Think Small: Volkswagen, Buba i oglasi koji priznaju slabost

Studija slučaja kampanje „Think Small“: ko ju je napravio, šta su oglasi govorili, šta Volkswagen navodi o prodaji Bube u SAD-u, šta istraživanja kažu o oglasima koji priznaju slabost i šta iz toga može uzeti mala firma u BiH.

17. august 2025. - 20:48
Ažurirano: prije 1 mjesec
Think Small: Volkswagen, Buba i oglasi koji priznaju slabost

Ukratko: Volkswagen i agencija Doyle Dane Bernbach su od 1959. u SAD-u reklamirali Bubu oglasima koji otvoreno govore o njenim slabostima, a Ad Age je kampanju 1999. stavio na prvo mjesto liste kampanja stoljeća. Istraživanja pokazuju da priznata slabost može povećati vjerodostojnost oglasa, ali ne uvijek i njegovu uvjerljivost. Naša preporuka: priznajte samo stvarnu slabost koja objašnjava prednost.

Vodič je za ljude iz marketinga, vlasnike i menadžere malih i srednjih firmi u BiH. Kampanju opisujemo prema časopisu Ad Age i hronici Volkswagena, a zatim prenosimo šta istraživanja kažu o porukama koje priznaju slabost. Istraživanje o takvim oglasima u BiH nismo našli. Uz savjet koji nijedno istraživanje ne mjeri piše da je naš. Ostale tekstove o oglašavanju naći ćete u temi Marketing.

Ko je napravio kampanju „Think Small“?

Prema hronici Volkswagena, Volkswagen of America je 17. avgusta 1959. pokrenuo profesionalnu reklamnu kampanju. Cilj je bio vratiti tržišni udio koji je firma izgubila od evropskog konkurenta Renaulta i od američkih proizvođača, koji su tada gurali prodaju kompaktnih automobila. Kampanju je radila agencija Doyle Dane Bernbach (DDB), a iz nje su, kako piše hronika, nastali oglasi „Think Small“, „Lemon“ i „Nobody is perfect“.

Ad Age u uvodu liste najboljih kampanja stoljeća iz 1999. kao primjer cijele kampanje uzima oglas „Lemon“ i navodi da je tekst pisao Julian Koenig, a da je art direktor bio Helmut Krone. Ista dva imena, uz fotografa Wingatea Painea, za taj oglas navodi i Volkswagenova hronika.

Prema profilu u Ad Ageu o Billu Bernbachu, čije ime agencija nosi, na Volkswagenu je, počevši od Kronea, Koeniga i samog Bernbacha, radilo deset parova tekstopisca i art direktora. Lokalni list The East Hampton Star u nekrologu iz 2014. Koeniga pamti po kampanjama „Think Small“ i „Lemon“, kojima je, kako piše list, Buba predstavljena Americi. Buba se u SAD-u ipak prodavala i prije kampanje: hronika Volkswagena za 1950. bilježi 328 prodatih limuzina (vidi tabelu niže).

Šta su oglasi govorili i po čemu su bili drugačiji?

Enciklopedija Ad Agea u unosu o agenciji DDB (2003) piše da se stil agencije iskristalisao upravo u oglasima za Volkswagen, klijenta kojeg je dobila 1959. Oglasi s naslovima kao „Think Small“ (u slobodnom prevodu: mislite u malom) nizali su, prema enciklopediji, mala, ali oštra zapažanja kojima su ismijavali tradicionalno oglašavanje automobila.

Prema uvodu liste u Ad Ageu, duhovit, razgovoran ton teksta, koji se šali na vlastiti račun, bio je podjednako važna osobina automobila kao bilo koje tehničko rješenje iz Wolfsburga. Auto koji se predstavljao kao suprotnost razmetanju i sam je postao znak statusa: vlasnik Bube je mogao pokazati da ne mora ništa pokazivati.

Ad Age dodaje i ogradu. Po njemu, Bernbachova „kreativna revolucija“ nije bila rušenje „motivacione“ manipulacije iz pedesetih, nego njen najprijatniji i najdjelotvorniji izraz. Naše čitanje: iskren ton je i dalje bio način uvjeravanja, a ne odustajanje od njega.

