Storytelling u marketingu malih firmi: šta istraživanja kažu

Šta istraživanja kažu o tome kako priče uvjeravaju i da li se bolje pamte, od čega se sastoji upotrebljiva priča firme, kako je prilagoditi kanalima, zadržati istinitom i izmjeriti, uz listu za provjeru.

13. august 2025. - 14:06
Ažurirano: prije 1 mjesec
Storytelling u marketingu malih firmi: šta istraživanja kažu

Ukratko: Istraživanja pokazuju da je priča koja čitaoca uvuče u svoj svijet povezana s emocijama, uvjerenjima, stavovima i namjerama u skladu s pričom, a priče se u prosjeku bolje razumiju i pamte od informativnih tekstova. Kupovinu ti radovi nisu mjerili. Naša preporuka: pričajte istinite priče stvarnih ljudi, uz njihovu saglasnost, i sami mjerite šta donose.

Vodič je za ljude iz marketinga, vlasnike i menadžere malih i srednjih firmi u BiH koji žele pričati priče o firmi, kupcima ili proizvodu. Istraživanje o pričama u marketingu firmi u BiH nismo našli. Vodič se zato oslanja na eksperimente i meta-analize iz drugih zemalja, a uz savjet koji nijedno istraživanje ne mjeri piše da je naš. Ostale tekstove o brendu i ugledu naći ćete u temi Brend, PR i reputacija.

Kako planirati sadržaj od cilja do objave, pisali smo u vodiču o content marketingu.

Šta istraživači zovu prenošenjem u priču?

Melanie Green i Timothy Brock s Univerziteta Ohio State opisali su prenošenje u priču (engl. narrative transportation) u radu iz 2000. godine (Journal of Personality and Social Psychology). Definišu ga kao uronjenost u priču, koja uključuje slike u glavi, osjećaje i pažnju usmjerenu na priču. Jednostavnije rečeno: priča vas uvuče u svoj svijet.

Uradili su četiri eksperimenta sa studentima, ukupno 698 učesnika (zbir je naš). Studenti su čitali priče, ne oglase: u prva tri eksperimenta prerađenu istinitu priču iz knjige Sherwina Nulanda o djevojčici koju je u tržnom centru ubio psihijatrijski pacijent, a u četvrtom priču o dječaku i psu na santi leda. Poslije čitanja su odgovarali koliko ih je priča uvukla, koliko se slažu s uvjerenjima iz priče i kako ocjenjuju likove.

Šta su Green i Brock našli?

  • Što ih je priča više uvukla, to su se više slagali s uvjerenjima iz priče i bolje ocjenjivali glavne likove.
  • Oni koje je priča više uvukla našli su u njoj manje „lažnih nota“, dijelova koji se kose s činjenicama ili nemaju smisla.
  • U četvrtom eksperimentu, jedinom s kontrolnim grupama, dio studenata je dobio uputstvo da u priči traži riječi koje učenik četvrtog razreda ne bi razumio. Njih je priča manje uvukla, manje su se slagali s uvjerenjima iz priče i lošije su ocijenili dječaka i psa. Priča je u tom eksperimentu promijenila uvjerenja i u odnosu na kontrolne grupe koje je nisu čitale.
  • Da li je priča predstavljena kao istinita ili izmišljena, uglavnom nije mijenjalo ni uvučenost ni uvjerenja.

Granica: to su američki studenti i priče koje nisu oglasi. Na kupce i oglase nalaz ne treba prenositi bez provjere.

Šta pokazuje meta-analiza 76 radova?

Tom van Laer, Ko de Ruyter, Luca Visconti i Martin Wetzels objedinili su istraživanja iz 13 godina poslije rada Green i Brocka (Journal of Consumer Research, 2014). U meta-analizi su 132 veličine učinka iz 76 objavljenih i neobjavljenih radova, a ušle su samo studije koje su prenošenje u priču mjerile jednim od tri upitnika, među njima i upitnikom Green i Brocka.

Veličine učinka u ovom radu su korelacije. Pokazuju koliko su dvije stvari povezane, ne da jedna uzrokuje drugu.

