Mogu li se meke vještine naučiti: šta kažu istraživanja

Vodič provjerava da li se meke vještine, poput komunikacije ili timskog rada, zaista mogu naučiti: šta o tome kažu meta-analiza obuke u organizacijama i pregledi istraživanja o prijenosu naučenog na posao, i šta razlikuje obuku koja promijeni ponašanje od radionice koja ne promijeni.

7. februar 2025. - 12:18
Ažurirano: prije 1 mjesec
Mogu li se meke vještine naučiti: šta kažu istraživanja

Ukratko: Meta-analiza 397 nalaza pokazuje da obuka na poslu u prosjeku mijenja stvarno ponašanje, ne samo utisak s radionice, a obuka mekih (interpersonalnih) vještina nije slabija od drugih vrsta. Pitanje nije toliko da li se meke vještine mogu naučiti, nego da li obuka ima vježbu i povratnu informaciju, jer baš to meke vještine najteže održe. Savjeti na kraju su naša preporuka.

O tome koje meke vještine poslodavci u BiH najviše traže već smo pisali u vodiču o vještinama koje poslodavci traže. Ovaj vodič ide dalje od potražnje: pita da li se te vještine zaista mogu naučiti, i šta o tome kažu istraživanja, ne samo radionice koje ih prodaju.

Više tekstova o ovoj temi naći ćete u temi Lični razvoj.

Osobina ili vještina: šta se uopće može promijeniti?

Komunikacija, timski rad, prilagodljivost, emocionalna inteligencija, rješavanje problema i upravljanje vremenom nisu iste vrste stvari. Neke su bliže trajnim osobinama ličnosti, druge su naučeno ponašanje koje se vježba kao i svaka druga vještina. James Heckman i Tim Kautz, u pregledu dokaza o mekim vještinama (Labour Economics, 2012), pišu da se i kognitivne i osobine ličnosti mijenjaju tokom života, ali različitim putevima i u različitoj mjeri u različitim životnim dobima. Savjesnost (urednost u obavezama, upornost) u prosjeku polako raste tokom cijelog života, ne samo u mladosti.

To je važna razlika od poruke da je nekoga "jednostavno takav" ili da se meke vještine ne mogu naučiti. Mogu se mijenjati, ali pitanje je koliko brzo i uz kakvu obuku, a to je upravo ono što sljedeći dio provjerava.

Djeluje li obuka na poslu uopće?

Winfred Arthur, Winston Bennett, Pamela Edens i Suzanne Bell su u meta-analizi obuke u organizacijama (Journal of Applied Psychology, 2003) objedinili 397 nezavisnih nalaza iz 162 izvora, ukupno 33.325 učesnika. U analizu su ušle samo studije s poredbenom grupom, ne samo mjerenje prije i posle u istoj grupi bez ikakvog poređenja.

Mjerili su efekat na četiri načina: koliko su polaznici bili zadovoljni obukom (reakcija), koliko su naučili na testu ili vježbi (učenje), koliko se promijenilo njihovo stvarno ponašanje na poslu (ponašanje) i koliko se promijenio rezultat organizacije, na primjer produktivnost (rezultati). Tabela ispod pokazuje prosječnu veličinu efekta (d) za svaki od njih.

Šta se mjeriloProsječan efekat (d)Broj nalaza i učesnika
Reakcija (zadovoljstvo polaznika obukom)0,6015 nalaza, 936 učesnika
Učenje (znanje ili vještina provjerena testom ili vježbom)0,63234 nalaza, 15.014 učesnika
Ponašanje na poslu (stvarna promjena u radu, ne samoprocjena)0,62122 nalaza, 15.627 učesnika
Rezultati organizacije (npr. produktivnost, kvalitet)0,6226 nalaza, 1.748 učesnika

Izvor: Arthur, Bennett, Edens i Bell (2003). Autori ovu veličinu efekta ocjenjuju kao srednju do veliku. Važno je da se ponašanje na poslu (treći red) nije pokazalo slabije od učenja: obuka u prosjeku ostavlja trag i u stvarnom radu, ne samo u tome koliko je polaznicima bila prijatna ili koliko su upamtili za test.

Da li su meke vještine izuzetak, teže ih je naučiti od drugih vještina?

Isti autori su obuku razvrstali i po vrsti sadržaja: kognitivne vještine i zadaci (razmišljanje, rješavanje problema, znanje posla), interpersonalne (meke vještine: liderstvo, komunikacija, rješavanje konflikata, timski rad) i psihomotoričke (fizički pokreti). Rezultat ide protiv uobičajene pretpostavke da su meke vještine neuhvatljive za obuku: kod kriterija rezultata organizacije, obuka interpersonalnih vještina imala je najveći efekat od sve tri vrste (d=0,88), veći nego kod psihomotoričkih (d=0,43) i kognitivnih vještina. Kod učenja i ponašanja na poslu najveći efekat je imala obuka koja je kombinovala kognitivne i interpersonalne elemente (d=2,08 za učenje, d=0,75 za ponašanje), a same interpersonalne i same kognitivne vještine imale su srednje efekte, s obrnutim redoslijedom između učenja i ponašanja.

Naša procjena: ovi podaci ne govore da je svaka radionica o mekim vještinama djelotvorna, nego da vrsta sadržaja (meko naspram tehničkog) sama po sebi nije razlog da obuka ne djeluje. Isti autori su, u istoj analizi, naveli da na efekat utiče i metod obuke, ne samo vrsta sadržaja, pa prelazimo na to šta razlikuje obuku koja ostavi trag od one koja ne ostavi.

Zašto onda toliko obuka mekih vještina "ne uhvati korijen"?

