstiče i obavezno i dobrovoljno ponašanje zaposlenih na društvenim mrežama“; strategije usmjerene na zaposlene dodatno su podsticale angažman, dijelom preko iste identifikacije, dijelom preko pozitivnih osjećanja tokom korištenja mreža.
| Istraživanje | Uzorak | Glavni nalaz |
|---|---|---|
| Wang, Cheng i Gonzenbach, 2022 | 466 zaposlenih, velike kompanije u Kini, online anketa, februar i mart 2020. | Organizaciona identifikacija povezana je s angažmanom na društvenim mrežama i, preko kvaliteta odnosa sa organizacijom i direktno, s advokaturom (javnom pohvalom i preporukom firme) |
| Lee, Ma, Basunia i Hu, 2026 | 429 zaposlenih u SAD-u, online anketa | Interna komunikacija usmjerena na organizaciju jača identifikaciju, koja dalje podstiče dobrovoljno i obavezno ponašanje zaposlenih na društvenim mrežama |
Izvor: Wang, Cheng i Gonzenbach (2022), International Journal of Communication; Lee, Ma, Basunia i Hu (2026), International Journal of Business Communication.
Naša procjena: dva istraživanja, u različitim zemljama i različitim godinama, oba samoprocjena zaposlenih prikupljena anketom u jednom trenutku, nisu dovoljna da se kaže kako identifikacija „uzrokuje“ dijeljenje na mrežama, ali smjer nalaza se slaže: firma koja želi da je zaposleni brane i preporučuju vjerovatnije će to dobiti radom na tome da se zaposleni osjećaju dijelom firme, nego nabavkom alata za dijeljenje objava.
Zašto prava advokatura nije isto što i naređeno ili plaćeno dijeljenje
Oba istraživanja iz prethodnog odjeljka mjerila su spremnost da se govori pohvalno i preporučuje, ne i to da li je ta spremnost nastala slobodno ili pod pritiskom menadžmenta: anketa ne može razlikovati zaposlenog koji zaista osjeća pripadnost od onog koji je na anketi odgovorio „slažem se“ jer zna šta se od njega očekuje. To je ograničenje koje istraživanja ne rješavaju, pa je sljedeće naša procjena, ne nalaz istraživanja.
Naša procjena: razlika između prave advokature i naređenog ili plaćenog dijeljenja je u tome ko bira sadržaj, trenutak i da li uopšte da objavi. Kad firma traži od zaposlenih da dijele tačno određenu objavu, određenim danom, ili to nagrađuje bodovima i nagradama, dobija nešto što izgleda kao advokatura, ali nema osobinu zbog koje advokatura uopšte vrijedi više od reklame: da je to odluka osobe koja to govori svojim riječima, jer tako misli. Kad se obaveza ili nagrada vežu uz objavu, publika to prije ili kasnije prepozna, a tada objava gubi baš ono zbog čega bi trebalo da vrijedi više od plaćenog oglasa.
Da li formalni programi za employee advocacy zaista rade?
Na tržištu postoje platforme (alati za „kuracija i jednoklik dijeljenje“ objava firme, bodovi, ljestvice, nagrade) koje prodavci predstavljaju kao rješenje za employee advocacy. Pitanje da li takvi formalni programi zaista povećavaju prodaju, broj kandidata ili ugled firme, drugo je pitanje od onog da li identifikacija predviđa dijeljenje, i tu je iskren odgovor da dokaza gotovo nema.
Najnoviji sistematski pregled akademske literature o employee advocacy, koji je sažeo 45 empirijskih studija, njegovi autori De Kerpel i Van Kerckhove (2025) posebno pozivaju na „više (kvantitativnog) istraživanja o ishodima employee advocacy“ i predlažu da istraživači sarađuju s firmama koje koriste programe i platforme za employee advocacy kako bi se ta vrsta učinka uopšte mogla mjeriti. Drugim riječima: i prema najnovijem pregledu cijele dostupne literature, nezavisnog, kontrolisanog istraživanja koje bi pokazalo da formalni program employee advocacy zaista podiže prodaju, broj kandidata ili ugled firme, ili da je bolji od dijeljenja koje nije dio nikakvog programa, mi nismo našli, a ni autori pregleda ga ne citiraju. Brojke koje dobavljači takvih platformi objavljuju (rast broja učesnika, procenat angažovanja) dolaze iz njihovih vlastitih izvještaja o vlastitim klijentima, ne iz nezavisnih istraživanja, pa ih ovdje ne prenosimo kao dokaz.
Šta kompanija stvarno može uraditi
Koraci u nastavku nisu pojedinačno testirani u istraživanjima iz ovog vodiča, koja su mjerila identifikaciju i angažman u cjelini, ne pojedinačne poteze firme, pa ih dajemo kao naš savjet, u skladu sa smjerom nalaza o identifikaciji, ne kao dokazan recept.
- Naša preporuka: gradite osjećaj pripadnosti prije nego tražite dijeljenje. Transparentna komunikacija, uključivanje zaposlenih u odluke koje ih se tiču i osjećaj da ih firma sluša grade upravo onu identifikaciju koju oba istraživanja povezuju s dijeljenjem.
- Naša preporuka: dajte zaposlenima priliku da budu dio priče prije nego da je prepričavaju: učešće u projektima, predstavljanju firme na sajmu ili internoj kampanji stvara nešto o čemu čovjek sam želi pričati, umjesto teksta koji mu je neko drugi napisao.
- Naša preporuka: dijeljenje nikad ne vežite uz obavezu ili bonus. Pripremite sadržaj (fotografije, podatke, kratke video zapise) koji je lako dijeliti onima koji to sami žele, ali ostavite izbor, trenutak i riječi osobi koja dijeli.
- Naša preporuka: prepoznajte one koji već spontano dijele i brane firmu, javnom zahvalom ili priznanjem, ali bez nagrade vezane uz broj objava, da priznanje ne postane novi oblik pritiska.
Menadžeri imaju u ovome posebnu, drugačiju ulogu od ostatka tima: oni istovremeno predstavljaju firmu i prenose njena očekivanja svom timu, pa njihova advokatura nosi i drugačiji rizik i drugačiju težinu. O tome posebno pišemo u vodiču Uloga menadžera u jačanju employer brandinga.
Lista za provjeru
Naša preporuka, prije nego pokrenete bilo šta slično employee advocacy programu:
- Nijedno dijeljenje nije vezano uz obavezu, normu ili novčanu nagradu.
- Zaposleni bira da li, šta i kada dijeli; firma nudi sadržaj, ne nalog.
- Prije nabavke platforme za employee advocacy, provjerili ste da li prodavac navodi nezavisno istraživanje učinka, ili samo vlastite brojke o klijentima.
- Ulaganje ide prije svega u ono što gradi osjećaj pripadnosti (transparentnost, učešće u odlukama, priznanje), ne samo u alat za dijeljenje.