Šta je povezano s tim koliko priča uvuče čitaocaKorelacijaVeličina, po autorima
Likovi koje čitalac jasno prepoznaje0,20mala
Radnja koju čitalac može zamisliti0,29mala
Uvjerljivost, to jest koliko je vjerovatno da se događaji iz priče mogu stvarno desiti0,27mala
Emocionalna reakcija0,57velika
Stav u skladu s pričom0,44srednja
Namjera u skladu s pričom0,31srednja
Uvjerenja u skladu s pričom0,26mala
Kritičke misli (što više uvučenosti, to manje kritičkih misli)-0,20mala

Izvor: van Laer i saradnici 2014, tabela 2 i opis rezultata. Ocjene veličine su autorske, po Cohenovim smjernicama; prevod pojmova je naš.

Najveću brojku, za emocionalnu reakciju, treba čitati oprezno. Studije koje nisu koristile upitnik Green i Brocka imale su veće korelacije, a većina njih je emocije mjerila pozitivno sročenim pitanjima prije pitanja o uvučenosti. Autori smatraju da je to moglo napuhati dio veza: kad su izostavili emocionalnu reakciju, razlika između upitnika više nije bila statistički značajna.

Prema autorima, rezultati vjerovatno nisu posljedica toga što se lakše objavljuju radovi s pozitivnim nalazom.

Granica rada: stvarno ponašanje autori nisu mogli ispitati zbog nedostatka podataka. Navode samo dvije studije koje su ga mjerile, i to pušenje. Iz ove meta-analize zato ne znamo koliko priča povećava kupovinu.

Šta znamo o pričama u oglasima?

Priče u oglasima istraživala je Jennifer Escalas. Prema sažetku njenog rada iz 2004. (Journal of Consumer Psychology), u jednom eksperimentu, što su ljudi oglas sa strukturom priče više pratili kao priču, to je bila jača njihova veza s brendom, odnosno koliko brend smatraju dijelom svoje slike o sebi. Ta veza je dalje bila povezana sa stavom prema brendu i namjerama ponašanja. Ko su bili učesnici i koliko ih je bilo, sažetak ne navodi; pun tekst nismo čitali.

U radu iz 2007. (Journal of Consumer Research) Escalas je u dva eksperimenta provjeravala ovu pretpostavku: kad gledalac zamišlja sebe s proizvodom i te ga misli uvuku kao priča, slabi argumenti u oglasu ne umanjuju njegovu uvjerljivost; kad o oglasu razmišlja analitički, jaki argumenti uvjeravaju više od slabih. Ishod eksperimenata, brojke i učesnike sažetak ne navodi; pun tekst nismo čitali.

Naše čitanje: čitalac kojeg priča uvuče može biti manje kritičan prema onome što ona tvrdi (u meta-analizi je ta veza mala, a ishod rada iz 2007. ne znamo). Zato je na firmi da ono što priča tvrdi bude tačno, o čemu više niže.

Da li se priče pamte bolje od informativnih tekstova?

To su mjerili Raymond Mar, Jingyuan Li, Anh Nguyen i Cindy Ta u meta-analizi iz 2021. (Psychonomic Bulletin & Review). Objedinili su eksperimente u kojima su ljudi čitali ili slušali priču, informativni tekst (esej) ili oba, a mjereno je koliko su razumjeli i zapamtili: 37 studija, 150 veličina učinka, više od 75 uzoraka i više od 33.000 učesnika. Prema radu:

  • Priče su se u prosjeku bolje razumjele i pamtile od eseja. Ukupan učinak je nešto veći od pola standardne devijacije (g = 0,55), što autori opisuju kao srednje velik učinak.
  • Za pamćenje je učinak bio veći (0,72) nego za razumijevanje (0,48), ali razlika nije statistički značajna. Ni razlika između studija s odraslima (0,44) i studija s mlađima od 17 godina (0,67) nije statistički značajna.
  • Rezultati se jako razlikuju od studije do studije, a nijedan ispitani uslov (vrsta testa, uzrast, čitanje ili slušanje) to nije statistički značajno objasnio, možda zbog malog broja studija.

