Kako održati zdravu konkurenciju među kolegama
Šta menadžer treba znati o konkurenciji među kolegama: kada takmičenje podiže učinak, kada vodi sabotaži i slabijoj razmjeni informacija, kako rang liste i nagrade oblikuju odnose i kako postaviti fer pravila.
Ukratko: Takmičenje u prosjeku ne podiže učinak: meta-analiza nije našla ukupnu vezu vrijednu pomena. Bolji učinak prati cilj da budete bolji od drugih, a slabiji cilj da ne budete lošiji od njih. Informacija o rangu je u laboratorijskom eksperimentu podigla trud i podstakla sabotažu. Naša preporuka: neka se ljudi takmiče u brojkama koje kolega ne može pokvariti, uz zajednički cilj tima.
Ovaj vodič je za menadžere i vođe timova u BiH čiji se ljudi nadmeću za bonus ili mjesto na rang listi. Istraživanje o konkurenciji među kolegama u BiH nismo našli, pa se vodič oslanja na istraživanja iz drugih zemalja. Većina nije rađena u firmama, a kod mnogih eksperimenata sažetak ne kaže ko su bili učesnici; gdje to znamo, piše uz istraživanje. Gdje istraživanja nema, uz savjet piše da je naš. Druge tekstove o vođenju ljudi naći ćete na stranici teme upravljanje timom.
Da li takmičenje među kolegama podiže učinak?
Kou Murayama i Andrew Elliot su u meta-analizi u časopisu Psychological Bulletin (2012) sabrali dotadašnja istraživanja i nisu našli vezu između takmičenja i učinka vrijednu pomena. Druga meta-analiza i tri nove studije u istom radu nude objašnjenje: takmičenje budi cilj da budete bolji od drugih, koji je povezan s boljim učinkom, ali i cilj da ne budete lošiji od drugih, koji je povezan sa slabijim. Po modelu autora ta dva puta djeluju u suprotnim smjerovima, pa ukupne veze vrijedne pomena nema. Sažetak ne kaže na kome su rađene uključene studije.
Podatke s posla ima meta-analiza Van Yperena, Blage i Postmesa (PLOS ONE, 2014), iako je od 98 radova u njoj samo sedam s posla. Ta meta-analiza nije mjerila takmičenje, nego vezu između ciljeva koje su ljudi sami naveli i učinka koji nije njihova samoprocjena. Na poslu je cilj da ne budete lošiji od drugih bio povezan sa slabijim učinkom (korelacija minus 0,20, ali na samo tri rezultata). Cilj da budete bolji od drugih bio je s boljim učinkom povezan slabije (0,13) nego cilj da budete bolji nego što ste sami bili ranije (0,27), oba na po šest rezultata, s tim da autori razliku između vrsta ciljeva nisu mogli direktno testirati.
Naša preporuka: kad uvodite takmičenje, govorite o tome šta svako može postići i naučiti, a ne o tome ko će biti posljednji. Posljednje mjesto nemojte objavljivati kao opomenu.
Rivalstvo: kad je protivnik uvijek isti kolega
Gavin Kilduff, Hillary Anger Elfenbein i Barry Staw (Academy of Management Journal, 2010) pišu da jačina rivalstva zavisi od odnosa protivnika: koliko su blizu, koliko su slični i kakvi su im bili raniji susreti. U američkoj univerzitetskoj košarci sličnost timova i historija susreta predviđale su rivalstvo. Kilduff je kasnije (Social Psychological and Personality Science, 2014) u dvije studije s odraslima iz opće populacije našao da je takmičenje s rivalom povezano s većom motivacijom i boljim učinkom nego takmičenje s nekim ko nije rival, a trkači na duge staze trčali su brže u trkama u kojima su bili njihovi rivali.
