Komunikacija s klijentima: kako graditi povjerenje i dugoročan odnos
Vodič za zaposlene, vođe timova i menadžere: šta istraživanja kažu o odnosu s klijentima, kako obećati rok koji ćete ispuniti, kako pisati konkretno, kako reći „ne“ i javiti lošu vijest i kako voditi najvažnije klijente, uz listu za provjeru.
Ukratko: Naša preporuka za povjerenje i dugoročan odnos s klijentom: obećajte samo ono što možete ispuniti, a lošu vijest javite odmah, s planom. U eksperimentima je prekršeno obećanje ocijenjeno lošije od ispunjenog, a premašeno nije ocijenjeno bolje. Kupci su bili zadovoljniji kad su im zaposleni govorili konkretno, a ulaganje u odnos s kupcima povezano je s boljim rezultatima prodavca.
Vodič je za zaposlene, vođe timova i menadžere koji rade s klijentima, i s firmama (B2B) i s kupcima pojedincima (B2C). Ostale tekstove o prodaji, pregovorima i korisničkoj usluzi naći ćete u temi Prodaja i odnosi s klijentima.
Šta istraživanja kažu o odnosu s klijentima?
Robert Palmatier, Rajiv Dant, Dhruv Grewal i Kenneth Evans objavili su 2006. u časopisu Journal of Marketing meta-analizu istraživanja o relacijskom marketingu, odnosno o naporima firmi da grade dugoročan odnos s kupcima. Prema sažetku rada, pretpostavka da relacijski marketing ide uz bolje rezultate prodavca dobro je potvrđena. Autori pišu o velikom direktnom učinku ulaganja u odnos na objektivne rezultate prodavca. S tim rezultatima najjače je bio povezan kvalitet odnosa (složena mjera snage odnosa), a najslabije posvećenost odnosu.
Relacijski marketing bio je djelotvorniji u studijama u kojima je odnos kupcu važniji, na primjer o uslugama, o odnosima s distributerima i drugim posrednicima i o poslovnim tržištima (B2B), i u studijama u kojima je odnos građen s određenom osobom, a ne s firmom koja prodaje. Podatke za BiH ni ovo ni ostala istraživanja u vodiču ne daju.
Koja ulaganja u odnos idu uz veći povrat u B2B prodaji?
Palmatier, Srinath Gopalakrishna i Mark Houston objavili su 2006. u časopisu Marketing Science studiju o 313 poslovnih kupaca s kojima je radilo 143 prodavca iz 34 firme. Te firme su zastupnici proizvođača: na svom području prodaju proizvode više proizvođača, a kupci u studiji su industrijski kupci (između ostalog elektronika, elektroinstalacije, vodoinstalacije, telekomunikacije, materijal za održavanje). Prodavci su za svakog kupca procijenili prosječnu mjesečnu potrošnju na tri vrste ulaganja u odnos u prethodnoj godini.
| Vrsta ulaganja | Primjeri iz studije | Šta je studija našla |
|---|---|---|
| socijalno | obroci, poseban tretman, zabava, informacije prilagođene kupcu | 1.000 dolara više ulaganja išlo je uz 1.775 dolara dodatne zarade, odnosno oko 775 dolara iznad uloženog (povrat 78%; razlika je naša računica) |
| strukturno | obrada narudžbi prilagođena kupcu, osoba zadužena samo za kupca, pakovanje po mjeri | kod dva kontakta s kupcem sedmično, otprilike prosjeka u uzorku, čini se da se ulaganje tek vraća; kod četiri kontakta sedmično 1.000 dolara ide uz 1.231 dolar zarade (povrat 23%) |
| finansijsko | popusti, besplatni proizvodi i druge finansijske nagrade za vjernost | bez značajne direktne veze s povratom; i uz posvećenog kupca, prodavca koji je suvlasnik firme i firmu s CRM sistemom 1.000 dolara ide uz samo 686 dolara zarade (gubitak 31%) |
Izvor: Palmatier, Gopalakrishna i Houston 2006, Marketing Science, str. 479 (primjeri) i 487 (iznosi); procjene modela autora za taj uzorak, u dolarima. Zarada je provizija zastupnika umanjena za varijabilni dio plate prodavca.
Autori pišu da su birali posao u kojem je odnos s kupcem presudan i povrat mjerili u jednoj godini, pa studiju treba ponoviti tamo gdje odnos ima manju ulogu. To je anketa uz podatke o prodaji, ne eksperiment, pa su to veze, ne dokaz uzroka; zemlju rad izričito ne navodi.
