Zdrava korporativna kultura: Kako prepoznati toksične obrasce
Vodič za zaposlene, vođe timova, menadžere i HR: kako prepoznati klasičnu toksičnu kulturu i suptilniji obrazac toksične pozitivnosti, šta o tome kaže istraživanje MIT Sloan Management Reviewa i šta zaposleni i menadžer mogu uraditi.
Ukratko: Toksična kultura ima prepoznatljiv, grub oblik (nepoštovanje, mikromenadžment, favorizovanje, zlostavljanje) i suptilniji oblik, toksičnu pozitivnost, u kojoj sve izgleda u redu, a problemi se ne smiju imenovati. Istraživanje MIT Sloan Management Reviewa toksičnu kulturu povezuje s odlaskom zaposlenih mnogo jače nego platu. Naša preporuka: pratite oba obrasca, ne samo one znakove koji se vide na prvi pogled.
Korporativna kultura je skup pravila, ponašanja i prešutnih dogovora koji određuju kako se u firmi zaista radi, bez obzira na ono što piše u misiji i vrijednostima. Kad je kultura toksična, to se ne vidi uvijek na prvi pogled. Jedan oblik je klasičan: nepoštovanje, mikromenadžment, favorizovanje, zlostavljanje. Drugi je suptilniji: okruženje koje izgleda idealno, puno timskog duha i osmijeha na sastancima, u kojem se problemi ne smiju imenovati, a kritika nije dobrodošla. Vodič je za zaposlene, vođe timova, menadžere i HR u firmama u BiH, i pokriva oba obrasca iz teme Organizacijska kultura.
Šta istraživanja kažu o toksičnoj kulturi?
Donald Sull, Charles Sull i Ben Zweig objavili su januara 2022. u poslovnom časopisu MIT Sloan Management Review analizu pod naslovom „Toxic Culture Is Driving the Great Resignation“. Pratili su 34 miliona profila zaposlenih da bi procijenili ko je napustio posao između aprila i septembra 2021. u 538 velikih američkih kompanija iz takozvane baze Culture 500, i analizirali 1,4 miliona Glassdoor recenzija kroz 172 teme.
Prema njihovoj analizi, toksična kultura je bila najjači pojedinačni pokazatelj toga koje su kompanije imale visok odliv zaposlenih, 10,4 puta jači od plate (plata je bila tek na 16. mjestu od svih tema koje su mjerili). To je prediktivni model nad postojećim podacima, ne eksperiment: pokazuje šta najviše razdvaja firme s visokom i niskom fluktuacijom, ne dokazuje uzrok.
Kako je istraživanje rađeno
Isti Donald i Charles Sull, uz Williama Cipollija i Caia Brighentija, ranije su, u martu 2021, u istom časopisu opisali takozvanih „toksičnih pet“: pet obrazaca ponašanja koji najjače snižavaju ocjenu kulture firme u 1,3 miliona Glassdoor recenzija iz perioda 2016. do 2020. To su nepoštovanje, neinkluzivnost (u koju spada i favorizovanje), neetičnost, nemilosrdnost (kolege koje potkopavaju jedni druge) i zlostavljačko upravljanje. Oba članka su analize objavljene u poslovnom časopisu, ne u recenziranom naučnom časopisu: zasnovane su na vlasničkoj tehnologiji za analizu teksta (CultureX) i na podacima firme čiji je jedan od autora izvršni direktor (Revelio Labs), pa ih čitamo kao istraživački izvještaj struke, ne kao nezavisnu akademsku studiju.
Klasični znakovi toksične kulture
Iz „toksičnih pet“ i iz dosadašnje prakse izdvajaju se znakovi koje je najlakše prepoznati.
- Nepoštovanje: u analizi iz 2021. ovo je imalo najjači pojedinačni uticaj na ocjenu kulture, u prosjeku ju je snizilo za 0,66 na skali od 5.