Druga strana rivalstva
Kilduff, Galinsky, Gallo i Reade (Academy of Management Journal, 2016) su u arhivskoj studiji i nizu eksperimenata našli da je rivalstvo povezano s više nesportskog ponašanja, više obmane i većom spremnošću na neetične taktike u pregovorima. Prema njihovim podacima, protiv rivala ljudima osjećaj vlastite vrijednosti više zavisi od ishoda i više im je stalo do statusa, pa im je važnije da budu bolji od drugih, a to je povezano s više neetičnog ponašanja. Isti cilj tako se u jednom istraživanju veže za bolji učinak, a u drugom za neetično ponašanje.
Naša procjena: u timu je rivalstvo najvjerovatnije između kolega sa sličnim poslom i stažom koji se često takmiče za iste stvari. Nalaz o sličnosti je iz sporta, pa je primjena na firmu naše tumačenje. Rivalstvo koje oba kolege tjera na bolji rad ne morate gasiti, ali pratite da li prelazi u prečice.
Kako nagrade i ciljevi oblikuju konkurenciju?
Oriana Bandiera, Iwan Barankay i Imran Rasul (Quarterly Journal of Economics, 2005) analizirali su podatke berača na jednoj od vodećih farmi voća u Velikoj Britaniji; berači su bili sezonski radnici, studenti iz srednje i istočne Evrope (prema radnoj verziji rada). Berači su u oba sistema plaćani po kilogramu. Farma je prvo cijenu po kilogramu računala prema prosječnom učinku svih berača na polju tog dana, pa je zarada zavisila od omjera vlastitog i prosječnog učinka, a veći trud jednog smanjivao je zaradu drugih. Zatim je cijenu po kilogramu određivala unaprijed, pa je zarada zavisila samo od vlastitog učinka. Uz unaprijed određenu cijenu učinak prosječnog radnika bio je najmanje 50% veći. Prema autorima, radnici su uz relativno plaćanje djelimično vodili računa o šteti koju trudom nanose drugima, posebno kad su radili uz prijatelje, i to samo kad su mogli vidjeti druge i kad su drugi mogli vidjeti njih.
Takmičarska ili zajednička nagrada u timu
Bianca Beersma i saradnici (Academy of Management Journal, 2003) su u 75 timova od po četiri osobe, u simulaciji zajedničkog zadatka, mijenjali način nagrađivanja. Takmičarsko nagrađivanje popravilo je brzinu, a zajedničko tačnost. Način nagrađivanja više je uticao na članove sa slabijim učinkom nego na one s boljim. Michael Johnson i saradnici (Academy of Management Journal, 2006) našli su da timovi koji s takmičarskog pređu na zajedničko nagrađivanje više liče na takmičarske timove nego na one sa zajedničkom nagradom: brži su, ali donose manje tačne odluke i manje dijele informacije od drugih timova sa zajedničkom nagradom.
Naša preporuka: kad posao traži tačnost i razmjenu informacija, ne vežite nagradu samo za pojedinca. Kad sistem mijenjate, računajte s tim da se navike ne mijenjaju odmah, i recite timu otvoreno šta se mijenja i zašto. Kako uskladiti cilj tima i ciljeve pojedinaca, pisali smo u vodiču kako izgraditi jak tim.
Rang liste: više truda, ali i više sabotaže?
Jordi Blanes i Vidal i Mareike Nossol (Management Science, 2011) pratili su firmu u kojoj su radnici plaćeni po učinku, od trenutka kad je uprava radnicima počela pokazivati njihov položaj među kolegama po zaradi i učinku. Sama ta informacija dovela je do velikog i dugotrajnog porasta produktivnosti, bez troška za firmu. Sažetak ne navodi zemlju ni vrstu posla.