Autori pretpostavljaju da popust konkurent lako ponudi i sam, a ličnu vezu teško kopira; to je njihovo obrazloženje, ne nalaz. Naša preporuka: popust koristite za konkretnu narudžbu, a odnos gradite ličnom pažnjom i informacijama koje klijentu koriste u poslu. Prije ručka ili poklona provjerite da li klijent ima pravila o poklonima i gostoprimstvu.
Kako obećati rok koji ćete ispuniti?
Ayelet Gneezy i Nicholas Epley objavili su 2014. u časopisu Social Psychological and Personality Science rad o tome kako ljudi ocjenjuju prekršena, ispunjena i premašena obećanja. U tri grupe eksperimenata, sa zamišljenim, prisjećenim i stvarnim obećanjima, prekršeno obećanje ocijenjeno je lošije od ispunjenog, a premašeno nije ocijenjeno bolje od ispunjenog.
Uzorak i tok jednog eksperimenta sažetak ne daje, pa ih navodimo prema Chicago Booth Review, časopisu poslovne škole Univerziteta u Chicagu: 60 studenata rješavalo je zagonetke uz partnera koji je obećao riješiti njih 10, a po uputi istraživača riješio je 5, 10 ili 15; premašeno obećanje studente, kako su rekli, nije učinilo sretnijima. Autori pretpostavljaju da isto važi i za firme koje se trude premašiti obećanja kupcima, ali to nisu mjerili.
Naša procjena: klijentu dajte rok koji sigurno možete ispuniti, a ne najkraći mogući. Probijen rok vam šteti, a posao završen ranije, sudeći po ovom nalazu, ne donosi bolju ocjenu.
Kako postaviti jasna očekivanja?
Naša preporuka:
- Rok dajte kad znate od čega zavisi, i to napišite, na primjer „ponudu šaljemo u petak, ako podatke dobijemo do srijede“.
- Poslije sastanka e-mailom potvrdite ko šta radi i do kada.
- U ponudi napišite i šta nije uključeno, da dodatni zahtjev kasnije ne postane spor.
- Ispunite i male obaveze: ponuda obećana do petka stiže u petak, a poziv obećan poslije sastanka se obavi.
- Kad postavite standard za vrijeme odgovora, kvalitet i ton, držite ga se i kad je gužva, da klijent zna šta može očekivati.
Koliko brzo odgovoriti klijentu?
Podatak o tome koliko brzo klijenti u BiH očekuju odgovor nismo našli. Naša preporuka: prijem upita potvrdite isti radni dan i napišite kada stiže pravi odgovor; klijent ne očekuje da sve znate odmah, ali treba znati da poruka nije zaboravljena. Zapišite vrijeme odgovora za svaki kanal, na primjer za e-mail do kraja sljedećeg radnog dana, i neka važi za cijeli tim. Kod posla koji traje sedmicama javljajte se i kad nema problema, kratkom porukom o tome šta je urađeno i šta slijedi.
Kako pisati i govoriti klijentu?
Naša preporuka za razgovor: slušajte bez prekidanja i bez rada na drugim stvarima, postavljajte potpitanja i svojim riječima ponovite šta ste razumjeli, pa tek onda predložite rješenje. Klijenta oslovljavajte imenom, pamtite šta mu odgovara (kanal, koliko detalja želi) i ono što kaže primijenite u poslu.
Zašto pisati konkretno?
Grant Packard i Jonah Berger objavili su 2020. u časopisu Journal of Consumer Research rad o konkretnom jeziku u korisničkoj usluzi. U pet studija kupci su bili zadovoljniji, spremniji na kupovinu i kupovali su više kad su im zaposleni govorili konkretno, riječima koje su opipljive, određene ili lako zamislive. Dvije studije analiziraju stvarne razgovore (185 poziva kupaca američkog online trgovca odjećom i 941 razgovor e-mailom kanadskog trgovca trajnom robom), a tri su eksperimenti na platformi Amazon Mechanical Turk sa zamišljenom kupovinom odjeće i obuće. Prema autorima, kupci iz konkretnog jezika zaključuju da ih zaposleni sluša i razumije šta im treba. Studije su rađene s kupcima pojedincima u maloprodaji; da isto važi i za klijente firme (B2B), naša je procjena.
Naša preporuka: umjesto „uskoro“ napišite „u četvrtak do 12 sati“, a umjesto „riješit ćemo problem“ napišite šta tačno radite, na primjer „mijenjamo neispravan dio i šaljemo vam broj pošiljke“ (primjeri su naši). Stručni žargon izbacite ili ga objasnite jednom rečenicom, jer klijent ne treba prevodioca da bi razumio ponudu.
Da li pisati „ja“ ili „mi“?
