Autentičnost na poslu: kada pomaže, a kada postaje izgovor

Kada biti svoj na poslu pomaže, a kada „takav sam“ postaje izgovor: šta kažu istraživanja o autentičnosti i prilagođavanju, šta lider može podijeliti s timom i kako razgovarati o ponašanju koje šteti timu.

17. august 2025. - 23:31
Ažurirano: prije 1 mjesec
Autentičnost na poslu: kada pomaže, a kada postaje izgovor

Ukratko: Biti svoj na poslu ima smisla kad ne morate glumiti slaganje ni skrivati ko ste: u istraživanjima je autentičnost povezana s boljom dobrobiti i većom angažovanošću. Izgovor postaje kad „takav sam“ opravdava ponašanje koje šteti timu; to je naša procjena. Naša preporuka: prilagodite način, ne vrijednosti, a o tuđem ponašanju razgovarajte konkretno, ne o karakteru.

Posljednjih godina poslovna kultura voli poruke kao „Donosi cijelog sebe na posao.“ i „Iskrenost gradi povjerenje.“ U tome ima smisla: ljudi žele raditi tamo gdje ne moraju skrivati dio sebe. Ali šta kad se pod izgovorom „to sam jednostavno ja“ opravdava neprofesionalnost ili ponašanje koje šteti drugima? Ovaj vodič je za zaposlene, vođe timova i menadžere. Pouzdano istraživanje o autentičnosti na poslu iz BiH nismo našli, pa se oslanjamo na istraživanja iz drugih zemalja, a gdje istraživanja nema, to piše uz savjet.

Šta istraživanja kažu o autentičnosti na poslu?

Sandra Cha, Patricia Faison Hewlin, Laura Morgan Roberts i saradnici objavili su 2019. u časopisu Academy of Management Annals pregled empirijskih istraživanja o autentičnosti na poslu, koja su nastajala u odvojenim oblastima, od autentičnog liderstva do emocionalnog rada. Pregled obuhvata deset različitih pojmova autentičnosti i, kako piše u sažetku, i potvrđuje i ublažava oduševljenje autentičnošću u popularnoj i poslovnoj štampi.

Prema saopćenju Florida International University, jedna od autorica, Brooke Buckman, upozorava na ideju da sve treba podsticati da budu autentični, jer biti svoj u poslovnom svijetu u mnogo slučajeva nije jednako prihvaćeno kod svih. Prema saopćenju, lične koristi autentičnosti pripadnike manjina često koštaju u karijeri, a Buckman navodi da neke žene koje su na poslu autentične mogu biti viđene kao osobe koje nisu za menadžment. Za vas to znači: biti svoj nije jednako sigurno za svakoga u timu, pa menadžer koji to traži treba prvo pokazati da se iskrenost ne kažnjava. To je naše tumačenje.

Kada je biti svoj korisno?

Anna Sutton je u meta-analizi (Personality and Individual Differences, 2020) objedinila 75 studija s 36.533 ispitanika. Autentičnost je bila povezana s dobrobiti (r = 0,40) i s angažovanošću na poslu (r = 0,37; to pitanje ispitivalo je 10 studija). To su korelacije, ne dokaz uzroka, a većina studija se, prema autorici, oslanja na zapadne, individualističke pojmove i mjere.

Suprotno od toga je glumljenje. Patricia Faison Hewlin, Tracy Dumas i Meredith Burnett (Academy of Management Journal, 2017) našli su u anketi zaposlenih, provedenoj u dva navrata, da je glumljenje slaganja s vrijednostima organizacije povezano s manjom angažovanošću. Kad se njihove vrijednosti nisu slagale s organizacijom, ljudi su više glumili ako su lidera doživljavali kao osobu visokog integriteta, kako su autori i predvidjeli.