Gary Charness, David Masclet i Marie Claire Villeval (Management Science, 2014) su u laboratorijskom eksperimentu svima davali istu platu, a mijenjali to da li učesnici znaju svoj rang. Kad su znali rang, prosječan trud bio je veći. Neki su ipak plaćali iz vlastite zarade da bi popravili rang, tako što su sabotirali tuđi rad ili vještački povećali svoj rezultat, a mogućnost sabotaže snažno je smanjila učinak. Autori zaključuju da rang kao podsticaj treba koristiti oprezno. Kad su istraživači pojačali osjećaj pripadnosti grupi, sabotaže među kolegama bilo je manje, ali više rivalstva unutar grupe. Učesnici su bili studenti dva univerziteta u Francuskoj, prema radnoj verziji rada.
Ko se najviše takmiči na rang listi?
Stephen Garcia, Avishalom Tor i Richard Gonzalez (Personality and Social Psychology Bulletin, 2006) našli su da su ljudi takmičarskiji i manje spremni na dogovor koji koristi objema stranama kad su oni i rival visoko na listi (na primjer drugi i treći) nego daleko od vrha (na primjer 202. i 203.), a takmičenje je jače i blizu dna liste i blizu važnog praga u sredini skale. Garcia i Tor (Psychological Science, 2009) našli su da više takmičara može smanjiti takmičarsku motivaciju: ljudi su lagan kviz rješavali brže kad su mislili da se takmiče s 10 nego sa 100 drugih. Kviz nije posao u firmi, a sažetak rada o rangovima ne kaže ko su bili učesnici, pa je primjena na rang liste u timu naša procjena.
Naša preporuka za rang liste:
- Rangirajte samo ono što kolega ne može pokvariti ni prisvojiti: na primjer vlastite zaključene ugovore, a ne zajedničke klijente.
- Poredite manje grupe ljudi sa sličnim poslom, a ne cijelu firmu na jednoj listi. Među sličnim kolegama lakše nastaje rivalstvo, pa tu pratite znakove opisane niže.
- Pazite na vrh i dno liste: tu najprije provjerite da li ljudi i dalje dijele informacije.
- Lista nije jedino priznanje: pohvalite i napredak u odnosu na prošli mjesec i pomoć kolegama.
Prisilna raspodjela ocjena: šta kažu istraživanja?
Neke firme traže da se zaposleni rasporede po unaprijed određenim udjelima, na primjer da određen postotak dobije najnižu ocjenu (forced distribution).
Steven Scullen, Paul Bergey i Lynda Aiman-Smith (Personnel Psychology, 2005) su simulacijom procijenili sistem u kojem se svake godine otpušta određen postotak zaposlenih: potencijal radne snage mogao bi se primjetno popraviti, uglavnom u prvih nekoliko godina. Dobitak je u modelu bio veći što se više ljudi otpuštalo i što je manje ljudi samo odlazilo. To je procjena modela, ne mjerenje u firmama.
Johannes Berger, Christine Harbring i Dirk Sliwka (Management Science, 2013) su u eksperimentu u kojem je bonus zavisio od ocjene nadređenog našli da je uz prisilnu raspodjelu produktivnost bila veća za oko 6% do 12% nego kad su nadređeni ocjenjivali slobodno. Nalaz je bio manje jasan kod učesnika koji su prije radili uz slobodno ocjenjivanje, a prisilna raspodjela je postala štetna kad su radnici mogli lako sabotirati jedni druge.
Veće razlike u nagradama, više sabotaže
Christine Harbring i Bernd Irlenbusch (Management Science, 2011) su u laboratorijskom eksperimentu našli da veća razlika između nagrade za pobjednika i nagrade za gubitnika donosi i više truda i više sabotaže. Destruktivnog ponašanja bilo je manje kad je u uputstvima eksperimenta izričito nazvano pravim imenom, sabotaža. Učesnici su bili studenti univerziteta u Bonnu i Erfurtu, prema radnoj verziji rada.
U eksperimentu Bergera i saradnika prisilna raspodjela je podigla produktivnost kad radnici nisu mogli lako naškoditi jedni drugima, a postala je štetna kad su to mogli. Naša procjena: u timovima u kojima ljudi dijele klijente i podatke takva prilika obično postoji, pa je rizik tamo veći.
