Onboarding kao stvarni početak employer brandinga

Employer branding se stvarno provjerava u prvim sedmicama na poslu, ne u kampanji. Vodič objašnjava zašto je onboarding test obećanja iz oglasa i šta o toj vezi kažu istraživanja.

2. februar 2026. - 23:16
Ažurirano: prije 8 dana
Onboarding kao stvarni početak employer brandinga
Prvi radni dan u kompaniji uz osjećaj topline i profesionalne dobrodošlice.

Ukratko: Employer branding se obično shvata kao marketing: karijerna stranica, kampanje, društvene mreže. Ali obećanje iz oglasa i intervjua stvarno se provjerava tek u prvim sedmicama, kroz onboarding. Istraživanja povezuju kvalitet uvođenja sa zadovoljstvom, učinkom i ostankom; jedna manja studija povezuje ga i s doživljajem kompanije kao dobrog poslodavca. Naša preporuka: tretirajte onboarding kao dio employer brandinga, ne kao administraciju.

Prvi radni dan, dobrodošlica i prve sedmice na poslu su trenutak kad novi zaposlenik provjerava da li je obećanje iz oglasa i razgovora za posao stvarno istina. Taj test se dešava prije nego iko od njegovih poznanika vidi ijednu objavu o firmi na društvenim mrežama.

Employer branding počinje prije kampanje, u iskustvu

Employer branding se u praksi često svodi na komunikaciju prema vani: karijerna stranica, oglasi za posao, sadržaj na društvenim mrežama. Istraživanja o uvođenju u posao pokazuju da se ugled poslodavca prvo gradi, ili ruši, iznutra, u iskustvu koje zaposlenik stvarno proživi, a ne samo u kampanji koju vidi prije nego što dođe na posao.

Veliki pregled istraživanja o uvođenju novozaposlenih potvrđuje dio ove teze: koliko novi zaposlenik razumije posao, vjeruje da ga može dobro raditi i osjeća se prihvaćenim u timu povezano je sa zadovoljstvom poslom, posvećenošću firmi, radnim učinkom i ostankom. Tu meta-analizu i ostale poluge kojima HR oblikuje kulturu firme opisali smo u vodiču o ulozi HR-a u korporativnoj kulturi, pa je ovdje ne ponavljamo.

Šta istraživanje kaže o vezi s ugledom poslodavca

Da je onboarding povezan sa zadovoljstvom i ostankom, istraživanja mjere dobro. Da li je povezan baš s tim kako zaposlenik doživljava firmu kao poslodavca, mjereno je mnogo rjeđe. Rocío Díaz-Muñoz i María-Paz Andrés-Reina su u radu Univerziteta u Malagi (2024, časopis Rect@) napisale da do njihovog istraživanja nije bilo direktnih mjerenja te veze.

Anketirale su 194 studenta završne godine koji su tri mjeseca radili praksu u firmama u Malagi, u Španiji, prosječne starosti 23 godine, 71% žena, polovina bez ranijeg radnog iskustva; firme su uglavnom male i srednje. Studenti su ocjenjivali 30 praksi uvođenja i, odvojeno, koliko firmu doživljavaju kao sjajno mjesto za rad, po kriterijima organizacije Great Place to Work (kredibilitet, poštovanje, pravičnost, ponos, drugarstvo).

Oni koji su onboarding ocijenili bolje dosljedno su bolje ocijenili i firmu kao poslodavca; veza je bila statistički značajna za deset konkretnih praksi, najjača kod ličnog sastanka s menadžerom (Spearmanov koeficijent 0,615 od 1) i kod popisa ključnih kontakt osoba u firmi (0,562).

To je povezanost, ne dokaz uzroka, iz jedne manje studije sa samoprocjenom (studenti su sami ocjenjivali i onboarding i firmu) na studentima na praksi u Španiji, ne na novozaposlenima u BiH; „sjajno mjesto za rad“ je srodan, ali uži pojam od employer brandinga u cjelini. Šire istraživanje koje bi istu vezu mjerilo kod zaposlenika uopšte, van jedne zemlje i jedne vrste uzorka, u našoj pretrazi (oktobar 2026.) nismo našli; navodimo ga kao najbliži direktan dokaz koji postoji, ne kao utvrđenu činjenicu za svaku firmu.

Kad obećanje pukne

Onboarding koji ne drži obećanje iz oglasa nije samo loš prvi utisak. Istraživanja o kršenju psihološkog ugovora, odnosno osjećaju zaposlenog da firma nije ispunila ono što je, po njegovom shvatanju, preuzela, povezuju to s nepovjerenjem, manjim zadovoljstvom poslom i privrženošću firmi, češćom namjerom odlaska i manje dobrovoljnog truda. Taj mehanizam, uz pojam „tihog otkaza“, detaljnije smo opisali u vodiču o tihom otkazu.

Vrijeme kad se ovo najčešće dešava je rano. Skoro 40% odlazaka u prvoj godini desi se u prva tri mjeseca, pokazuju podaci iz SAD-a koje smo naveli u vodiču o prvih 90 dana rada; za BiH takav podatak nismo našli. Upravo u tom periodu employer brand prestaje biti obećanje i postaje nešto što je zaposlenik stvarno doživio, dobro ili loše.

Šta onboarding praktično treba sadržavati

Naša preporuka: dobar onboarding ne mora biti spektakularan. Potrebni su jasna struktura prve sedmice, neko ko novog kolegu predstavi timu, jedna kontakt osoba za pitanja i iskren razgovor poslije nekoliko dana o tome šta je nejasno. Jedan konkretan način da se to organizuje jeste dodjela iskusnijeg kolege, takozvanog buddyja, koji nije nadređeni; kako takav program postaviti, pisali smo u vodiču o buddy programu.

Naša preporuka: ono što je obećano na razgovoru za posao i na karijernoj stranici neka bude usklađeno sa stvarnim stanjem u firmi, jer to prvo primijeti baš novi zaposlenik. Priče postojećih zaposlenika, iznesene njihovim riječima, vjerodostojnije grade ugled poslodavca od uredničkih kampanja, jer dolaze od ljudi koji su onboarding stvarno prošli.

Naša procjena: prvi utisak je teško popraviti kasnije. Ako novi zaposlenik poslije mjesec dana kaže da se osjeća izgubljeno, ta priča se proširi među poznanicima i kolegama, i nijedna kampanja je ne poništava.

Lista za provjeru

Lista je naša preporuka.

  • Ima li novi zaposlenik pisani plan za prvu sedmicu, ne samo papire za potpisati?
  • Postoji li jedna osoba kojoj se može obratiti s pitanjem koje se ne postavlja na sastanku?
  • Da li je neko s njim razgovarao poslije prvih nekoliko dana o tome šta mu je nejasno?
  • Vidi li se ono što ste obećali na razgovoru za posao već u prvoj sedmici rada?
  • Pratite li koliko ljudi ode u prva tri mjeseca i zašto?