Menadžer ne mora znati sve: kako voditi kad nemate odgovor

Kako voditi tim kad nemate odgovor: šta istraživanja kažu o liderima koji priznaju šta ne znaju, kako to reći timu, koga pitati i kako odlučiti uz neizvjesnost.

17. august 2025. - 21:36
Ažurirano: prije 1 mjesec
Menadžer ne mora znati sve: kako voditi kad nemate odgovor

Ukratko: Ne morate znati sve. Istraživanja povezuju skromnost lidera s angažovanijim zaposlenima. U eksperimentima sa savjetima lošije je ocijenjen savjetnik koji samo kaže da nije siguran, ali ne i onaj koji nesigurnost izrazi rasponom ili vjerovatnoćom. Naša preporuka: recite timu šta znate, šta ne znate i do kada ćete imati odgovor.

Od menadžera se često očekuje da bude lider, stručnjak, mentor i pregovarač u isto vrijeme, i da ima odgovor na svako pitanje tima. To nije realno: u većini timova ljudi u svom dijelu posla znaju više od menadžera, a pitanja dolaze brže nego što jedan čovjek može na sve odgovoriti. To je naša procjena, ne nalaz istraživanja.

Ovaj vodič je za menadžere i vođe timova u BiH: šta istraživanja kažu o liderima koji priznaju šta ne znaju, kako to reći, koga pitati i kako odlučiti kad siguran odgovor nema niko. Istraživanje o tome u BiH nismo našli, pa se vodič oslanja na studije iz drugih zemalja; savjete bez istraživanja označavamo kao naše.

Šta se dešava kad menadžer glumi da zna sve?

Problem nastaje kad se na menadžera gleda kao na „superheroja“, nekoga ko ne smije pokazati slabost ni neznanje. Ako lider glumi nepogrešivost, teško će priznati grešku, a još teže će dati prostor drugima da odlučuju. U našem poslovnom okruženju hijerarhija je često jaka, pa to očekivanje dolazi i odozgo i odozdo: uprava traži odgovore, a tim čeka da šef kaže kako. To je naša procjena.

Šta istraživanja kažu o liderima koji priznaju da ne znaju?

Bradley Owens i David Hekman su za rad u časopisu Academy of Management Journal (2012) obavili 55 dubinskih intervjua s liderima. Počeli su sa 17 lidera jedne velike hipotekarne banke na sjeverozapadu SAD-a, a nastavili s liderima iz vojske, proizvodnje, visoke tehnologije, bolnica, finansijskih i maloprodajnih usluga i vjerskih organizacija. Skromnost lidera opisali su kroz tri vrste ponašanja: lider priznaje svoje granice, propuste i greške, ističe snage i doprinos ljudi u timu i pokazuje da i sam uči.

Prema iskazima ispitanika, lider koji prizna vlastitu nesigurnost daje i timu dozvolu da je prizna i podstiče okruženje u kojem se isprobava i otvoreno razgovara o onome što se uči. Za lidere koji su glumili da znaju sve ispitanici su rekli da su odvojeni od stvarnosti u kojoj ljudi rade, a ljudi su se pred njima ustručavali da priznaju šta ne razumiju, pa čak i da postave pitanje kako bi nešto razjasnili. Kad je lider zauzimao stav sigurnosti, ljudi su smatrali da nedoumice trebaju držati za sebe dok ne budu mogli iznijeti uglađen i sigurniji plan.

To je model izveden iz intervjua, ne mjerenje učinka. Autori navode da su ispitanici prepričavali događaje iz prošlosti, pa iskazi mogu biti uljepšani ili naknadno protumačeni.

Šta pokazuju mjerenja?

Owens, Michael Johnson i Terence Mitchell su u radu u časopisu Organization Science (2013) koristili osam laboratorijskih i terenskih uzoraka i mjeru skromnosti koju ne popunjava sama osoba, nego ljudi koji je posmatraju. U velikom terenskom uzorku ispitivali su skromnost lidera. Prema saopćenju Univerziteta u Buffalu iz decembra 2011., dok je rad još čekao objavu, u radu su korišteni podaci više od 700 zaposlenih i 218 lidera, a skromnost lidera bila je povezana s timovima više usmjerenim na učenje, angažovanijim zaposlenima i manje dobrovoljnih odlazaka. To je veza, ne dokaz da skromnost uzrokuje te ishode.

Meta-analiza Yifei Luo i saradnika (Frontiers in Psychology, 2022) objedinila je 84 korelacije iz 53 nezavisne studije s ukupno 16.534 ispitanika. Skromnost lidera bila je pozitivno povezana s angažovanošću, emotivnim povjerenjem, zadovoljstvom poslom i učinkom na zadacima, među ostalim ishodima; za zadovoljstvo poslom autori su imali samo dvije studije. Skromnost su u svim studijama ocjenjivali zaposleni. Veze djelimično zavise od starosti i spola ispitanika, nacrta studije, zemlje i godine, a autori nalaze tumače oprezno.

Kad skromnost ne pomaže?