Granice: samo četiri studije su razumijevanje ili pamćenje provjerile poslije nekog vremena, a ne odmah. Kod pamćenja autori nalaze i znakove da su se lakše objavljivali radovi u kojima priča ima prednost, pa pišu da pamćenje treba dalje istražiti; kod razumijevanja takvih znakova nisu našli. U 18 od 37 studija učesnici su bili djeca i mladi do 16 godina. Mjereni su tekstovi, ne oglasi ni brendovi.

Naše čitanje: priča vjerovatno pomaže da kupac razumije poruku, a možda i da je zapamti, ali koliko to važi za oglas, ovaj rad ne kaže.

Od čega se sastoji upotrebljiva poslovna priča?

Istraživanja iz ovog vodiča ne daju recept za poslovnu priču. Meta-analiza van Laera i saradnika pokazuje samo da je uvučenost u priču povezana s likovima koje čitalac jasno prepoznaje, s radnjom koju može zamisliti i s uvjerljivošću. Na tome gradimo četiri dijela priče; podjela je naša preporuka.

  1. Stvarna osoba. Kupac, zaposleni ili vlasnik, s imenom i licem kad to osoba dozvoli. Glavni lik je obično kupac, a firma je ta koja pomaže.
  2. Problem. Šta je osobi stvarno smetalo, konkretno: koliko je čekala, šta je već pokušala, šta ju je to koštalo. Ako problema nema, tekst je samo pohvala firmi.
  3. Promjena. Šta se desilo, korak po korak, i šta je tačno uradila vaša firma. Čitaocu više pomaže detalj koji može zamisliti (mjesto, predmet, rečenica koju je kupac rekao) nego pridjevi.
  4. Dokaz. Šta je danas drugačije i kako to znate: fotografija prije i poslije, broj, izjava osobe, dokument. Ako rezultat nije uobičajen, recite to.

Kostur za objavu ili video (naša preporuka): [ko] je [kada] imao problem [šta tačno]; pokušao je [šta]; kod nas smo [šta smo uradili]; danas [šta je drugačije, s dokazom]. Na kraju dodajte jedan jasan sljedeći korak: gdje se može vidjeti više ili kako vas kontaktirati.

Kako priču prilagoditi kanalu?

Istraživanja iz ovog vodiča nisu poredila kratki video, objave i priče kupaca na stranici. Tabela je zato naša procjena: ista četiri dijela, raspoređena prema formatu.

FormatGdjeKako rasporediti pričuNa šta paziti
Kratki vertikalni videoInstagram Reels, TikTok, YouTube ShortsOsoba i problem odmah na početku, promjena u sredini, dokaz pred krajTitlovi, da se razumije i bez zvuka; osoba govori svojim riječima, bez naučenog teksta
Objava s nekoliko fotografijaInstagram, Facebook, LinkedInJedna fotografija za svaki dio: osoba, problem, promjena, dokazKratak tekst uz objavu; ime i lice samo uz saglasnost
Priča kupca (studija slučaja)Vaša stranica, LinkedIn, prilog uz ponuduCijela priča, s brojkama i izjavom kupcaPisana saglasnost; kupac pročita tekst prije objave
Tekst na blogu ili u newsletteruVaša stranica, e-mail listaCijela priča, sva četiri dijela, uz fotografijeNaslov koji kaže problem; isti uslovi saglasnosti kao za priču kupca
Priča zaposlenogStranica „O nama“, LinkedIn, oglas za posaoŠta radi i šta je riješio za kupcaZaposleni može odbiti, bez posljedica po njega

Izvor: naša procjena.

Kako priču zadržati istinitom?

Green i Brock su našli da oznaka „istinito“ ili „izmišljeno“ uglavnom ne mijenja koliko priča djeluje na uvjerenja. Naše čitanje: izmišljen kupac mogao bi djelovati kao stvaran, pa za istinitost odgovara firma, jer publika razliku možda neće primijetiti.