Packard, Sarah Moore i Brent McFerran objavili su 2018. u časopisu Journal of Marketing Research rad o zamjenicama u odgovorima firmi na pitanja i žalbe kupaca. U više od 40 firmi zaposleni pišu „mi“ (firma) i „vi“ (kupac), a izbjegavaju „ja“, kako savjetuje i literatura za menadžere. U pet studija, laboratorijskim eksperimentima i podacima s terena, zaposleni koji o sebi pišu „ja“ umjesto „mi“ ostavljali su utisak da saosjećaju s kupcem i rade za njega, a to je išlo uz veće zadovoljstvo, namjeru kupovine i kupovinu. Zamjenica „vi“ imala je malo uticaja, a ponekad i negativne posljedice. Ko su bili učesnici eksperimenata, sažetak ne kaže.
U bosanskom glagol pokazuje ko radi („provjerit ću“ prema „provjerit ćemo“), pa je prenošenje s engleskih zamjenica naša procjena. Naša preporuka: posao koji preuzimate lično napišite u prvom licu jednine i potpišite se imenom.
Smiju li emotikoni u poruci klijentu?
U radu Xueni Li, Kimmy Wa Chan i Sare Kim o emotikonima u online usluzi (Journal of Consumer Research, 2018.), u laboratorijskim i terenskim eksperimentima, kupci su zaposlene koji koriste emotikone vidjeli kao toplije, ali manje stručne. Kupcima koji odnos s firmom vide kao razmjenu usluge za novac emotikoni su smanjivali zadovoljstvo, a kupcima kojima je u odnosu važnija briga jednih za druge povećavali. Ko su bili učesnici, sažetak ne kaže.
Naša preporuka: u ponudi, žalbi i svemu što govori o novcu i rokovima pišite bez emotikona. Ton prilagodite klijentu: koliko je on formalan, toliko budite i vi.
Koji kanal za koju poruku?
| Poruka | Kanal | Zašto |
|---|---|---|
| dogovor o cijeni, roku i obimu posla | e-mail ili ugovor, poslije razgovora | ostaje zapis koji obje strane mogu provjeriti |
| loša vijest, kašnjenje, greška | telefon ili sastanak, pa e-mail s planom | klijent može odmah pitati, a plan ostaje napisan |
| kratko pitanje, stanje posla | poruka ili chat koji klijent koristi | brzo je, a odluku iz poruke prenesite u e-mail |
| pregled saradnje i planovi | sastanak uživo ili videopoziv | ima vremena za pitanja s obje strane |
| česta pitanja kupaca | stranica s odgovorima, chatbot, društvene mreže | odgovor i van radnog vremena, uz mogućnost da se javi čovjek |
Izvor: naša preporuka.
Kupcu građaninu e-mail ili poziv smijete uputiti tek uz njegov prethodni pristanak, za svaku poruku, a ne samo za ponude i newsletter; pravila smo opisali u vodiču o e-mail marketingu u BiH.
Kako klijentu reći „ne“ ili javiti lošu vijest?
Angela Legg i Kate Sweeny objavile su 2013. u časopisu Personality and Social Psychology Bulletin rad o redoslijedu dobrih i loših vijesti. Oni koji vijesti saopćavaju i oni koji ih primaju imali su različite sklonosti: primaoci su htjeli prvo lošu vijest. Kad je loša vijest išla prva, primaoci su se manje brinuli, ali su bili manje spremni da promijene ponašanje. Ko su bili učesnici, sažetak ne kaže, a o klijentima ne govori.
Prenošenje na posao je naša procjena: kašnjenje ili grešku klijentu recite u prvoj rečenici. Naša preporuka: kad od klijenta tražite da nešto uradi, na primjer da pošalje podatke, zahtjev napišite posebno, s rokom, jer su u studiji primaoci kojima je loša vijest išla prva bili manje spremni da promijene ponašanje.
Kojim koracima javiti lošu vijest?
Naša preporuka za lošu vijest:
- Javite se čim znate, prije roka; kad je vijest velika, telefonom ili uživo.
- Prva rečenica je vijest: šta kasni ili šta ne možete, i koliko.
- Uzrok recite u jednoj rečenici, bez izgovora i bez prebacivanja na druge; ako je greška vaša, priznajte je.
- Recite šta radite da se stvar popravi i dajte novi rok koji ćete stvarno ispuniti.
- Dajte klijentu izbor, na primjer manji obim u roku ili puni obim kasnije, i dogovor isti dan potvrdite e-mailom.
Naša procjena: grešku za koju je čuo od vas klijent lakše prihvata od one koju je sam otkrio, a skrivanje problema šteti povjerenju. Ako klijent ima žalbu ili reklamaciju, korake za odgovor naći ćete u vodiču o usluzi kupcima i pritužbama.
Kad greška pogodi mnogo klijenata ili izađe u javnost, to je već kriza: šta tada uraditi, opisali smo u vodiču o kriznoj komunikaciji.