Oglas „Lemon“

„Lemon“ na engleskom znači limun, a u američkom govoru i automobil s greškom. Ad Age u uvodu liste prepričava sadržaj oglasa: Kurt Kroner, jedan od 3.389 radnika fabrike u Wolfsburgu, primijetio je oštećenje na hromiranoj ukrasnoj letvici na pretincu za rukavice Bube modela 1961. i vozilo nije pustio u isporuku. Ad Age se pritom ograđuje: tako je, „ako je vjerovati Koenigovom tekstu“. Volkswagenova hronika oglas navodi među događajima 1960.

Prema Ad Ageu, taj oglas je oglašavanju dao dozvolu da iznenadi i zainteresuje kupca, a da ga ne napada. Naše čitanje: oglas priznaje grešku na jednom automobilu da bi pokazao koliko je stroga kontrola kvaliteta, pa je slabost u njemu dokaz prednosti.

Šta se zna o prodaji Bube u SAD-u?

Nezavisan izvor s godišnjom prodajom Bube u SAD-u nismo našli, a brojke koje kruže internetom se razlikuju. Tabela zato prenosi samo ono što navodi Volkswagenova hronika (dijelovi od 1950. do 1960. i od 1961. do 1972.). To su podaci same firme.

GodinaŠta navodi Volkswagenova hronika
1950.U SAD-u je prodato 328 limuzina i 2 Transportera; hronika tu godinu zove prvom uspješnom godinom prekomorskog izvoza.
1955.Osnovan je Volkswagen of America (27. oktobra), koji od januara 1956. uvozi vozila i uređuje mrežu prodavača.
1959.Volkswagen of America 17. avgusta s agencijom DDB pokreće kampanju da vrati udio izgubljen od Renaulta i američkih kompaktnih automobila.
1960.Udio Volkswagena među uvoznim automobilima raste s 20 na 32 posto, dok evropskim konkurentima prodaja pada.
1966.Prodato je 318.563 Bube, a ukupno 411.956 vozila. Buba je sedma na američkoj statistici registracija novih automobila.
1970. do 1972.Prodaja Volkswagen of America pada s oko 570.000 na nešto manje od 486.000 vozila. Buba gubi popularnost jer ne prati napredak u pogonu, potrošnji goriva i sigurnosti.

Izvor: Volkswagen AG, hronika kompanije, dijelovi od 1950. do 1960. i od 1961. do 1972..

Koliko je rastu doprinijela kampanja, a koliko proizvod, cijena ili slabosti konkurenata, ovi podaci ne pokazuju. Sama hronika uz rast udjela 1960. navodi i pad prodaje evropskih konkurenata, a pad početkom sedamdesetih objašnjava troškovima vezanim za kurs valuta i zastarjelim modelom. Naša procjena: ni poznata kampanja ne nadoknađuje proizvod koji zaostaje.

Zašto je Ad Age kampanju stavio na prvo mjesto?

Ad Age je u martu 1999. objavio posebno izdanje „The Advertising Century“ i u njemu listu 100 najvećih kampanja stoljeća. Prema vijesti Ad Agea od 29. marta 1999., Volkswagenovo oglašavanje kojim je originalna Buba uvedena u SAD je kampanja broj jedan. Bill Bernbach, kako piše vijest, inspirisao je kampanju „Think Small“ iz 1959. i proglašen je najuticajnijim čovjekom oglašavanja u tom stoljeću.

Prema uvodu liste, kampanja je na listu mogla ući na jedan od tri načina:

  • bila je prekretnica koja je vidljivo promijenila kulturu oglašavanja ili popularnu kulturu;
  • zaslužna je za nastanak kategorije proizvoda ili je brend zbog nje postao prvi u kategoriji;
  • bila je jednostavno nezaboravna.