Naša preporuka za menadžere: ne tražite od ljudi da dijele privatne stvari, ali izričito pozovite na neslaganje u poslu („Šta u ovom planu ne valja?“) i zahvalite kad ga dobijete. Novog zaposlenog u prvim danima pitajte i šta radi najbolje i u kakvim uslovima najbolje radi.

Da li je prilagođavanje situaciji glumljenje?

Prilagođavanje ponašanja ljudima i situaciji psihologija zove samopraćenje (engl. self-monitoring). Prema meta-analizi Davida Daya i saradnika (Journal of Applied Psychology, 2002; 136 uzoraka), rezultati upućuju na to da je samopraćenje važno za razumijevanje mnogih pitanja u organizacijama, među njima učinka na poslu i toga ko se izdvoji kao lider.

Novije meta-analize daju oprezniju sliku. Linghe Lei, Chen Wang i Jonathan Pinto (Personality and Social Psychology Bulletin, 2025; 55 uzoraka) našli su da je samopraćenje pozitivno povezano s izdvajanjem kao lider, s djelotvornošću lidera i, suprotno očekivanju autora, s autentičnim liderstvom. Ali kad lidera ocjenjuju podređeni, veza je obično bila statistički neznačajna. Klaus Moser i saradnici (Journal of Occupational and Organizational Psychology, 2026; 35 uzoraka) našli su skromnu ukupnu vezu s učinkom na poslu (r = 0,12). Veza se pokazala samo u ocjenama nadređenih, ne i u procjenama zasnovanim na mjerama rezultata, i to u ocjenama doprinosa izvan radnih zadataka (kontekstualni učinak), ne u obavljanju samih zadataka. Prema autorima, ta veza je, čini se, više stvar stila, utiska na ocjenjivače, nego stvarnog doprinosa poslu.

Kako se prilagoditi, a ostati svoj?

Herminia Ibarra u tekstu za Harvard Business Review (2015), tekstu za praksu, a ne recenziranoj studiji, opisuje dvije krajnosti. „Kameleoni“, koji se lako prilagođavaju, mogu ostaviti utisak neiskrenosti. Oni koji izražavaju šta misle i osjećaju i kad se to kosi sa zahtjevima situacije rizikuju da predugo ostanu pri ponašanju koje im je ugodno. Ibarra piše da smo skloni uhvatiti se za autentičnost kao izgovor da ostanemo pri onome što nam je ugodno, a da učenje počinje ponašanjem koje se čini neprirodnim.

Naša preporuka: prilagodite način, a ne vrijednosti. Iskreni možete biti, ali birajte kako i kada nešto kažete: ton, dužinu poruke i trenutak birajte prema ljudima i situaciji. Ne glumite slaganje s odlukom koju smatrate pogrešnom i ne govorite ono što ne mislite.

Kada „takav sam“ postaje izgovor?

Autentičnost nije dozvola da ignorišete kontekst u kojem radite, nego odgovornost za ono što vaše prisustvo donosi timu. Tipične situacije:

  • upadanje kolegi u riječ uz objašnjenje „ja sam direktan tip“;
  • isključena kamera na sastanku za koji je tim dogovorio da bude uključena, uz izgovor „ne voliš takvu komunikaciju“;
  • loš dan koji postane norma, pa posljedice nosi cijeli tim;
  • rad u samoći iako posao zavisi od saradnje;
  • izbjegavanje teških razgovora iako vodite tim i morate davati povratnu informaciju;
  • direktnost bez mjere: ko ne zna kad prešutjeti, gradi zidove, ne mostove.

Pitanja za provjeru su naša: Da li zbog vašeg ponašanja neko drugi radi više, trpi ili šuti? Da li biste isto prihvatili od kolege? Da li izbjegavate dio posla koji vaša uloga traži jer vam ne ide prirodno? Ako je odgovor „da“, ne morate postati druga osoba, nego promijeniti jedno ponašanje.

Šta je s kamerom na online sastancima?