Kako reći „ne“ zahtjevu klijenta?
Naša preporuka: „ne“ recite odmah, uz ono što možete ponuditi, na primjer drugi rok, manji obim posla ili dodatni posao uz doplatu. Razlog recite kratko, bez dugog izvinjavanja. Kad klijent traži popust ili posao preko dogovorenog bez plaćanja, to je već pregovaranje; kako se za takav razgovor pripremiti, piše u vodiču o pregovaranju.
Kako voditi najvažnije klijente?
Palmatier, Lisa Scheer i Jan-Benedict Steenkamp objavili su 2007. u časopisu Journal of Marketing Research studiju o 362 para kupca i prodavca, s podacima od kupca, prodavca i menadžera prodaje. S rastom prodaje i uspješnošću prodaje direktno je bila povezana samo lojalnost kupca prema njegovom prodavcu, a ne lojalnost prema firmi; spremnost da plati višu cijenu išla je uz oba oblika lojalnosti. Autori upozoravaju da takva lojalnost povećava rizik da firma izgubi posao ako prodavac pređe kod konkurenta. Zemlju i djelatnost sažetak ne navodi. Naša procjena: odnos s osobom je vrijedan, ali ne smije biti jedina veza između dvije firme.
Koje prakse idu uz bolji odnos s najvažnijim klijentima?
Nektarios Tzempelikos i Spiros Gounaris anketirali su za rad u časopisu Industrial Marketing Management (2015.) 304 dobavljača u Grčkoj s prihodom većim od 5 miliona eura, koji su najmanje dvije godine imali formalan program za ključne klijente (key account management). Svih šest praksi koje su ispitali, od planiranja i izbora klijenata za program do timova za klijenta i ocjene programa, bilo je povezano s većim zadovoljstvom, povjerenjem i posvećenošću tih klijenata, kako ih vide dobavljači; jedino ocjena programa nije bila povezana sa zadovoljstvom.
Najjače su bili povezani prilagođavanje ponude i uključenost uprave, a autori kao presudnu osobinu uspješne prakse ističu rješavanje sukoba s klijentom. Posvećenost klijenta nije bila povezana s dobiti od klijenta, koju su dobavljači sami procijenili, vjerovatno zbog troškova vođenja takvog klijenta, kako pišu autori. Odgovarali su samo viši menadžeri dobavljača, a autori upozoravaju da odgovori jedne strane ne mogu potpuno opisati odnos.
Šta uraditi za najvažnije klijente?
Naša preporuka:
- Birajte ih po jasnim mjerilima (prihod, potencijal, važnost za vaš plan), a ne po tome ko je najglasniji.
- Svaki ima odgovornu osobu i zamjenika koji klijenta lično poznaje; kad se osoba mijenja, nasljednika predstavite na sastanku.
- Jednom godišnje napravite plan za klijenta (ciljevi, rizici, ko s kim razgovara), a jednom u kvartalu s njim kratko pregledajte saradnju.
- Uprava upozna klijenta i uključi se kad treba odluka koju vaša osoba za kontakt ne može sama donijeti.
- Unaprijed dogovorite kome se nesuglasica prijavljuje i u kojem roku stiže odgovor; dogovori i kontakti su u CRM-u, ne samo u glavi jedne osobe.
- Predložite zajednički projekat ili novo rješenje kad vidite korist za obje strane.
Kako tražiti mišljenje klijenta?
Naša preporuka: poslije završenog projekta ili bar jednom godišnje zamolite klijenta za kratak razgovor o tome šta je bilo dobro, šta da promijenite i šta mu treba u sljedećih šest mjeseci. Pitajte sve klijente, ne samo one koji su zadovoljni, zahvalite na odgovoru i javite im šta ste promijenili. Kupcu građaninu takvu molbu e-mailom ili telefonom uputite samo ako je pristao da mu se javljate. Kad u poslu vidite rizik za klijenta, recite mu to prvi, ne čekajte da se on javi s problemom.
Naša preporuka: javite se i kad ništa ne prodajete, kratkom porukom poslije uspješno završenog posla ili korisnim podatkom iz klijentove djelatnosti; i za takvu poruku kupcu građaninu važi pravilo o pristanku.
Lista za provjeru
Lista je naša preporuka.
- Svaki rok koji dajem mogu ispuniti i znam od čega zavisi.
- Poslije sastanka klijent dobije e-mail s tim ko šta radi i do kada.
- Poruke su konkretne: datum, sat i šta tačno radimo, bez žargona.
- Lošu vijest javljam prije roka, u prvoj rečenici, s planom i izborom za klijenta.
- Najvažniji klijent ima dvije osobe za kontakt, plan i redovan pregled saradnje.
- Bar jednom godišnje pitam klijenta šta da promijenimo.