Za Volkswagenove oglase Ad Age piše da su jasno ispunili prvi uslov. Ad Age ističe da je 16 kampanja s liste iz šezdesetih, a šest od agencije DDB. Prvi uslov je ispunila i kampanja za Avis, također klijenta agencije DDB, koja se usudila hvaliti time što je firma tek druga u iznajmljivanju automobila, uz poruku „We Try Harder“ (trudimo se više).

Lista je ocjena redakcije, ne mjerenje prodaje. Ad Age to i sam kaže: najveće oglašavanje nije veliko po tome koliko robe pokrene, kao što ni najveća književnost nije velika po napetom zapletu.

Šta istraživanja kažu o oglasima koji priznaju slabost?

U istraživanjima se takve poruke zovu dvostrane: uz prednosti spominju i slabost ili argument protiv, dok jednostrane govore samo o prednostima. Dvostrana poruka slabost može samo spomenuti ili je i pobiti. Objašnjenje pojmova je naše.

Daniel O'Keefe je u meta-analizi iz 1999. poredio dvostrane poruke s jednostranim. Prema sažetku, rezultat zavisi od toga da li je riječ o oglasu za proizvod i da li poruka slabost pobija.

Dvostrana poruka, u poređenju s jednostranomU oglasima za proizvodeU porukama koje nisu oglasi
Slabost samo spomeneZnačajno vjerodostojnija, a uvjerljivost se ne razlikujeVjerodostojnost se ne razlikuje, a značajno je manje uvjerljiva
Slabost spomene i pobijeNema značajne razlike ni u vjerodostojnosti ni u uvjerljivosti (studija je malo)Značajno vjerodostojnija i uvjerljivija

Izvor: O'Keefe 1999, sažetak meta-analize (Communication Yearbook 22).

Početni stav publike i obrazovanje, prema istom sažetku, izgleda da nemaju veći uticaj na te razlike. Za oglase to znači: kad oglas slabost samo spomene, u prosjeku je vjerodostojniji, ali nije uvjerljiviji. Broj studija sažetak ne navodi, a pun rad nismo čitali.

Kada priznata slabost pomaže?

Cornelia Pechmann je u eksperimentu objavljenom 1992. ispitala 240 studenata poslovnih studija na jednom javnom univerzitetu na jugozapadu SAD-a. Čitali su oglas za izmišljen sladoled čija je glavna prednost bogat ukus. Dvostrani oglas je priznavao ili da sladoled ima više kalorija od vodećih brendova, ili da dolazi u manje veličina pakovanja.

Dvostrani oglas bio je djelotvorniji od jednostranih samo kad je slabost bila povezana s prednošću: ispitanici su vjerovali da sladoled s više kalorija ima bogatiji ukus. Prema autorici, bolju ocjenu brenda zajedno su donijeli zaključak koji čitalac oglasa sam izvede iz slabosti i utisak da je oglašivač iskren. S priznanjem o veličinama pakovanja, koje s ukusom nema veze, dvostrani oglas nije bio djelotvorniji.

To je laboratorijski eksperiment sa studentima, ne nalaz o kupcima automobila ni o kupcima u BiH. Poređenje s Bubom je naše: mali auto je slabost koju kupac lako veže za manju potrošnju goriva.

Zašto ljudi vjeruju firmi koja prizna slabost?

Martin Eisend je u radu iz 2007. na podacima ranijih studija poredio teorije o tome kako djeluju dvostrane poruke. Prema sažetku, jednostavan model zasnovan na teoriji atribucije pokazao se široko primjenjivim. Pojednostavljeno i našim riječima: ljudi traže razlog zašto neko nešto kaže, pa kad firma sama prizna slabost, a nije morala, skloniji su zaključiti da je iskrena.

U radu iz 2010. Eisend nalazi da je važno da li je slabost priznata dobrovoljno: to vodi i do zaključka da je izvor vjerodostojan i do zaključka da je proizvod jedinstven. Kupci koji su pritom mentalno opterećeni, dodaje, mogu propustiti da uopće izvedu zaključak o slabosti brenda. Ko su bili učesnici, sažetak ne navodi.

Šta kad firma priznaje skandal, a ne sitnu manu?