Prema iskazima iz intervjua Owensa i Hekmana, skromnost je djelovala samo u mjeri u kojoj su ljudi lidera smatrali i kompetentnim, posebno kad je priznavao greške i granice. Autori zaključuju da skromnost može izgledati kao slabost ako lider ne djeluje i samouvjereno i uspješno. Kod direktora i drugih s vidljivim autoritetom kompetentnost skromnog lidera rjeđe je dolazila u pitanje nego kod lidera nižeg nivoa. Skromnost je bolje prihvatana kad su je ljudi vidjeli kao iskrenu, a glumljena skromnost izazivala je prezir i sumnju. Iskazi upućuju i na to da bi u situacijama krajnjeg vremenskog pritiska ili prijetnje skromno ponašanje štetilo i moglo navesti ljude da posumnjaju da je lider dorastao situaciji.

Za vas to znači: priznanje da nešto ne znate djeluje kad tim vidi da posao inače znate i da imate plan. To je naše tumačenje nalaza.

Kako reći „ne znam“ da tim ne izgubi oslonac?

Celia Gaertig i Joseph Simmons su u 11 studija s ukupno 4.806 učesnika (Psychological Science, 2018) ispitivali kako ljudi ocjenjuju savjet o neizvjesnom događaju. Studije su rađene na internetskoj platformi Amazon Mechanical Turk i u laboratoriji, a u dijelu njih učesnici su prognozirali ishode sportskih utakmica, piše časopis Poslovne škole Booth Univerziteta u Chicagu. Savjetnici koji su rekli da nisu sigurni ocijenjeni su lošije od samouvjerenih. Ali savjetnici koji su nesigurnost izrazili rasponom ishoda, vjerovatnoćom u brojkama ili rečenicom da je jedno vjerovatnije od drugog nisu ocijenjeni lošije od savjetnika sa sigurnim savjetom, a kad su morali birati, učesnici su češće birali savjetnika s nesigurnim savjetom nego onoga sa sigurnim.

Autori zaključuju da savjetnicima koristi kad govore samouvjereno, ali ne kad pokazuju sigurnost koje nema. To nije mjereno na poslu, pa je prenos na razgovor menadžera i tima naše tumačenje.

Šta reći timu kad ne znate?

Menadžer koji otvoreno kaže „ne znam, hajde da istražimo“ pokazuje da je učenje stalni proces. To je naša procjena, a preporuka je da uz te riječi odmah kažete i plan:

  1. Šta već znate.
  2. Šta ne znate i zašto je to važno za odluku.
  3. Kako ćete saznati i koga ćete pitati.
  4. Do kada ćete imati odgovor.
  5. Šta tim radi do tada.

Na primjer: „Ne znam da li nam nova pravila mijenjaju obračun. Danas pitam računovodstvo, odgovor imate do četvrtka, a do tada radimo po starom.“ Kad imate procjenu, recite je s rasponom: „Mislim da ćemo završiti za tri do pet sedmica, vjerovatnije pet.“ Primjeri su naši.

Ne govorite „ne znam“ za ono što kao menadžer morate znati: ciljeve tima, prioritete, rokove i to ko je za šta odgovoran. To je naša procjena.

Koga pitati: tim, stručnjaka ili nadređenog?

Kathleen Eisenhardt sa Univerziteta Stanford proučavala je kako najviša rukovodstva osam firmi koje su proizvodile mikroračunare donose strateške odluke (Academy of Management Journal, 1989). Istraživači su razgovarali sa svim članovima najvišeg rukovodstva. Timovi koji su odlučivali brže koristili su više informacija i razmatrali više opcija, ne manje.

Direktori brzih timova tražili su mišljenje svih članova uprave, ali su se najviše oslanjali na jednog ili dva najiskusnija rukovodioca u firmi, koje je autorica nazvala savjetnicima. Direktori sporih timova savjetnika nisu imali ili je tu ulogu imao manje iskusan rukovodilac. Neki autokratski direktori odlučivali su brzo, a neki sporo, pa centralizovano odlučivanje samo po sebi nije bilo brže. To su prijedlozi izvedeni iz osam slučajeva, ne test na velikom uzorku.

Šta ne znateKoga pitatiKako pitati
Stručni detalj posla u timuČlana tima koji taj posao radi„Šta bi ti uradio i zašto?“
Propis, porez, ugovorPravnika, računovođu ili HRPisano pitanje, pisani odgovor
Prioritete i očekivanja upraveNadređenogS dvije opcije i vašim prijedlogom
Odluku s mnogo nepoznanicaJednu ili dvije iskusne osobeNasamo, prije sastanka s timom

Izvor: naš prijedlog, ne nalaz istraživanja.

Naša preporuka: savjet tražite za stvarno teško pitanje, od osobe koja se u to razumije, i recite zašto pitate baš nju, na primjer: „Ti si ovo radila na prošlom projektu, kako bi ti postavila rokove?“

Kad član tima zna više od vas, razmislite da mu prepustite i odluku, ne samo savjet. To je naša preporuka; kako predati posao bez mikroupravljanja, pisali smo u vodiču o delegiranju.