U terenskom eksperimentu Kristen Shockley i saradnika (Journal of Applied Psychology, 2021) učestvovala su 103 zaposlena jedne američke firme za zdravstvene usluge. Prema saopćenju Univerziteta Georgia, nasumično odabrana polovina je dvije sedmice na online sastancima imala kameru uključenu, a druga polovina isključenu, pa su grupe zamijenile uslove. Rezultati su, prema sažetku rada, podržali model autora: uključena kamera povezana je s većim dnevnim umorom, a umor s tim da ljudi manje iznose mišljenje i manje se uključuju na sastancima. Umor uz kameru bio je izraženiji kod žena i kod onih koji su kraće u firmi, piše u saopćenju, a prva autorka kaže da ne zagovaraju da kamere uvijek budu isključene, nego da ljudi imaju više slobode izbora.

Zato je, po našoj procjeni, bolje da o kameri odlučuje dogovor tima nego nečiji karakter. Naša preporuka: dogovorite u timu kad je kamera potrebna, a kad nije, i neka pravilo važi za sve.

Šta lider može podijeliti s timom, a šta ne?

George Banks i saradnici su u meta-analizi (The Leadership Quarterly, 2016; 100 uzoraka, 25.452 ispitanika) poredili autentično liderstvo s ustaljenijim pojmom transformacijskog liderstva. Veza je bila toliko jaka (ρ = 0,72) da, prema autorima, upućuje na preklapanje pojmova, a nijedan nije primjetno dodao predviđanju ishoda preko drugog. Autentično liderstvo je ipak bolje predviđalo učinak grupe ili organizacije i spremnost zaposlenih da pomažu izvan opisa posla. Za vas to znači: kako ga mjere upitnici, autentično liderstvo se dobrim dijelom poklapa s onim što se već zna o dobrom vođenju, pa nije zaseban recept. To je naše tumačenje.

Otvorenost može odmoći i osobi višeg statusa. Kerry Roberts Gibson, Dana Harari i Jennifer Carson Marr su u tri laboratorijska eksperimenta (Organizational Behavior and Human Decision Processes, 2018) sa studentima ispitali šta se dešava kad partner u zajedničkom zadatku otkrije ličnu slabost (u jednoj studiji da ide terapeutu). Partner nije bio stvarna osoba, poruke su bile unaprijed napisane, a viši status je značio, na primjer, studenta MBA studija naspram kolege s istih studija, ne nadređenog. Kad je slabost otkrio partner višeg statusa, učesnici su niže ocjenjivali njegov status, manje su se povodili za njegovim povratnim informacijama, bilo je više neslaganja oko zadatka i odnos je bio lošiji. Kod partnera istog statusa toga nije bilo.

Gdje je granica?

Ograničenja te studije su važna. Autori sami navode da je saradnja bila kratka i nova i da učesnici nisu mogli uzvratiti otkrivanjem svoje slabosti. Dodajemo da su učesnici bili studenti, da partner nije bio njihov šef, da studija nije ispitivala lidere ni timove i da su otkrivene lične slabosti (loš uspjeh na studiju, prekomjerna težina, odlazak terapeutu), ne greška u poslu. Studija ne kaže da lider ne smije priznati grešku. Sličan primjer iz prakse opisuje Ibarra: Cynthia, generalna menadžerka u jednoj zdravstvenoj organizaciji, kojoj je unapređenje deset puta povećalo broj direktnih podređenih, rekla je novom timu da želi taj posao, ali da je strah i da joj treba njihova pomoć. Prema Ibarri, izgubila je kredibilitet kod ljudi kojima je trebao samouvjeren lider.

