Kako se nositi sa neuspjehom i pretvoriti ga u priliku za rast

Praktičan pregled neuspjeha na poslu, zasnovan na Edmondsonovom okviru tri vrste grešaka i istraživanju o stilu objašnjavanja, otpornosti i psihološkoj sigurnosti.

28. februar 2025. - 16:05
Ažurirano: prije 1 mjesec
Kako se nositi sa neuspjehom i pretvoriti ga u priliku za rast

Ukratko: Neuspjeh na poslu se ne uklanja, ali može se obraditi pametnije. Amy Edmondson s Harvarda razlikuje obične, složene i pametne greške, od kojih se najviše uči. Da li ćete iz neuspjeha izvući lekciju ili odustati zavisi i od stila kojim ga sebi objašnjavate, pokazuje istraživanje na prodavcima osiguranja. Savjeti na kraju su naša preporuka.

Većina tekstova o neuspjehu na poslu zvuči slično: prihvatite ga, učite iz njega, budite otporni. Rijetko kad objasne zašto to nekima uspijeva, a nekima ne. Ovaj vodič se oslanja na istraživanje organizacijskog ponašanja da bi neuspjeh na poslu rastavio na dijelove koje možete prepoznati i na kojima možete raditi.

Više tekstova o ovoj temi naći ćete u rubrici Lični razvoj.

Dio toga kako se nosite s neuspjehom zavisi i od toga da li vjerujete da se sposobnosti mogu razviti (mindset rasta) ili su fiksne. O tom istraživanju, uključujući i noviju, skeptičniju provjeru njegovih nalaza, pisali smo u vodiču o tome šta istraživanja o mindsetu rasta zaista pokazuju. Ovaj vodič se ne bavi tim istraživanjem, nego konkretno neuspjehom na poslu: kako ga razvrstati, kako reagovati i šta čini okolinu sigurnom za učenje iz njega.

Tri vrste neuspjeha: zašto nije svaka greška ista

Amy Edmondson je profesorica liderstva i menadžmenta na Harvard Business School, s doktoratom iz organizacijskog ponašanja, na fakultetu od 1996. Ovo nije savjet iz popularne psihologije: Edmondson istražuje teme neuspjeha i učenja u timovima gotovo tri decenije.

Sličnu podjelu neuspjeha opisala je već u pregledu objavljenom u Harvard Business Reviewu 2011. godine, prije nego što ju je razvila u knjizi "Right Kind of Wrong" (2023.).

Prema tom okviru, neuspjeh na poslu nije jedna stvar, nego tri različite:

  • Obična greška (basic failure). Posljedica nepažnje, umora ili rasejanosti: pogrešno poslan e-mail, zaboravljen sastanak, greška u računu koju ste mogli izbjeći da ste provjerili. Obično je mala i lako se ispravi, iako povremeno bude skupa.
  • Složena greška (complex failure). Nastaje kad se više uzroka slegne na način koji niko nije unaprijed predvidio: kašnjenje dobavljača, bolest ključne osobe i pogrešna procjena rizika u istoj sedmici. Takve greške se mogu smanjiti, posebno ako se mali problemi uoče rano, ali se ne mogu potpuno ukloniti.
  • Pametna greška (intelligent failure). Neželjen ishod koraka koji ste smišljeno poduzeli u području u kojem unaprijed nije bilo moguće znati odgovor. Prema Edmondson, takav neuspjeh ispunjava četiri uslova: dešava se u području u kojem vam znanje nedostaje, dešava se dok slijedite cilj, polazi od provjerljive pretpostavke, a ne od nasumičnog pokušaja, i po obimu je najmanji mogući.
Vrsta neuspjehaUzrokŠta s njim raditi
Obična greškaNepažnja, umor, rasejanostPopraviti provjeru ili korak u procesu
Složena greškaViše uzroka koji se slegnu zajednoSmanjiti učestalost, uočiti male probleme rano
Pametna greškaSmišljen korak u području bez prethodnog znanjaAnalizirati i iskoristiti saznanje, ne kazniti

Izvor: naš sažetak okvira Amy Edmondson iz knjige "Right Kind of Wrong" (2023.) i pregleda u Harvard Business Reviewu iz 2011. godine.

Koliko je neuspjeha zaista nečija kriva greška

U razgovoru za Big Think o knjizi, Edmondson kaže: "There is a deep-rooted belief in our culture that success means never failing" (u našoj kulturi postoji ukorijenjeno vjerovanje da uspjeh znači nikad ne griješiti), i dodaje da izbjegavanje neuspjeha znači i izbjegavanje otkrića i postignuća. U HBR-u 2011. navodi i procjenu, iz vlastitih anketa menadžera, da je samo od 2 do 5% neuspjeha u firmama zaista nečija greška koju je trebalo spriječiti.