Kako odlučiti kad siguran odgovor nema niko?

U istoj studiji svi brzi timovi su sukob rješavali aktivno i na isti način, koji je jedan potpredsjednik nazvao konsenzusom s ogradom. Tim prvo pokušava postići saglasnost uz učešće svih. Ako saglasnosti nema, odluku donosi direktor, često s nadležnim potpredsjednikom, uz mišljenja cijelog tima. Jedan rukovodilac spore firme rekao je da je odlučivanje konsenzusom svima praktično davalo pravo veta.

U praksi: pitati tim ne znači čekati da se svi slože. To je naše tumačenje. Koraci su naša preporuka:

  1. Odredite rok za odluku i recite ga timu.
  2. Zapišite šta znate i šta ne znate, i šta bi promijenilo odluku.
  3. Pripremite bar dvije opcije.
  4. Pitajte tim i jednu ili dvije iskusne osobe.
  5. Pokušajte se dogovoriti. Ako dogovora nema do roka, odlučite vi i objasnite zašto.
  6. Dogovorite kad ćete odluku provjeriti i šta bi bio znak da je treba promijeniti.

Odluku koju lako možete promijeniti donesite brže, a za onu koju teško vraćate, kao što su zapošljavanje ili veliki ugovor, uzmite više vremena i više mišljenja. To je naša procjena.

Skromnost ili neodlučnost: u čemu je razlika?

SituacijaSkroman menadžerNeodlučan menadžer
Kad ne znaKaže šta ne zna i kako će saznatiKaže da nije siguran i tu stane
Kad pita timPita da bi odlučio boljePita da bi odluku prebacio na druge
RokOdređuje rok za odlukuČeka da se problem riješi sam
Kad se tim ne slažeSasluša sve i odlučiČeka da se svi slože
GreškaKaže šta je pogriješio i šta mijenjaIzbjegava odluke da ne bi pogriješio
OdgovornostOdluku preuzima na sebeSkriva se iza tima ili uprave

Izvor: naša procjena, ne nalaz istraživanja.

Slično opisuju i intervjui Owensa i Hekmana: skromni lideri poticali su ljude da donesu odluku i krenu, a ako se pokaže pogrešnom, da iz nje uče.

Vodi li strah od neznanja u izgaranje?

Istraživanje koje mjeri da li očekivanje da menadžer zna sve vodi u izgaranje na poslu (burnout) nismo našli. Najbliže je meta-analiza Andrewa Hilla i Thomasa Currana (Personality and Social Psychology Review, 2016), koja je objedinila 43 studije s 9.838 učesnika iz rada, sporta i obrazovanja.

Perfekcionistička zabrinutost, odnosno briga zbog grešaka, strah od loše ocjene drugih i osjećaj jaza između očekivanja i učinka, imala je srednje do jake pozitivne veze s ukupnim izgaranjem i srednje s njegovim simptomima, a u nekim slučajevima bila je štetnija upravo na poslu. Težnja savršenstvu i visoki lični standardi imali su slabe negativne ili neznačajne veze s izgaranjem, iako su na poslu u nekim slučajevima bili manje korisni nego u sportu i obrazovanju. Većina studija je presječna, pa veza nije dokaz uzroka, a rad mjeri ličnu crtu, ne očekivanja firme.

Naša preporuka: visoke standarde zadržite, ali strah od toga da će neko vidjeti da nešto ne znate ne pretvarajte u pravilo tima. Kako graditi tim u kojem se smije pitati i priznati greška, pisali smo u vodiču o jakom timu.

Više o stresu i izgaranju naći ćete u temi Mentalno zdravlje na poslu.

Šta firma može uraditi?

Naša preporuka: umjesto da od menadžera očekujete svemoć, osnažite ih alatima, edukacijama i podrškom. Konkretno, za upravu i HR:

  • Dajte menadžeru osobu kojoj se može obratiti, mentora ili iskusnijeg kolegu.
  • Odredite kome se obraća za pravna, finansijska i kadrovska pitanja i ko odobrava vanjskog stručnjaka.
  • Ocjenjujte da li se vratio s odgovorom u roku, a ne to što je rekao da nešto ne zna.

Lista za provjeru

Lista je naša preporuka.

  • Tim od mene bez odlaganja dobija ciljeve, prioritete, rokove i podjelu odgovornosti.
  • Kad ne znam, kažem šta znam, šta ne znam, kako ću saznati i do kada.
  • Za teško pitanje pitam osobu koja se u to razumije i kažem zašto pitam baš nju.
  • Imam jednu ili dvije iskusne osobe s kojima prolazim teške odluke.
  • Svaka veća odluka ima rok, a kad se tim ne složi, odlučujem ja.
  • Kad pogriješim, kažem to timu i šta mijenjam.

Kako pitati tim šta biste trebali raditi drugačije, opisali smo u vodiču kako razvijati liderske vještine.

Ostale tekstove o vođenju ljudi naći ćete u temi Liderstvo.