Šta se desi kad se otkrije da priča nije tačna, ispitivali su Melanie Green i John Donahue (Media Psychology, 2011). U eksperimentu sa 160 učesnika priča je u svim uslovima promijenila stavove u odnosu na kontrolnu grupu koja priču nije čitala. Kad su učesnici poslije čitanja saznali da priča nije tačna, zbog slučajne greške ili namjerne obmane, stavove nisu ispravili, ali su autora koji ih je namjerno obmanuo ocijenili negativno. Ko su bili učesnici, sažetak ne navodi.

Naše čitanje za firmu: ispravka poslije objave ne mora poništiti utisak koji je priča ostavila, a onoga ko je namjerno obmanuo čitaoci ocjenjuju lošije. Zato priču provjerite prije objave, ne poslije.

Pravila za istinitu priču

Pravila su naša preporuka:

  • Nema izmišljenih kupaca, likova sastavljenih od više ljudi ni glumaca predstavljenih kao kupci. Ako priču igraju glumci, to piše uz nju.
  • Za ime, fotografiju, glas i detalje iz posla kupca tražite pisanu saglasnost, u kojoj piše za koje kanale i koliko dugo važi, a priču mu pokažite prije objave.
  • Za svaku brojku iz priče čuvajte dokaz: račun, izvještaj ili poruku kupca.
  • Ako je kupac za priču dobio popust ili poklon, navedite to uz priču.
  • Ako rezultat iz priče nije uobičajen, recite koliki je uobičajen.

Šta zakoni o zaštiti potrošača u BiH kažu o oglasima koji dovode u zabludu i o svjedočanstvima kupaca, pisali smo u vodiču o etici u oglašavanju.

Kako izmjeriti šta priča donosi?

Istraživanja iz ovog vodiča mjerila su uvjerenja, stavove, namjere i pamćenje, ne upite ni prodaju. Da li priča nešto donosi vašoj firmi, saznat ćete samo vlastitim mjerenjem. Koraci su naša preporuka:

  1. Odredite jedan cilj priče. Upiti, prijave, posjete stranici proizvoda ili prodaja jednog proizvoda. Zapišite početno stanje.
  2. Uporedite priču s običnom objavom. Istu ponudu objavite jednom kao priču, a jednom kao spisak činjenica, sa sličnim budžetom i u slično vrijeme, pa uporedite rezultat prema cilju. Jedna objava ne govori mnogo: poređenje ponovite s nekoliko priča i zapišite šta ste naučili.
  3. Pratite i ranije znakove. Kod videa koliko ga ljudi gledaju do kraja, kod objava čuvanja i dijeljenja, kod priče kupca na stranici koliko ljudi s nje ode na kontakt ili ponudu. To su pomoćne mjere, ne rezultat.
  4. Pitajte kupce. Kod novog upita pitajte kako su čuli za vas i da li su vidjeli neku vašu priču, pa odgovor zapišite.

Kako postaviti praćenje i čitati izvještaje, pisali smo u vodiču o marketinškoj analizi podataka.

Kako ideju za kampanju provjeriti malim budžetom prije većeg trošenja, pisali smo u vodiču o kreativnim kampanjama.

Lista za provjeru prije objave priče

Pitanja su naša preporuka.

  • Da li je glavni lik stvarna osoba i da li je pismeno pristala?
  • Da li se problem vidi u prvim sekundama ili prvim rečenicama?
  • Da li je jasno šta je tačno uradila naša firma?
  • Da li imamo dokaz za svaku brojku i tvrdnju?
  • Da li je osoba pročitala tekst ili pogledala video prije objave?
  • Ako rezultat nije uobičajen, da li piše koliki je uobičajen?
  • Ako je osoba dobila popust ili poklon, da li to piše uz priču?
  • Da li znamo koji rezultat priča treba donijeti i kako ćemo ga izmjeriti?

Naša procjena: u maloj firmi vlasnik i zaposleni često lično poznaju kupce, pa stvarnih priča ima. Treba ih zapisati i prije objave provjeriti s ljudima o kojima govore.