Lidija Sejdinović: Šta se sve promijenilo kako je moj biznis rastao
Lidija Sejdinović, direktorica edukativnog centra Teta Pričalica, govori o tome kako rast biznisa mijenja prirodu odgovornosti lidera i zašto je balansiranje emocija i racionalnih odluka nužno za izgradnju zdrave organizacijske kulture.
Ono što u početku počinje kao lična ideja, vremenom postaje sistem u kojem svaka odluka ima širi utjecaj. Prihvatanje odgovornosti podrazumijeva brigu o ljudima ali i sposobnost donošenja odluka koje osiguravaju funkcionalnost cijelog sistema.
Kako organizacija raste, mijenja se i priroda odgovornosti. Odgovornost lidera tada prestaje biti apstraktan pojam i postaje konkretna praksa koju najjasnije vidimo kroz odnos prema ljudima.
„Kako je moj biznis rastao, a tim se širio na šest zaposlenih, prirodno se razvila i odgovornost prema ljudima koji rade sa mnom, ali i prema njihovim porodicama“, ispričala je Lidija Sejdinović, direktorica edukativnog centra Teta Pričalica.
View this post on Instagram
Uobičajeni narativ o liderstvu često naglašava potrebu za većom empatijom. Lidijina priča pokazuje drugu stranu u kojoj izazov može biti i prevelika emocionalna uključenost.
„U mom slučaju situacija je bila obrnuta od onoga što se često podrazumijeva u poslovanju. Nisam morala razvijati svijest o tome kako moje odluke utječu na druge, ta svijest je bila prisutna od početka. Naprotiv, moj izazov bio je naučiti kako donositi odluke bez prevelikog uključivanja emocija i suosjećanja.“
Dok neki lideri razvijaju empatiju, drugi moraju učiti kako da je balansiraju. Iako racionalne odluke nisu uvijek emocionalno ugodne, često su nužne za dugoročnu stabilnost organizacije. Jedna od najvažnijih lekcija u razvoju liderstva je znati procijeniti kada sistem mora imati prednost pred osjećajem, a kada je obrnuto.
„Morala sam osvijestiti različite uloge koje imam: gdje sam poduzetnica, gdje direktorica, gdje nositeljica ideje i pedagog, a gdje praktičar na terenu. Te se uloge često preklapaju i pomjeraju, posebno u odnosu prema klijentima, djeci i timu. Zbog toga kontinuirano radim na svjesnom donošenju odluka. U tom procesu važno je razdvojiti šta dolazi iz emocije, a šta je racionalna odluka menadžera koji mora osigurati da sistem funkcioniše.“
Nakon skoro deset godina poslovanja, Sejdinović kaže da je to i danas najveći izazov. Granice između uloga se pomjeraju, a odluke koje moraju ići ispred emocije i dalje nisu lake.
Ali upravo kroz svakodnevne odluke i odnose lider oblikuje kulturu organizacije koju gradi, a kvalitet te kulture često ovisi o tome kako preuzima odgovornost prema ljudima oko sebe.