Jolanda Botke, Paul Jansen, Svetlana Khapova i Maria Tims su u pregledu literature o prijenosu obuke (Educational Research Review, 2018, studije od 1988. do 2017.) napisale da je prijenos naučenog na stvarno ponašanje na poslu najproblematičniji baš kod mekih vještina, više nego kod tehničkih ili kognitivnih. Prema njima, na to koliko će obuka "ostati" poslije radionice utiču tri grupe faktora: osobine samog posla (na primjer da li posao daje prilike da se vještina odmah koristi), socijalna podrška (nadređeni, kolege) i to koliko organizacija uopće podstiče učenje. Koliko je tačno koji faktor važan zavisi od toga u kojoj fazi prijenosa se gleda, od kraja obuke do mjeseci poslije.

Novija obimna provjera to potvrđuje. Hamdi Hamzah i saradnici su u sistematskom pregledu (European Journal of Work and Organizational Psychology, 2024) pregledali 2.632 sažetka i uključili 91 članak, iz kojih su izdvojili 69 faktora koji utiču na to da li obuka mekih vještina promijeni ponašanje na poslu. Taj problem nazivaju "problemom prijenosa mekih vještina" (soft skills transfer problem) i spajaju faktore u okvir u kojem su podjednako potrebna tri sastojka: sposobnost (osoba zna kako), prilika (posao joj daje gdje i kada) i motivacija (osoba to zapravo želi primijeniti). Nijedan sastojak sam nije dovoljan.

Šta to znači za vašu firmu

Naša preporuka, izvedena iz ova dva pregleda: jednokratno predavanje ili radionica bez vježbe, bez povratne informacije i bez razgovora s nadređenim poslije obuke ima malo razloga da promijeni ponašanje, koliko god tema bila korisna. Za komunikaciju konkretno, uz vježbu i povratnu informaciju, pisali smo u vodiču o komunikacijskim vještinama lidera.

Isti princip vrijedi za emocionalnu inteligenciju, o kojoj pišemo u vodiču o emocionalnoj inteligenciji na poslu: prepoznavanje emocija se, kao i komunikacija, uči vježbom i povratnom informacijom, ne jednim predavanjem.

Dugoročni dokaz: isplati li se ulaganje u karakterne osobine?

Najjači dokaz da ulaganje u meke vještine (ovdje nazvane osobinama ličnosti) donosi stvarnu korist dolazi iz jednog od istraživanja koje navode Heckman i Kautz: Perry Preschool program u SAD-u, dvogodišnji program za djecu od tri i četiri godine iz siromašnih porodica, s nasumičnom podjelom na grupu koja je pohađala program i kontrolnu grupu. Program nije trajno podigao IQ djece, do desete godine obje grupe imale su sličan prosjek. Umjesto toga, poboljšao je njihovo ponašanje (manje bježanja iz škole, laganja i krađe) i donio statistički značajan godišnji prinos od oko 6 do 10%, mjeren kasnije u životu učesnika.

Ovo je snažan dokaz da se karakterne osobine mogu promijeniti i da to ima posljedice, ali odnosi se na djecu i dvije godine intenzivnog programa, ne na odraslog zaposlenika i obuku od jednog dana. Direktnog istraživanja o tome koliko kratka obuka mekih vještina na poslu donosi odraslima, u ovom radu nema. Heckman i Kautz navode i suprotan primjer: najveća američka državna studija programa za razvoj karaktera u školama, koja je obuhvatila i srodan program PATHS, nije našla dokaz da su poboljšali ponašanje ili školski uspjeh. Ni veliki, dobro osmišljeni programi ne djeluju automatski.

Šta to znači za BiH

Za BiH nismo našli istraživanje o obuci mekih vještina na poslu, ali šira slika o učenju odraslih postoji: prema Eurostatovoj tabeli iz ankete o radnoj snazi, u BiH je 2024. u posljednjih 12 mjeseci u nekom obrazovanju ili obuci učestvovalo 2,2% osoba od 25 do 64 godine, a u Evropskoj uniji (27 članica) 28,4%. Eurostat u metapodacima ankete napominje da ona ne obuhvata vođenu obuku na radnom mjestu i da obuhvata i učenje koje nije vezano za posao. Naša procjena: ako je organizovana obuka rijetka, onda je i prilika da se nova vještina odmah vježba na poslu rjeđa, a to je, prema pregledima iznad, upravo uslov koji odlučuje da li obuka ostavi trag.

Šta tražiti u obuci mekih vještina

Naša preporuka, izvedena iz nalaza iznad, ne iz posebnog istraživanja o listi:

  • Da li obuka ima priliku za vježbu, ne samo predavanje: igranje uloga, konkretan zadatak, primjer iz vašeg posla.
  • Da li poslije vježbe dolazi povratna informacija, od trenera, kolega ili nadređenog, ne samo ocjena zadovoljstva na kraju dana.
  • Da li postoji dogovor s nadređenim o tome gdje i kada ćete naučeno odmah primijeniti na poslu, umjesto da obuka ostane izolovan događaj.
  • Da li je obuka u više dijelova razmaknutih kroz vrijeme, a ne samo jedna radionica, jer prilika za vježbu i povratnu informaciju poslije prvog susreta je dio onoga što nalazi iznad navode kao uslov za promjenu ponašanja.

Jednokratna radionica bez ovoga nije beskorisna, polaznici nešto nauče i to pokazuje i red "učenje" u tabeli iznad, ali bez vježbe, povratne informacije i prilike da se vještina odmah koristi na poslu, manje je razloga očekivati da će se vaše ili ponašanje vašeg tima stvarno promijeniti.