Kako se nositi sa neuspjehom i pretvoriti ga u priliku za rast
Praktičan pregled neuspjeha na poslu, zasnovan na Edmondsonovom okviru tri vrste grešaka i istraživanju o stilu objašnjavanja, otpornosti i psihološkoj sigurnosti.
Ukratko: Neuspjeh na poslu se ne uklanja, ali može se obraditi pametnije. Amy Edmondson s Harvarda razlikuje obične, složene i pametne greške, od kojih se najviše uči. Da li ćete iz neuspjeha izvući lekciju ili odustati zavisi i od stila kojim ga sebi objašnjavate, pokazuje istraživanje na prodavcima osiguranja. Savjeti na kraju su naša preporuka.
Većina tekstova o neuspjehu na poslu zvuči slično: prihvatite ga, učite iz njega, budite otporni. Rijetko kad objasne zašto to nekima uspijeva, a nekima ne. Ovaj vodič se oslanja na istraživanje organizacijskog ponašanja da bi neuspjeh na poslu rastavio na dijelove koje možete prepoznati i na kojima možete raditi.
Više tekstova o ovoj temi naći ćete u rubrici Lični razvoj.
Dio toga kako se nosite s neuspjehom zavisi i od toga da li vjerujete da se sposobnosti mogu razviti (mindset rasta) ili su fiksne. O tom istraživanju, uključujući i noviju, skeptičniju provjeru njegovih nalaza, pisali smo u vodiču o tome šta istraživanja o mindsetu rasta zaista pokazuju. Ovaj vodič se ne bavi tim istraživanjem, nego konkretno neuspjehom na poslu: kako ga razvrstati, kako reagovati i šta čini okolinu sigurnom za učenje iz njega.
Tri vrste neuspjeha: zašto nije svaka greška ista
Amy Edmondson je profesorica liderstva i menadžmenta na Harvard Business School, s doktoratom iz organizacijskog ponašanja, na fakultetu od 1996. Ovo nije savjet iz popularne psihologije: Edmondson istražuje teme neuspjeha i učenja u timovima gotovo tri decenije.
Sličnu podjelu neuspjeha opisala je već u pregledu objavljenom u Harvard Business Reviewu 2011. godine, prije nego što ju je razvila u knjizi "Right Kind of Wrong" (2023.).
Prema tom okviru, neuspjeh na poslu nije jedna stvar, nego tri različite:
- Obična greška (basic failure). Posljedica nepažnje, umora ili rasejanosti: pogrešno poslan e-mail, zaboravljen sastanak, greška u računu koju ste mogli izbjeći da ste provjerili. Obično je mala i lako se ispravi, iako povremeno bude skupa.
- Složena greška (complex failure). Nastaje kad se više uzroka slegne na način koji niko nije unaprijed predvidio: kašnjenje dobavljača, bolest ključne osobe i pogrešna procjena rizika u istoj sedmici. Takve greške se mogu smanjiti, posebno ako se mali problemi uoče rano, ali se ne mogu potpuno ukloniti.
- Pametna greška (intelligent failure). Neželjen ishod koraka koji ste smišljeno poduzeli u području u kojem unaprijed nije bilo moguće znati odgovor. Prema Edmondson, takav neuspjeh ispunjava četiri uslova: dešava se u području u kojem vam znanje nedostaje, dešava se dok slijedite cilj, polazi od provjerljive pretpostavke, a ne od nasumičnog pokušaja, i po obimu je najmanji mogući.
| Vrsta neuspjeha | Uzrok | Šta s njim raditi |
|---|---|---|
| Obična greška | Nepažnja, umor, rasejanost | Popraviti provjeru ili korak u procesu |
| Složena greška | Više uzroka koji se slegnu zajedno | Smanjiti učestalost, uočiti male probleme rano |
| Pametna greška | Smišljen korak u području bez prethodnog znanja | Analizirati i iskoristiti saznanje, ne kazniti |
Izvor: naš sažetak okvira Amy Edmondson iz knjige "Right Kind of Wrong" (2023.) i pregleda u Harvard Business Reviewu iz 2011. godine.
Koliko je neuspjeha zaista nečija kriva greška
U razgovoru za Big Think o knjizi, Edmondson kaže: "There is a deep-rooted belief in our culture that success means never failing" (u našoj kulturi postoji ukorijenjeno vjerovanje da uspjeh znači nikad ne griješiti), i dodaje da izbjegavanje neuspjeha znači i izbjegavanje otkrića i postignuća. U HBR-u 2011. navodi i procjenu, iz vlastitih anketa menadžera, da je samo od 2 do 5% neuspjeha u firmama zaista nečija greška koju je trebalo spriječiti.