Zašto je razlika važna za vas

Obična i složena greška traže da popravite proces: provjeru, raspodjelu posla, raniji signal da nešto nije u redu. Pametna greška traži drugačiju reakciju: pitanje nije kako je spriječiti sljedeći put, nego šta ste njom saznali o tržištu, klijentu ili pristupu koji ste testirali. Kažnjavanje pametne greške istom mjerom kao i obične, prema ovom okviru, ne smanjuje broj grešaka, nego smanjuje broj ljudi koji su voljni da probaju nešto novo.

Zašto isti neuspjeh jednog obori, a drugog samo uspori

Martin Seligman i Peter Schulman su u istraživanju objavljenom 1986. u časopisu Journal of Personality and Social Psychology ispitivali 197 agenata osiguranja života u SAD-u, u dvije odvojene studije. Mjerili su stil objašnjavanja, odnosno da li osoba loš događaj (odbijenu ponudu, propao poziv) tumači kao unutrašnji, trajan i opšti ("ja sam loš u ovome, uvijek je tako, i to pokazuje da ne valjam za ovaj posao") ili kao vanjski, privremen i konkretan ("klijent je imao loš dan, ovaj mjesec je bio težak za cijeli tim, ovaj pristup nije upalio"). Ovo je naš primjer ilustracije, ne rečenica iz rada.

U presječnoj studiji na 94 iskusnih agenata, gornja polovina po ovoj mjeri prodala je oko 37% više osiguranja u prve dvije godine od donje polovine. U odvojenoj, jednogodišnjoj studiji na 103 novoprimljena agenta, gornja polovina ostala je na poslu dvostruko češće i prodala više od donje polovine. Autori to objašnjavaju reformulisanim modelom naučene bespomoćnosti: tumačenje loših događaja kao unutrašnjih, trajnih i opštih povećava rizik da osoba odustane kad naiđe niz loših događaja zaredom.

Istraživanje je rađeno na jednom zanimanju u SAD-u, prodaji osiguranja, gdje je odbijanje svakodnevno i lako mjerljivo brojem prodaje i dužinom ostanka na poslu. Da li se isto prenosi na druga zanimanja i na BiH, istraživanje ne mjeri, to je naša procjena, ali je logika teorije opšta: način na koji sebi objašnjavate neuspjeh utiče na to koliko ćete sljedeći put pokušati.

Psihološka sigurnost: zašto neke firme uopšte dozvoljavaju da se o neuspjehu govori

Razvrstavanje neuspjeha i promjena stila objašnjavanja malo vrijede ako u firmi priznavanje greške znači kaznu ili ismijavanje. Tada se greške sakrivaju umjesto da se analiziraju, pa se pametna greška nikad ne pretvori u novo znanje, a složena se otkrije tek kad postane velika. Uslov koji to omogućava zove se psihološka sigurnost. Sam pojam, njegovu vezu s učinkom tima i savjete za lidere objasnili smo u vodiču o psihološkoj sigurnosti na poslu.

Više tekstova o kulturi firme koja uči iz grešaka naći ćete u rubrici Organizacijska kultura.

Šta sa neuspjehom možete uraditi vi: naša preporuka

Istraživanja iznad ne mjere ovu listu, ali su joj polazište:

  1. Prvo odredite koju vrstu neuspjeha imate. Obična i složena greška traže popravku procesa. Pametna greška, ako je zaista zadovoljila sva četiri uslova iz Edmondsonovog okvira, ne traži kaznu, nego analizu.
  2. Počnite s "šta", ne sa "zašto". Prije nego potražite krivca ili objašnjenje, zapišite šta se tačno desilo, korak po korak. Objašnjenje dolazi poslije činjenica, ne prije njih.
  3. Osluškujte svoje objašnjenje. Ako sebi govorite da ste "uvijek" takvi ili da ovo "pokazuje" ko ste, zastanite i potražite konkretnije i privremenije objašnjenje za ono što se zaista desilo ovaj put.
  4. Tražite konkretnu povratnu informaciju, ne samo utjehu. Razgovor s mentorom ili kolegom koji je prošao kroz slično koristi najviše kad vam neko kaže šta je tačno pošlo po zlu, ne samo da će biti bolje.
  5. Sljedeći korak neka bude mali i provjerljiv. Umjesto novog velikog plana, testirajte jednu promjenu odjednom: tako i sami pravite pametnu grešku ako ponovo pogriješite, umjesto obične.

Neuspjeh na poslu se neće prestati događati. Razlika je u tome da li ćete znati koju vrstu imate, kako ćete ga sebi objasniti i da li oko sebe imate ljude kojima možete reći da se desio.