- Favorizovanje i nepotizam: dio su šireg obrasca koji autori zovu neinkluzivnost (zastupljenost, pravedno postupanje, kumovstvo); sedam od 20 najjačih pojedinačnih pokazatelja loše ocjene kulture dolazi iz ovog obrasca.
- Zlostavljačko upravljanje: autori ga definišu kao ustrajno neprijateljsko ponašanje prema zaposlenima: maltretiranje, vikanje, omalovažavanje, snishodljivost. Spominje ga samo 0,8% zaposlenih u analizi, ali dodatno snižava ocjenu kulture za 0,50.
- Mikromenadžment: vođa ne vjeruje timu da samostalno obavlja zadatke i kontroliše svaki korak. Naš opis: to ljude gura da prije pitaju za dozvolu nego da odluče sami, i gasi inicijativu.
- Nedostatak psihološke sigurnosti: osjećaj da nije sigurno priznati grešku, postaviti pitanje ili reći da se neko ne slaže. Šta istraživanja o tome kažu i zašto je važna za inovacije, opisali smo u vodiču o psihološkoj sigurnosti.
Toksična pozitivnost: kad se problem ne smije imenovati
Osim klasične toksičnosti postoji i suptilniji obrazac koji praktičari i popularna psihologija zovu toksična pozitivnost. Riječ je o okruženju koje izvana izgleda idealno: timski duh, pozitivna energija, osmijesi na sastancima. Nepisano pravilo je da je ovdje sve dobro. Problemi se ne imenuju, kritika nije dobrodošla, a ko postavi neugodno pitanje ili izrazi zabrinutost, često dobije odgovor koji zvuči ohrabrujuće, ali zapravo zatvara razgovor. Signali su generička povratna informacija bez konkretnog sadržaja, razgovor o problemu koji se brzo preusmjeri na rješenje prije nego što se problem uopšte prizna, i osjećaj da iskazivanje zabrinutosti narušava timsku dinamiku. Ovo su naš opis i opis ranijeg teksta ovog vodiča, ne nalazi mjerenja.
Termin je popularizovala, među ostalima, psihoterapeutkinja Whitney Goodman knjigom iz 2022. Mi u organizacijskoj nauci nismo našli ustaljenu, opštepriznatu naučnu definiciju ili mjeru ovog pojma: to ne znači da obrazac ne postoji, nego da za njega, za razliku od psihološke sigurnosti, još nema obimnog mjerenog istraživanja na poslu. Naša procjena: zato se njegovi znakovi ovdje opisuju kao obrazac koji vrijedi pratiti, ne kao potvrđen istraživački nalaz.
Zašto forsirana pozitivnost šteti
Nešto srodno dugo se istražuje pod drugim imenom: emocionalni rad, odnosno koliko zaposleni mora prikazivati emocije koje ne osjeća jer to posao traži. Hülsheger i Schewe objavili su 2011. u časopisu Journal of Occupational Health Psychology meta-analizu 95 studija. Prikazivanje emocije koju osoba ne osjeća (površinska gluma) bilo je povezano s lošijim blagostanjem i lošijim stavovima o poslu, i slabo s lošijim učinkom. Prava promjena osjećaja (duboka gluma) bila je slabo povezana s blagostanjem, a pozitivno s ocjenom emocionalnog nastupa i zadovoljstvom klijenata. Ovo nije ista pojava kao toksična pozitivnost, ali pokazuje srodnu stvar: prisilno prikazivanje emocija koje se ne osjećaju ima svoju cijenu, i to su veze, ne dokaz uzroka.
Veza s odlaskom iz firme
Istraživanje iz 2022, opisano iznad, toksičnu kulturu direktno povezuje s fluktuacijom: bila je 10,4 puta jači pokazatelj odlaska od plate. Oba obrasca mogu voditi do istog ishoda, samo drugim putem. Kod klasične toksičnosti ljudi odlaze zbog pritiska i straha, kod toksične pozitivnosti zbog toga što ne znaju gdje stoje i osjećaju da ne mogu napredovati, što je naša procjena, ne poseban nalaz iz istraživanja iznad.