Zašto je razlika važna za vas
Obična i složena greška traže da popravite proces: provjeru, raspodjelu posla, raniji signal da nešto nije u redu. Pametna greška traži drugačiju reakciju: pitanje nije kako je spriječiti sljedeći put, nego šta ste njom saznali o tržištu, klijentu ili pristupu koji ste testirali. Kažnjavanje pametne greške istom mjerom kao i obične, prema ovom okviru, ne smanjuje broj grešaka, nego smanjuje broj ljudi koji su voljni da probaju nešto novo.
Zašto isti neuspjeh jednog obori, a drugog samo uspori
Martin Seligman i Peter Schulman su u istraživanju objavljenom 1986. u časopisu Journal of Personality and Social Psychology ispitivali 197 agenata osiguranja života u SAD-u, u dvije odvojene studije. Mjerili su stil objašnjavanja, odnosno da li osoba loš događaj (odbijenu ponudu, propao poziv) tumači kao unutrašnji, trajan i opšti ("ja sam loš u ovome, uvijek je tako, i to pokazuje da ne valjam za ovaj posao") ili kao vanjski, privremen i konkretan ("klijent je imao loš dan, ovaj mjesec je bio težak za cijeli tim, ovaj pristup nije upalio"). Ovo je naš primjer ilustracije, ne rečenica iz rada.
U presječnoj studiji na 94 iskusnih agenata, gornja polovina po ovoj mjeri prodala je oko 37% više osiguranja u prve dvije godine od donje polovine. U odvojenoj, jednogodišnjoj studiji na 103 novoprimljena agenta, gornja polovina ostala je na poslu dvostruko češće i prodala više od donje polovine. Autori to objašnjavaju reformulisanim modelom naučene bespomoćnosti: tumačenje loših događaja kao unutrašnjih, trajnih i opštih povećava rizik da osoba odustane kad naiđe niz loših događaja zaredom.
Istraživanje je rađeno na jednom zanimanju u SAD-u, prodaji osiguranja, gdje je odbijanje svakodnevno i lako mjerljivo brojem prodaje i dužinom ostanka na poslu. Da li se isto prenosi na druga zanimanja i na BiH, istraživanje ne mjeri, to je naša procjena, ali je logika teorije opšta: način na koji sebi objašnjavate neuspjeh utiče na to koliko ćete sljedeći put pokušati.
Psihološka sigurnost: zašto neke firme uopšte dozvoljavaju da se o neuspjehu govori
Razvrstavanje neuspjeha i promjena stila objašnjavanja malo vrijede ako u firmi priznavanje greške znači kaznu ili ismijavanje. Tada se greške sakrivaju umjesto da se analiziraju, pa se pametna greška nikad ne pretvori u novo znanje, a složena se otkrije tek kad postane velika. Uslov koji to omogućava zove se psihološka sigurnost. Sam pojam, njegovu vezu s učinkom tima i savjete za lidere objasnili smo u vodiču o psihološkoj sigurnosti na poslu.
Više tekstova o kulturi firme koja uči iz grešaka naći ćete u rubrici Organizacijska kultura.
Šta sa neuspjehom možete uraditi vi: naša preporuka
Istraživanja iznad ne mjere ovu listu, ali su joj polazište:
- Prvo odredite koju vrstu neuspjeha imate. Obična i složena greška traže popravku procesa. Pametna greška, ako je zaista zadovoljila sva četiri uslova iz Edmondsonovog okvira, ne traži kaznu, nego analizu.
- Počnite s "šta", ne sa "zašto". Prije nego potražite krivca ili objašnjenje, zapišite šta se tačno desilo, korak po korak. Objašnjenje dolazi poslije činjenica, ne prije njih.
- Osluškujte svoje objašnjenje. Ako sebi govorite da ste "uvijek" takvi ili da ovo "pokazuje" ko ste, zastanite i potražite konkretnije i privremenije objašnjenje za ono što se zaista desilo ovaj put.
- Tražite konkretnu povratnu informaciju, ne samo utjehu. Razgovor s mentorom ili kolegom koji je prošao kroz slično koristi najviše kad vam neko kaže šta je tačno pošlo po zlu, ne samo da će biti bolje.
- Sljedeći korak neka bude mali i provjerljiv. Umjesto novog velikog plana, testirajte jednu promjenu odjednom: tako i sami pravite pametnu grešku ako ponovo pogriješite, umjesto obične.
Neuspjeh na poslu se neće prestati događati. Razlika je u tome da li ćete znati koju vrstu imate, kako ćete ga sebi objasniti i da li oko sebe imate ljude kojima možete reći da se desio.