Lidija Sejdinović: Šta se sve promijenilo kako je moj biznis rastao
Lidija Sejdinović, direktorica edukativnog centra Teta Pričalica, govori o tome kako rast biznisa mijenja prirodu odgovornosti lidera i zašto je balansiranje emocija i racionalnih odluka nužno za izgradnju zdrave organizacijske kulture.
Ukratko: Lidija Sejdinović, direktorica edukativnog centra Teta Pričalica, objašnjava kako je rast biznisa promijenio prirodu njene odgovornosti prema ljudima. Njen izazov nije bio razviti empatiju, nego naučiti donositi odluke bez prevelikog uključivanja emocija, razdvojiti uloge poduzetnice, direktorice, pedagoga i praktičara te prepoznati kada sistem mora imati prednost pred osjećajem.
Ono što u početku počinje kao lična ideja, vremenom postaje sistem u kojem svaka odluka ima širi utjecaj. Prihvatanje odgovornosti podrazumijeva brigu o ljudima ali i sposobnost donošenja odluka koje osiguravaju funkcionalnost cijelog sistema.
Kako organizacija raste, mijenja se i priroda odgovornosti. Odgovornost lidera tada prestaje biti apstraktan pojam i postaje konkretna praksa koju najjasnije vidimo kroz odnos prema ljudima.
„Kako je moj biznis rastao, a tim se širio na šest zaposlenih, prirodno se razvila i odgovornost prema ljudima koji rade sa mnom, ali i prema njihovim porodicama“, ispričala je Lidija Sejdinović, direktorica edukativnog centra Teta Pričalica.
Uobičajeni narativ o liderstvu često naglašava potrebu za većom empatijom. Lidijina priča pokazuje drugu stranu u kojoj izazov može biti i prevelika emocionalna uključenost.
„U mom slučaju situacija je bila obrnuta od onoga što se često podrazumijeva u poslovanju. Nisam morala razvijati svijest o tome kako moje odluke utječu na druge, ta svijest je bila prisutna od početka. Naprotiv, moj izazov bio je naučiti kako donositi odluke bez prevelikog uključivanja emocija i suosjećanja.“
Dok neki lideri razvijaju empatiju, drugi moraju učiti kako da je balansiraju. Iako racionalne odluke nisu uvijek emocionalno ugodne, često su nužne za dugoročnu stabilnost organizacije. Jedna od najvažnijih lekcija u razvoju liderstva je znati procijeniti kada sistem mora imati prednost pred osjećajem, a kada je obrnuto.
„Morala sam osvijestiti različite uloge koje imam: gdje sam poduzetnica, gdje direktorica, gdje nositeljica ideje i pedagog, a gdje praktičar na terenu. Te se uloge često preklapaju i pomjeraju, posebno u odnosu prema klijentima, djeci i timu. Zbog toga kontinuirano radim na svjesnom donošenju odluka. U tom procesu važno je razdvojiti šta dolazi iz emocije, a šta je racionalna odluka menadžera koji mora osigurati da sistem funkcioniše.“
Nakon skoro deset godina poslovanja, Sejdinović kaže da je to i danas najveći izazov. Granice između uloga se pomjeraju, a odluke koje moraju ići ispred emocije i dalje nisu lake.
Ali upravo kroz svakodnevne odluke i odnose lider oblikuje kulturu organizacije koju gradi, a kvalitet te kulture često ovisi o tome kako preuzima odgovornost prema ljudima oko sebe.