Šta istraživanja uopšte povezuju s odlaskom dobrih radnika i šta menadžer može uraditi prije nego neko ode, opisali smo u vodiču o tome zašto dobri radnici odlaze.
Put prema odlasku često ide preko tihog povlačenja, ne preko iznenadne odluke. Znakove i korake opisali smo u vodiču o tihom otkazu.
Šta zaposleni može uraditi?
Savjeti u ovom dijelu su naša preporuka, iz prakse, ne nalaz istraživanja.
Kad prepoznate obrazac, prvi i najteži korak je priznati sebi da nešto ne štima, iako sve izvana izgleda u redu. U razgovoru jedan na jedan tražite konkretnu povratnu informaciju, ne uopštenu pohvalu: pitajte šta tačno treba poboljšati i šta biste trebali vidjeti da biste znali da napredujete.
Potražite mentora ili osobu od povjerenja izvan svog tima koja vam može dati realniji uvid u vaš razvoj. Ako je kultura klasično toksična (zlostavljanje, favorizovanje, nepravedne odluke), situaciju opišite činjenicama, ne etiketama, i razmislite da li je problem rješiv ili je vrijeme da potražite drugo mjesto.
Kad se ne osjećate sigurno da iznesete zabrinutost, bilo zbog straha od posljedica, bilo zbog pritiska da sve izgleda dobro, korake i opcije koje imate opisali smo u vodiču o tome šta uraditi kad se ne osjećate sigurno na poslu.
Šta menadžer i HR mogu uraditi?
I ovi savjeti su naša preporuka.
Otvorite prave kanale za povratnu informaciju: redovni razgovori jedan na jedan, ali i anonimna anketa za one koji se ne usude reći glasno. Kad neko iznese problem, ne preusmjeravajte odmah na rješenje: prvo priznajte da problem postoji.
Pohvala neka bude konkretna (šta je osoba uradila i zašto je to važno), ne generička fraza koja se ponavlja svima. Kriterije napredovanja i raspodjele posla objasnite unaprijed i držite ih se i kad vam je neko bliži.
Ponudite razvoj (obuku, nov zadatak, mentorstvo) i poštujte granicu privatnog života: ne tražite stalnu dostupnost bez razloga i bez priznanja. Vrijednosti firme neka budu ono što se živi svaki dan, ne samo tekst na zidu ili u prezentaciji.
Dva obrasca jedan pored drugog
Pregled pomaže da brzo prepoznate u kom obrascu ste.
| Pitanje | Klasična toksičnost | Toksična pozitivnost |
|---|---|---|
| Kako izgleda izvana | Vidljivo loše: pritisak, kontrola, strah | Izgleda idealno: timski duh, osmijesi, pozitivna energija |
| Šta se dešava s problemima | Problemi se imenuju, ali se rješavaju nepravedno ili grubo | Problemi se ne imenuju, kritika se izbjegava |
| Tipičan znak | Mikromenadžment, favorizovanje, zlostavljanje | Generička pohvala, brzo preusmjeravanje na rješenje prije priznanja problema |
| Šta zaposleni gubi | Autonomiju i osjećaj pravednosti | Jasnu sliku o tome gdje stoji i kako napreduje |
Izvor: naša preporuka, sinteza znakova opisanih u ovom vodiču.
Lista za provjeru
Lista je naša preporuka.
- Povratna informacija koju dajem ili dobijam je konkretna, ne uopštena pohvala.
- Kad neko iznese problem na sastanku, prvo ga priznajem, tek onda tražim rješenje.
- Odluke o napredovanju i raspodjeli posla mogu objasniti svakome ko pita.
- Niko u timu ne mora da glumi da je sve u redu kad nije.
- Pravila važe isto za omiljene i za ostale.
- Kad griješim, priznajem to pred timom.