Razlika je između pitanja o poslu („Kako biste vi ovo riješili?“) i poruke da se ne snalazite. Podjela u tabeli je naša:

Podijelite s timomNe prebacujte na tim
„Ne znam, provjerit ću“, pa povratak s odgovoromStalno traženje potvrde da ste dobar šef
Priznanje greške i šta ćete promijenitiStalno preispitivanje već donesenih odluka pred timom
Molba za stručno mišljenje ili pomoć u zadatkuStrah i nesigurnost zbog nove uloge: to nosite nadređenom, mentoru ili osobi od povjerenja izvan tima
Kratka informacija da prolazite težak period, ako to utiče na posaoDetalji privatnih problema i očekivanje da vas tim emocionalno nosi

Izvor: naši primjeri, ne nalaz istraživanja. Lijeva kolona je ono što zovemo autentičnošću s integritetom, a desna prebacivanje vlastitog tereta na tim. Više o razvoju vještina vođenja pišemo u vodiču kako razvijati liderske vještine.

Kako razgovarati s kolegom čije ponašanje šteti timu?

Ako vodite tim, razgovor o ponašanju je dio posla, i kad ne volite konflikt. Avraham Kluger i Angelo DeNisi su u meta-analizi (Psychological Bulletin, 1996; 607 veličina učinka) našli da je povratna informacija u prosjeku popravila učinak, ali je više od trećine intervencija učinak smanjilo. Rezultati upućuju na to da povratna informacija djeluje slabije što više pažnju skreće sa zadatka na samu osobu. Koraci su naša preporuka, u skladu s tim nalazom:

  1. Pripremite konkretan primjer: „Na sastanku u utorak ste tri puta prekinuli kolegu dok je predstavljao plan, pa ga nije završio“, a ne „Stalno prekidate ljude“.
  2. Razgovarajte nasamo i uskoro, dok se svi sjećaju situacije.
  3. Opišite ponašanje i posljedicu, ne karakter. Ne „Vi ste bezobrazni“, nego šta je urađeno i šta je to izazvalo.
  4. Pitajte kako kolega to vidi. Možda ne zna kako njegovo ponašanje djeluje na druge.
  5. Na „takav sam“ odgovorite mirno: „Ne tražim da budete druga osoba. Tražim da na sastancima pustite kolegu da završi.“
  6. Dogovorite jednu promjenu i novi razgovor za dvije sedmice. Ako se ništa ne mijenja, a ponašanje šteti ljudima ili poslu, uključite svog nadređenog i HR.

Ako je ponašanje već preraslo u sukob, pogledajte naš vodič o konfliktu u timu.

Šta ako vama kažu da vaše ponašanje smeta?

Naša preporuka: pitajte za konkretan primjer i odvojite namjeru od posljedice, jer posljedica je stvarna i kad niste htjeli nikoga povrijediti. Ne branite se ličnošću: „Takav sam“ zatvara razgovor, a „Hvala što ste rekli, šta bi pomoglo?“ ga otvara. Ako mislite da se od vas traži da glumite vrijednosti koje nemate, recite to otvoreno; to je drugi razgovor, ne razgovor o ponašanju.

Lista za provjeru

Lista je naša, ne nalaz istraživanja.

  • Donesite na posao svoj stil, ideje i energiju, ali ne glumite slaganje s onim što smatrate pogrešnim samo da biste se uklopili.
  • Loš dan je normalan; loš dan svake sedmice je tema za razgovor.
  • Kao lider priznajte grešku i recite „ne znam“, a strah i nesigurnost nosite nadređenom ili mentoru, ne timu. Pozovite na neslaganje u poslu, ali ne tražite da ljudi dijele privatne stvari.
  • Pravila tima, na primjer o kameri i upadanju u riječ, važe za sve, i za menadžera. Kako se gradi takav tim, pisali smo u vodiču kako izgraditi jak tim.

Zdrava radna kultura nije ni prisilno pozitivna ni brutalno iskrena. Najvrijedniji članovi tima nisu oni koji uvijek kažu „to sam ja“, nego oni koji kažu: „To sam ja, ali znam i ko smo mi.“ Ostale tekstove o vođenju ljudi naći ćete u temi Liderstvo.