Volkswagen je 2015. priznao da je u vozila ugrađivao takozvane „defeat devices“, kako piše Ad Age, navodno da bi zaobišao testove emisija. Prema Ad Ageu, kriza je narušila ekološki imidž brenda i koštala milijarde dolara u sudskim nagodbama. Firma je skandal u američkim oglasima uglavnom izbjegavala, a 2019. ga je spomenula u novim verzijama oglasa „Lemon“ i „Think Small“. U jednom od njih piše „Lemonade“ (limunada), a tekst kaže, u prevodu, da se i najkiselija situacija može pretvoriti u nešto slatko.

Jim Zabel, viši potpredsjednik za marketing u Volkswagen of America, rekao je za Ad Age da brend bez spominjanja prošlosti ne bi imao vjerodostojnost da ide dalje. Šta je kampanja postigla, članak ne kaže.

Naša procjena: oglas „Lemon“ i oglas iz 2019. nisu isto. U prvom firma sama pokazuje sitnu manu da bi dokazala kontrolu kvaliteta. U drugom priznaje ono što je već javno poznato i za šta je platila, pa to priznanje nije dobrovoljno u smislu Eisendovog rada. Kako brendovi priznaju grešku i kada to ima smisla, pisali smo u vodiču o tome kada brend prizna grešku.

Šta mala firma u BiH može uzeti iz ove kampanje?

Koraci su naša preporuka; nijedno istraživanje nije mjerilo ovaj redoslijed na firmama u BiH.

  1. Nađite slabost koju kupci već vide. Na primjer manji izbor ili duža isporuka. Pitajte kupce i pročitajte recenzije; ne izmišljajte slabost da biste zvučali skromno.
  2. Provjerite da li je slabost povezana s prednošću. U Pechmanninom eksperimentu priznanje je pomoglo samo kad su ljudi slabost vezali za glavnu prednost. Primjer rečenice, ne stvarne firme: „Mala smo radionica, pa svaki komad radi isti majstor.“
  3. U ponudi i razgovoru odgovorite na slabost. Kod O'Keefea su u porukama koje nisu oglasi poruke koje slabost pobiju prošle bolje od jednostranih, a u oglasima pobijanje nije donijelo značajnu razliku (studija je malo). Da li pobijanje pomaže u ponudi kupcu, nije mjereno; to je naša procjena.
  4. Jedna slabost, jedna poruka. Oglas „Lemon“ govori o jednoj letvici na jednom autu. Ne nabrajajte sve mane odjednom.
  5. Pazite da proizvod drži obećanje. Iskren ton ne zamjenjuje proizvod. Prema Volkswagenovoj hronici, Buba je početkom sedamdesetih počela gubiti popularnost u SAD-u jer nije pratila napredak u pogonu, potrošnji i sigurnosti.
  6. Testirajte dvije verzije. Oglas sa slabošću i bez nje pokažite ljudima iz ciljne publike ili pustite u maloj kampanji i poredite rezultate. Istraživanja iz ovog vodiča nisu mjerila prodaju malih firmi, a Pechmannin eksperiment rađen je sa studentima, pa vaš test više govori o vašim kupcima.

Zašto publika ponekad više vjeruje brendovima koji ne djeluju savršeno, pisali smo u vodiču o autentičnosti brenda.

Lista za provjeru prije nego što objavite oglas koji priznaje slabost

Pitanja su naša preporuka.

  • Da li je slabost stvarna i da li je kupci već primjećuju?
  • Da li se iz oglasa vidi koju prednost ta slabost donosi?
  • Da li slabost priznajemo sami, a ne tek kad nas na to natjera propis ili kriza?
  • Da li proizvod zaista ispunjava ono što oglas obećava?
  • Da li smo oglas pokazali ljudima iz ciljne publike prije objave?
  • Da li znamo kako ćemo izmjeriti rezultat?

Naša procjena: „Think Small“ nije dokaz da iskrenost uvijek prodaje. Primjer je kako priznata slabost može raditi za brend kad je istinita i kad kupac iz nje sam zaključi koju prednost dobija. Više tekstova o ugledu firme naći ćete u temi Brend i reputacija.