Kako prepoznati da je konkurencija otišla predaleko?
Po našoj procjeni, jedan od prvih znakova je skrivanje znanja. Istraživanje ispod nije mjerilo takmičenje, nego šta skrivanje znanja donosi onome ko ga skriva. Matej Černe, Christina Nerstad, Anders Dysvik i Miha Škerlavaj (Academy of Management Journal, 2014) su u terenskoj studiji 240 zaposlenih u 34 grupe našli da je skrivanje znanja povezano sa slabijom kreativnošću onoga ko znanje skriva, a klima usmjerena na ovladavanje poslom i učenje (mastery climate) mijenjala je jačinu te veze. U eksperimentu sa 132 studenta nalazi su se ponovili; autori su provjeravali objašnjenje da kolege prestanu dijeliti znanje s onim ko ga skriva.
Naša preporuka: pratite ove znakove da takmičenje kvari tim.
- Ljudi prestanu pitati kolege za pomoć, a odgovori postanu kraći i kasne.
- Podaci o klijentima i rješenja ostaju kod pojedinca umjesto u zajedničkom sistemu.
- Na sastancima se više brani vlastiti broj nego što se rješava problem.
- Kolege prisvajaju tuđe zasluge ili greške drugih prijavljuju nadređenom umjesto da o njima razgovaraju s kolegom.
- Nečiji rezultat raste brže nego što posao može objasniti.
Kad rivalstvo pređe u otvoren sukob, pročitajte vodič kako riješiti konflikt u timu.
Ako ljudi s dna liste počnu tražiti drugi posao, pogledajte šta menadžer može promijeniti u vodiču zašto dobri radnici odlaze.
Kako postaviti takmičenje da ostane fer?
Ovo je naša preporuka, korak po korak:
- Odlučite šta se takmiči. Takmičenje ima smisla za posao koji svako radi sam. Kad ljudi zavise jedni od drugih, dio nagrade vežite za zajednički cilj.
- Napišite pravila prije početka: šta se mjeri, u kojem periodu, kako se broji i ko provjerava brojke.
- Imenujte sabotažu. Recite otvoreno da su skrivanje informacija i vještačko povećavanje rezultata sabotaža i da nisu dozvoljeni.
- Ne vežite platu za to da drugi budu slabiji. Bonus neka zavisi od vlastitog rezultata ili rezultata tima.
- Nagrađujte pravedno i bez favorizovanja: pohvale, bonusi i napredovanje po istim kriterijima za sve.
- Nagradite i pomoć kolegama: u godišnjem razgovoru pitajte i kome je zaposleni pomogao i šta je podijelio s timom.
- Pobjednika pohvalite javno, o slabijem rezultatu razgovarajte nasamo, i to o tome šta osoba može popraviti, a ne o mjestu na listi.
- Dajte ljudima priliku da rastu: obuka, radionice i mentorstvo, da se ne takmiče samo za mjesta i resurse.
Koraci 1, 3 i 4 oslanjaju se na eksperimente i podatke s farme opisane gore, a njihova primjena u vašem timu je naša procjena. U eksperimentu Harbringa i Irlenbuscha sabotaža nije bila zabranjena, nego samo nazvana pravim imenom; zabrana je naša preporuka.
Lista za provjeru prije nego što uvedete takmičenje
Pitanja su naša preporuka:
- Da li rezultat zavisi od rada jedne osobe ili od saradnje više njih?
- Može li neko popraviti svoj rang tako što drugome oteža posao?
- Da li su pravila, period i način brojanja zapisani i poznati svima?
- Da li i oni u sredini liste imaju realnu šansu da nešto osvoje?
- Ko će pratiti znakove skrivanja informacija i kako ćete reagovati?
Druge tekstove o tome šta zaposlene pokreće na rad naći ćete na stranici teme motivacija i angažman.